Dana 17. veljače 1994. godine, na Tulovim gredama od snjperskog srbo-četničkog metka poginuo je 26-.godišnji Damir Tomljanović, hrvatski redarstvenik, hrvatski branitelj i zapovjednik Velebitskog bojišta.
U Krivom Putu kod Senja, na mjestu vječnog počivališta heroja Domovinskog rata, u organizaciji Udruga ratnih veterana 1. gardijske brigade Tigrovi i Grada Senja, održana je komemoracija u spomen na heroja Domovinskog rata, stožernog brigadira Damira Tomljanovića – Gavrana . Komemoraciji pod nazivom „Za Hrvatsku kao Tigar uz obitelj i brojne hrvatske branitelje nazočili su potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved i državni tajnik Darko Nekić.
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na grobu ratnog zapovjednika iz redova 1. gardijske brigade Tigrovi počast su mu odala izaslanstva najviših državnih dužnosnika, predstavnici lokalne vlasti, Hrvatske vojske i policije te udruga iz Domovinskog rata.
„Damir Tomljanović – Gavran dao je svoj život za slobodu koju danas imamo. Dužni smo čuvati sjećanje na njega i na sve naše junake Domovinskog rata, koji su nam i danas inspiracija i usmjerenje u našem radu za dobrobit naše domovine,“ kazao je potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, te je izrazio uvjerenje kako ćemo i na buduće generacije prenijeti taj osjećaj poštovanja žrtve koju smo kao narod podnijeli u obrani i oslobađanju naše domovine, uz vječnu zahvalnost svima koji su položili svoje živote za našu slobodu i neovisnost.
Bio je zapovjednik postrojbe Tigrova za vrijeme Domovinskog rata. Dragovoljno je u kolovozu 1990. pristupio postrojbi specijalne policije za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje pored Zagreba. Ratovao je na svim ratištima Domovinskog rata, bio je prekaljeni ratnik i zapovjednik. Sa suborcima je mjesecima dijelio dobro i zlo na vrlo zahtjevnoj bojišnici na Velebitu u odbijanju neprijateljskih napada, često u nemogućim vremenskim uvjetima. Prilikom nadzora svojih položaja Damir Tomljanović – Gavran poginuo je 17. veljače 1994. na obroncima Velebita, od neprijateljskog snajpera i zadobivene rane u glavu.
U vezi toga dana, Darko Katuša svjedoči novinarki Romani Bikešić, portala 24. Sata ; ” Tog jutra Gavran me zvao i rekao da sam idem gore na kotu 1183, mjesto Ruje, jer ima nešto za obaviti. Dok sam došao do zapovjednika satnije Grga Tokića, ponovno me nazvao i rekao da ga sačekam. Gavran, Tokić i ja u izviđanje smo išli prvi, a iza nas inženjerci koji su trebali napraviti kućice u kojima ćemo biti.
Došli smo na vrh, bilo je oko 10 sati. Gavran je razgledavao i objašnjavao gdje će što biti i par minuta kasnije se zapucalo. On i Grgo Tokić bacili su se u desnu stranu, a ja ulijevo – ispričao je Katuša. Osvrnuo se oko sebe i povikao: Gavrane, Gavrane! Nije bilo odgovora.
Dopuzao sam do njega i Tokića i vidio malu rupu na sljepoočnici. Opipao sam mu puls. Bio je slab. Odmah sam nazvao bazu i vikao da je zapovjednik ranjen. Oni su digli helikopter, a Tokić i ja puzeći smo ga izvlačili. Kako bi se podigli da ga povučemo, neprijatelj bi zapucao, a to je otežalo izvlačenje. Kad smo ga uspjeli dovući na mjesto odakle će ga pokupiti helikopter, gledali smo mu ranu. Nije bilo krvi, no izlaznu ranu nismo vidjeli. Kasnije smo tek saznali da je izlazna rana bila u vratu i da je na tom mjestu krvario. Dok smo ga ukrcavali u helikopter, imao je slabašan puls, no nije izdržao. “
Obučno središte Hrvatske vojske u Šepurinama dobilo je ime po Heroju “Damir Tomljanović Gavran“.
I Dočasnika škola nosi njegovo ime.
Više puta je bio pohvaljen od strane provg predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika OSRH Franje Tuđmana i ratnog ministra obrane Gojka Šuška. Nositelj je Spomenice Domovinskog rata 1990-1992. i Plakete 1. gbr Tigrovi, Prvi hrvatski redarstvenik. a posthumno je odlikovan Redom bana Josipa Jelačića, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom, Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom hrvatskog trolista te Zlatnom plaketom Tigar.
