natjecanje za 311. Čoju

Trijumf viteštva u Sinju: Mihovil Župa maestralnim povratkom pomeo konkurenciju i osvojio 311. Čoju!

Nove obavijesti Vijesti

Danas je u srcu viteškog grada Sinja uspješno i bez pripetavanja privedeno kraju iščekivano natjecanje za 311. Čoju. Vrhunska spremnost kopljanika, brze trke i nepogrešivi pogoci obilježili su ovaj kulturno-povijesni spektakl koji je još jednom dokazao da junački duh Dalmacije živi punim plućima.

Istaknuti tridesetosmogodišnji alkar Mihovil Župa maestralno je osvojio viteško natjecanje za Čoju na prepunom Alkarskom trkalištu u Sinju. Njegov je impresivni trijumf osiguran u nedjelju u poslijepodnevnim satima, u sklopu njegovanja drevne tradicije i valorizacije bogate vojne i kulturne baštine cetinskog kraja. Župa je do svoje treće velike pobjede u karijeri stigao briljantnim jahanjem, vrhunskom koncentracijom i iznimno mirnom rukom, ostvarivši nedostižnih sedam punata unutar tri regularne trke, ostavivši tako iza sebe šesnaest najspremnijih jahača bez ikakve potrebe za dodatnim produžecima.

Jutarnja uvertira: Antičko naslijeđe i mimohod povijesnih postrojbi

Atmosfera u Sinju počela se zagrijavati znatno prije nego što su prva kopita dotaknula pješčanu stazu trkališta. Današnje natjecanje započelo je u jutarnjim satima na Trgu kralja Tomislava, gdje se odvio atraktivni 6. Susret povijesnih postrojbi, pomno organiziran od strane udruge PKD Gaj Laberije. Dubinski cilj ovoga projekta jest valorizirati antičko rimsko i ilirsko naslijeđe prostora na kojemu su Rimljani, prema povijesnim izvorima, stoljećima vodili iscrpljujuće bitke s nepokornim plemenom Dalmata.

Svečanu podršku ovoj hvalevrijednoj manifestaciji, uz službeni prijavak vojske, primio je sinjski gradonačelnik Miro Bulj. Iako su okosnicu bogatog programa činile impresivne lokalne postrojbe, prvenstveno “Osinium” – Kohorta Delmata i slavna VII. rimska legija Claudija Pia Fidelis, događaj je dobio na posebnoj težini zahvaljujući uvaženim gostima. Svečanost su uveličali pripadnici renomiranih povijesnih postrojbi Hrvatske vojske: Karlovačka građanska garda, Slunjska krajiška pješačka pukovnija te elegantna Varaždinska građanska garda. Njihov usklađeni, svečani mimohod Glavičkom ulicom prema Pijaci kulminirao je snažnim scenskim uprizorenjem predstave pod nazivom “PAX Romana”. Ova upečatljiva izvedba vjerno prikazuje antičku dramu i krvavi otpor Ilira protiv nezaustavljive rimske vojne mašinerije. Ovakvim pristupom, Sinj je jasno demonstrirao da njegov povijesno-turistički proizvod nije nipošto linearan, već duboko višeslojan, nudeći svakom posjetitelju nevjerojatno širok raspon povijesnog i edukativnog iskustva u samo jednom danu.

Visoka učinkovitost kopljaničke čete

U poslijepodnevnim satima, fokus se prebacio na pješčanu stazu. Za prestižnu pobjedu nadmetalo se 17 najspremnijih jahača, koji su prethodno rigorozno selektirani na temelju višetjednih, iscrpljujućih srpanjskih proba. Redoslijed izlaska na stazu bio je strogo i tradicionalno definiran. Među odabranim natjecateljima našli su se i najiskusniji pojedinci, poput najtrofejnijeg Ive Zorice (koji se diči s čak 11 odličja do tada, od čega su 4 pobjede ostvarene upravo na Čoji), zatim pobjednika Bare Jure Domazeta Loše, te branitelja naslova pobjednika 310. Alke, Frane Talaje. Također, značajno je spomenuti da je ovogodišnje natjecanje nosilo i jednu posebnu, emotivnu dimenziju za Andriju Hrgovića, kojemu je ovo, prema najavama, oproštajna godina aktivnog sudjelovanja.

