Damir Tomljenović Gavran

Obilježena 32. obljetnica pogibije Damira Tomljenovića Gavrana

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Riječ branitelja Vijesti

Krivi Put, 17. veljače 2026. – U rodnom Krivom Putu danas je dostojanstveno i emotivno obilježena 32. obljetnica pogibije Damir Tomljanović – Gavran, brigadnog generala Hrvatske vojske, legendarnog zapovjednika 1. gardijska brigada Tigrovi i jednog od najsvjetlijih simbola hrvatske borbe za slobodu u Domovinski rat.

Komemoracija, koju je organizirala Udruga ratnih veterana 1. gardijske brigade Tigrovi, započela je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na Gavranovu grobu, gdje su se u tišini i molitvi okupili članovi obitelji, suborci, mještani, predstavnici braniteljskih udruga te brojni građani koji ni tri desetljeća kasnije ne zaboravljaju žrtvu čovjeka čije je ime postalo sinonim hrabrosti, časti i odanosti domovini.

Uslijedila je sveta misa zadušnica u Crkva Blažene Djevice Marije Snježne, gdje je istaknuto kako je Gavranov život bio svjedočanstvo nesebičnog služenja narodu i domovini. U propovijedi je naglašeno da istinski heroji ne traže slavu, već odgovaraju na poziv savjesti – onaj isti poziv koji je Damir Tomljanović osjetio među prvima.

Još 5. kolovoza 1990. godine, u vremenu kada je prijetnja hrvatskoj slobodi tek dobivala jasne obrise, Gavran je donio odluku koja je obilježila njegov život i sudbinu. Majci je tada kratko i odlučno rekao: „Majko, treba braniti Hrvatsku.“ Te riječi ostale su trajno urezane u kolektivno pamćenje kao simbol jednostavne, ali nepokolebljive vjere u pravednost obrane vlastite zemlje.

Kao zapovjednik Tigrova, Damir Tomljanović – Gavran istaknuo se u najtežim i najzahtjevnijim operacijama, uvijek na prvoj crti, rame uz rame sa svojim vojnicima. Suborci su ga pamtili kao zapovjednika koji nikada nije tražio od drugih ono što sam nije bio spreman učiniti, kao vođu koji je znao podići moral, ali i preuzeti odgovornost u najkritičnijim trenucima.

Njegova pogibija 1994. godine bila je nenadoknadiv gubitak za Hrvatsku vojsku i cijelu državu, ali i trajni zavjet budućim naraštajima da se sloboda ne podrazumijeva, već se brani hrabrošću, žrtvom i zajedništvom

Damir Tomljanović – Gavran dao je svoj život za slobodu koju danas imamo. Dužni smo čuvati sjećanje na njega i na sve naše junake Domovinskog rata, koji su nam i danas inspiracija i usmjerenje u našem radu za dobrobit naše domovine,“ kazao je potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, te je izrazio uvjerenje  kako ćemo i na buduće generacije prenijeti taj osjećaj poštovanja žrtve koju smo kao narod podnijeli u obrani i oslobađanju naše domovine, uz vječnu zahvalnost svima koji su položili svoje živote za našu slobodu i neovisnost.

Bio je zapovjednik postrojbe Tigrova za vrijeme Domovinskog rata. Dragovoljno je u kolovozu 1990. pristupio postrojbi specijalne policije za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje pored Zagreba. Ratovao je na svim ratištima Domovinskog rata, bio je prekaljeni ratnik i zapovjednik. Sa suborcima je mjesecima dijelio dobro i zlo na vrlo zahtjevnoj bojišnici na Velebitu u odbijanju neprijateljskih napada, često u nemogućim vremenskim uvjetima.

Prilikom nadzora svojih položaja Damir Tomljanović – Gavran poginuo je 17. veljače 1994. na obroncima Velebita, od neprijateljskog snajpera i zadobivene rane u glavu.

U vezi toga dana, Darko Katuša svjedoči novinarki Romani Bikešić, portala 24. Sata ; ” Tog jutra Gavran me zvao i rekao da sam idem gore na kotu 1183, mjesto Ruje, jer ima nešto za obaviti. Dok sam došao do zapovjednika satnije Grga Tokića, ponovno me nazvao i rekao da ga sačekam. Gavran, Tokić i ja u izviđanje smo išli prvi, a iza nas inženjerci koji su trebali napraviti kućice u kojima ćemo biti.
Došli smo na vrh, bilo je oko 10 sati. Gavran je razgledavao i objašnjavao gdje će što biti i par minuta kasnije se zapucalo. On i Grgo Tokić bacili su se u desnu stranu, a ja ulijevo – ispričao je Katuša. Osvrnuo se oko sebe i povikao: Gavrane, Gavrane! Nije bilo odgovora.

Dopuzao sam do njega i Tokića i vidio malu rupu na sljepoočnici. Opipao sam mu puls. Bio je slab. Odmah sam nazvao bazu i vikao da je zapovjednik ranjen. Oni su digli helikopter, a Tokić i ja puzeći smo ga izvlačili. Kako bi se podigli da ga povučemo, neprijatelj bi zapucao, a to je otežalo izvlačenje. Kad smo ga uspjeli dovući na mjesto odakle će ga pokupiti helikopter, gledali smo mu ranu. Nije bilo krvi, no izlaznu ranu nismo vidjeli. Kasnije smo tek saznali da je izlazna rana bila u vratu i da je na tom mjestu krvario. Dok smo ga ukrcavali u helikopter, imao je slabašan puls, no nije izdržao. 

Obučno središte Hrvatske vojske u Šepurinama dobilo je ime po Heroju “Damir Tomljanović Gavran“.
I Dočasnika škola nosi njegovo ime.

Više puta je bio pohvaljen od strane provg predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika OSRH  Franje Tuđmana i ratnog ministra obrane Gojka Šuška. Nositelj je Spomenice Domovinskog rata 1990-1992. i Plakete 1. gbr Tigrovi, Prvi hrvatski redarstvenik. a posthumno je odlikovan Redom bana Josipa Jelačića, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom, Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom hrvatskog trolista te Zlatnom plaketom Tigar.



DOMOVINSKI RAT

KOLUMNE

IZBOR REDAKCIJE