krfska 1 e1463718809883

Krf, 20. srpnja 1917. – Dan kada su ispisane prve iluzije zajedničke države

Hrvatska Povijest Nove obavijesti Vijesti

Na današnji dan, 20. srpnja 1917., potpisana je Krf­ska deklaracija, prvi službeni politički ugovor između vlade Kraljevine Srbije i Jugoslavenskog odbora, koji se već tada nalazio u izbjeglištvu zbog razaranja koje je donosio Prvi svjetski rat. Potpisnici ove povijesne, ali i kontroverzne deklaracije bili su Nikola Pašić, predsjednik srpske vlade, te Ante Trumbić, vođa Jugoslavenskog odbora i istaknuti hrvatski političar iz Dalmacije. Deklaraciju je naknadno, 27. kolovoza iste godine, prihvatio i Crnogorski odbor.

Svečano potpisana u hotelu Bela Venecija na grčkom otoku Krfu – tada privremenom sjedištu izbjegličke srpske vlade – deklaracija je zamišljena kao temelj buduće ujedinjene države južnoslavenskih naroda, koja bi okupila Srbe, Hrvate i Slovence u zajedničku političku zajednicu nakon poraza Austro-Ugarske.

Iluzija ravnopravnosti

Krfskom deklaracijom obećana je ustavna monarhija pod dinastijom Karađorđevića, s punom nacionalnom i vjerskom ravnopravnošću svih naroda. U dokumentu je izričito navedeno da će se nakon završetka rata raspisati slobodni izbori na kojima bi izabrani narodni predstavnici odlučivali o ustavu nove države u Ustavotvornoj skupštini.

Deklaraciju su tada s oduševljenjem prihvatili predstavnici srpske oporbe i većina članova Jugoslavenskog odbora. Vidjeli su u njoj povijesnu šansu za izlazak iz okova stranih carevina, ujedinjenje slavenskih naroda i uspostavu pravednije političke zajednice.

Pašićev otpor i podvala

No, ono što povijest nije zaboravila – a politika tog vremena vješto prešutjela – jest činjenica da je Nikola Pašić deklaraciju potpisao pod pritiskom saveznika iz Antante, a ne iz vlastitog političkog uvjerenja. Nazvao ju je tek „manifestacionim aktom“, što je bila diplomatska fraza koja zapravo odražava duboko nepovjerenje i računicu Beograda u vezi s budućim ustrojem zajedničke države.

I zaista, samo godinu i pol kasnije, kada je ujedinjenje 1. prosinca 1918. formalno proglašeno, a još jasnije 1921. kada je usvojen centralistički Vidovdanski ustav, postalo je očito da su se srpske političke elite vratile svojim starim obrascima hegemonije. Zamišljena ravnopravnost iz Krfske deklaracije nestala je u vrtlogu centralizacije, srpskog unitarizma i sustavne marginalizacije Hrvata i Slovenaca.

Povijesna lekcija

Krfsku deklaraciju danas promatramo ne samo kao politički dokument, već i kao simbol naivnog idealizma hrvatskih i slovenskih političara, ali i kao uvod u desetljeća razočaranja, političkih sukoba i nedovršenih integracija. Ona je ujedno i ogledni primjer kako velike riječi i deklaracije ne znače ništa bez stvarne volje za poštivanjem jednakosti i prava svakog naroda.

U vremenu kada se povijest pokušava reinterpretirati, važno je podsjetiti da je Krf 1917. bio početak jedne ideje – ali i početak kraja mnogih narodnih nada. Iako su mnogi u tom trenutku vjerovali u bratstvo i jedinstvo, praksa buduće Kraljevine SHS, a kasnije i Kraljevine Jugoslavije, pokazala je da se na temeljima neiskrenih dogovora ne može graditi pravedna i stabilna država.


Na današnji dan, podsjetimo se da povijest treba čitati ne samo očima onih koji su pisali deklaracije, već i kroz stvarnost onih koji su pod tim deklaracijama živjeli.


NAJNOVIJE OBJAVE


ZANIMLJIVOSTI

Teorija oko Aleksandra Vučića i njegovog biološkog oca

“Za dom – Spremni!”: Glas bojišta, pjesma naroda, znak otpora

Kad Peovićka piše glazbene kritike, Bog zaplače, a Tito se obrne u mercedesu”

Braća Pupovac, jedan pukovnik HV-a, a drugi zastavnik prve klase SV.

Kadrovski mozaik u režiji HDZ-a — Antun Blažević, slučaj za udžbenike

Kome zvoni zvono iz Antunovca? (Jer u kafiću se slabije čuje)


Odgovori