Za razliku od iscrpljujuće i napete Bare, ovogodišnja Čoja ostat će u analima zabilježena kao izrazito brza, tehnički precizna i visoko učinkovita manifestacija, suvereno riješena unutar tri regularne trke. Statistički podaci govore sami za sebe: alkari su ukupno ostvarili fantastičnih 66 punata. Pritom su pogodili metu “u sridu” čak 9 puta u samo tri trke, dok su tijekom cijelog poslijepodneva zabilježena mizerna dva promašaja. Ovakve brojke jasno ukazuju na natprosječnu motoričku uvježbanost, fokus i psihološku smirenost cijele kopljaničke čete.

U svečanoj alkarskoj loži bili su domaćini Stipe Jukić, predsjednik Viteškog alkarskog društva, Miro Bulj, gradonačelnik Sinja, fra Marinko Vukman, gvardijan Franjevačkog samostana i upravitelj te rektor Bazilike Gospe Sinjske , zastupnik u Hrvatskom saboru Tomislav Josić i zamjenik gradonačelnik Grada Vukovara Filip Sušac. U loži su bili i članovi Upravnog i Nadzornog odbora VAD-a, čelnici gradova i općina alkarskog kraja, sinjski gradski vijećnici i drugi.

122572

Dinamika trka: Od silovitog starta do psihološkog raspleta

Prva trka: Odličan start i ofenzivni nastup Samo natjecanje otvoreno je izrazito snažno i beskompromisno. Svježi, odmorni konji i suha, idealno pripremljena staza rezultirali su najplodnijom trkom dana, u kojoj je skupljeno nevjerojatnih 26 punata. Odmah na samom početku, natjecateljska ljestvica podignuta je vrlo visoko. Mihovil Župa odmah je pokazao jasnu namjeru uzevši maksimalna 3 punta pogotkom “u sridu”. No, konkurencija nije spavala; identičan, besprijekoran rezultat u prvoj su trci ostvarili i Frano Talaja, prošlogodišnji slavodobitnik, te iskusni Frano Ivković. Rano izdvajanje ovog elitnog trojca jasno je sugeriralo publici da će za konačnu pobjedu pobjednik morati ići znatno preko 6 punata.

Druga trka: Taktička preraspodjela snaga Kako to obično biva, psihološki pritisak eksponencijalno raste sa svakim novim prolaskom trkalištem. Mihovil Župa, nakon početne briljantnosti, u drugoj trci bilježi pogodak “u jedan”, čime svoj ukupni rezultat podiže na solidna 4 punta. S tim je ostvarenjem dijelio poziciju s Božom Mandacem i Franjom Ivkovićem. Međutim, sam vrh poretka preuzimaju Pavao Prolić i Frano Talaja. Obojica su demonstrirali izrazitu preciznost i nakon drugog prolaska formirali vodeći dvojac s po 5 punata na svojim računima. Uoči posljednje, odlučujuće trke, situacija je bila kristalno jasna: Župi je trebala najmanje “srida” da bi uopće ostao u igri i napravio adekvatan pritisak na lidere.

Treća trka: Psihološki rasplet i konačna pobjeda Treća trka oduvijek predstavlja ultimativni test – ne samo tjelesne motorike, već prvenstveno mentalne čvrstoće i stabilnosti. Mihovil Župa, potpuno svjestan svog bodovnog zaostatka, izvodi tehnički besprijekoran galop. Sigurnom, mirnom rukom ponovno pronalazi onaj najmanji, središnji krug, upisuje nova 3 punta i suvereno skače na ukupno 7 punata. U tom prijelomnom trenutku, cjelokupni pritisak prebačen je isključivo na vodeći dvojac. Od njih se očekivalo da na ovaj izazov odgovore s najmanje pogotkom “u dva” (što bi vodilo u pripetavanje sa Župom) ili ponovno “u sridu” (za izravnu pobjedu).

Frano Talaja, koji je sjajno, gotovo rutinski odradio prve dvije trke, u najpresudnijem trenutku posustaje pod golemim teretom očekivanja. Njegovo koplje promašuje cijelu metu, bilježi bolan pogodak “u ništa”, te ostaje na 5 punata, čime su njegove nade za novim slavljem bile nepovratno ugašene. Posljednji je na potezu ostao Pavao Prolić. Njemu je trebao pogodak u gornje polje za produžetak drame. Ipak, silina trka čini svoje, koplje završava u donjem polju, pogađa “u jedan”, donoseći mu na kraju utješnih 6 punata. Ovakvim ishodom, natjecanje je zaključeno bez dramatičnih pripetavanja – čisto, elegantno i apsolutno neosporno, u korist fantastičnog Mihovila Župe.

Profil pobjednika: Povratak pobjedničkog mentaliteta

Pobjednik Mihovil Župa predstavlja istinsku paradigmu suvremenog alkara u kojemu se savršeno spajaju obiteljski život, zahtjevne profesionalne obveze i duboka posvećenost zavičajnoj tradiciji. Riječ je o 38-godišnjaku, rođenom u Sinju 1988. godine, koji danas sa svojom obitelji – suprugom, dvjema kćerima i sinom – živi u mirnom naselju Košute, unutar slikovitog cetinskog bazena. Profesionalno, Župa je angažiran u HEP-Proizvodnji, obavljajući odgovorne zadatke u hidroelektrani “Zakučac” nedaleko od Omiša.

Njegova alkarska karijera obilježena je rapidnim, gotovo filmskim usponom. U alkarske je redove svečano stupio 2018. godine debitirajući u ulozi pratitelja barjaka. Već 2021. godine, na 306. Sinjskoj alki, stupa na veliku kopljaničku scenu i kao debitant senzacionalno osvaja prestižni naslov slavodobitnika Alke sa sedam punata. Taj je uspjeh ponovio 2024. godine, osvojivši Čoju s impresivnih i rijetko viđenih 10 punata. Stoga ova najnovija pobjeda predstavlja njegov treći veliki trofej u vitrini.

Alkarski vojvoda Mario Šušnjara istaknuo je kolosalnost Župina pothvata, naglasivši kako je on ostvaren nakon jednogodišnje kopljaničke stanke, s obzirom na to da je prošle godine ponovno služio časnu dužnost pratitelja barjaka. “Samo najčvršći mogu izvesti ovakav povratak. To dokazuje da je riječ o vrhunskom, sazrelom alkaru s istinskim pobjedničkim mentalitetom,” srčano je ocijenio vojvoda, odajući mu time najveće priznanje struke.

Simbioza čovjeka i konja: Snaga logistike i timskog rada

Ipak, važno je naglasiti da pobjeda na ovakvim viteškim nadmetanjima nikada nije i ne može biti isključivo individualni čin. Iza svakog preciznog pogotka stoji savršena simbioza čovjeka i životinje, te mjeseci napornog, često nevidljivog timskog rada. Svoj najnoviji trofej Župa je osvojio jašući na elegantnoj četverogodišnjoj kobili imena Anabela. Konj, zanimljivo, nije u njegovom osobnom vlasništvu, već mu ga je još u veljači ove godine velikodušno ustupio Ivan Kovačević iz obližnjih Turjaka. Opisujući svoju partnericu na stazi, pobjednik je naglasio kako je Anabela “mirna, pitoma, dobra i pametna” kobila koja mu je donijela prijeko potrebnu sigurnost i sreću. Kuriozitet predstavlja i činjenica da je Župa svoju prvu Čoju 2024. godine također osvojio na tuđoj kobili, Morgani (danas poznatoj kao Tonka), na kojoj je, nevjerojatnom igrom sudbine, Jure Domazet Lošo slavio na Bari samo dan ranije.

Tešku logističku pripremu na svojim su leđima iznijeli mladi entuzijasti Petar Radman i Marko Majić. Ovi su predani momci od veljače, svaki božji dan – i rano ujutro i kasno poslijepodne – neumorno skrbili o Anabeli. Čistili su štale, pažljivo je hranili, jahali i stručno lonžirali. Bez njihovog fanatičnog truda, priznao je sam pobjednik, usklađivanje rigoroznih treninga sa svakodnevnim radnim obvezama bilo bi apsolutno nemoguće.

U svom prvom, vrlo emotivnom obraćanju javnosti s trkališta, Župa je ovu veliku pobjedu posvetio svojim vjernim navijačima iz rodnih Košuta. Oni su mu ostali beskrajno lojalni, pružajući mu glasnu podršku i tijekom prethodne godine kada nije bio u kopljaničkom stroju. S dubokim poštovanjem zahvalio je i Čudotvornoj Gospi Sinjskoj na podarenoj milosti, skromno priznavši pred okupljenim mnoštvom da je na stazi imao tek zrno više naklonosti fortune od svojih vrhunski pripremljenih i jednako zaslužnih kolega.

Tradicija, nagrade i večernje slavlje baštine

Struktura nagrađivanja pobjednika pomno je kodificirana u povijesnom Statutu Viteškog alkarskog društva te pripadajućem Pravilniku o ukazima priznanja. Krunski, vizualno najprepoznatljiviji simbol ove pobjede jest sama “čoja“. Prema strogom, drevnom običaju, nedugo nakon službenog prijavka ađutanta, vojvoda Mario Šušnjara je na uspravljeno koplje pobjednika ponosno privezao točno 311 centimetara crvene čoje. Dužina ove plemenite tkanine izravno varira ovisno o rednom broju manifestacije, te je sukladno tome ove godine iznosila preciznih 3,11 metara. S tim uočljivim znamenjem, praćen dvojicom alkara po vlastitom izboru i praćen zvucima koračnica svečane gradske glazbe, pobjednik ponosno paradira ulicama Sinja, demonstrirajući svoj junački uspjeh okupljenom stanovništvu.

Uz simboličku tkaninu, Viteško alkarsko društvo osigurava i trajne uspomene. Pobjedniku je uručena prestižna srebrna plaketa Alke, dok je potpuno identično priznanje primio i njegov vjerni alkarski momak, Ante Bradarić. Ovaj specifični segment pravila snažno naglašava etos solidarnosti; alkarski momak nije tek estetski dodatak u narodnoj nošnji, već ravnopravni sudionik viteške povorke koji neraskidivo dijeli i fizički napor i vječnu slavu sa svojim alkarom. Također, Upravni odbor VAD-a donio je odluku kojom se slavodobitniku dodjeljuje i izdašna novčana nagrada u iznosu od 5.000 eura, što svjedoči o snažnoj evoluciji nagrađivanja kroz dugu povijest ove manifestacije.

Nakon veličanstvene ceremonije na samom trkalištu, slavlje se tradicionalno premješta u intimnije mikrozajednice. Župina obitelj, brojni navijači i susjedi organizirali su iste večeri spektakularnu proslavu u Košutama, što je još jedan dokaz da Alka nije samo sportsko natjecanje, već manifestacija duboke društvene kohezije i integracije.

Kada je zadnja mačkula sa Starog grada označila kraj viteških nadmetanja za taj dan, pozornost brojnih posjetitelja i građana usmjerila se na bogati večernji kulturni program. Na Trgu dr. Franje Tuđmana, s početkom u 20:30 sati, održana je predivna smotra tradicijske vokalne baštine pod nazivom “Večer nastupa folklornih društava cetinskog kraja”. Kroz arhaične napjeve, poput legendarne rere koja uživa status zaštićene nematerijalne baštine, zaokružen je dan u kojem je Sinj još jednom potvrdio status čuvara hrvatskog identiteta, povijesti i viteškog ponosa.


NAJNOVIJE OBJAVE



IZBOR UREDNIKA



Tagged

Odgovori