Krvava nedjelja- Osamdeseta obljetnica masakra u Volhyniji i istočnoj Galiciji (Poljska) od strane ukrajinskih nacionalista

Nove obavijesti Obljetnice Svijet Vijesti

Uz sudjelovanje najviših državnih vlasti Poljske i Ukrajine, održano je obilježavanje 80. obljetnice genocida u istočnim pograničnim područjima. 11. srpnja je tradicionalni dan odavanja počasti žrtvama ukrajinskih nacionalista, koji su u godinama 1943-1945 ubili oko 100 tisuća građana Druge Poljske Republike. U Varšavi je organizirana središnja proslava obljetnice takozvane Krvave nedjelje, a na poziv predsjednika Sejma, Maršal Sejme Elżbiete Witeka u njima je sudjelovao predsjednik ukrajinske Verkhovne Rade Ruslan Stefanchuk.

 – Iako su tijekom stoljeća Poljaci i Ukrajinci mogli koegzistirati jedni s drugima, postoje karte koje su za nas posebno bolne, Poljaci. Jedna od njih je Volhynia. Tada se tijekom rata pojavila strašna ideologija koja je uništila ljude i cijele narode. Ekstremni nacionalizam. Upravo je on naredio ubojstvo susjeda susjeda, supruga, žene i vlastite djece – rekla je Elżbieta Witek okupljenima na trgu Volyn u glavnom gradu.

POVIJEST :

Vojni dnevnik ukrajinske 14. SS divizije osudio je ubojstvo Poljaka. U članku od 2. ožujka 1944. upućenom ukrajinskoj mladeži, koji su napisali vojne vođe, sovjetski partizani okrivljeni su za ubojstva Poljaka i Ukrajinaca, a autori su izjavili: “Ako je, ne daj Bože, među onima koji su počinili takva neljudska djela, pronađena ukrajinska ruka, zauvijek će biti isključena iz ukrajinske nacionalne zajednice“.  Neki povjesničari poriču ulogu ukrajinske 14. SS divizije u ubojstvima i u potpunosti ih pripisuju njemačkim jedinicama, ali drugi se ne slažu.  Prema povjesničaru s Yalea Timothyju Snyderu, uloga ukrajinske 14. SS divizije u etničkom čišćenju Poljaka iz zapadne Ukrajine bila je marginalna

Zvjerstva su izvršena bez razlike i bez ograničenja. Žrtve su, bez obzira na dob ili spol, rutinski mučene do smrti. Norman Davies u No Simple Victory daje kratak, ali šokantan opis masakra:

Sela su zapaljena. Rimokatolički svećenici bili su sjekirom ili razapeti. Crkve su spaljene sa svim svojim župljanima. Izolirane farme napale su bande koje su nosile vile i kuhinjske noževe. Prerezana su grla. Trudnice su bile bajonetirane. Djeca su prerezana na dva dijela. Ljudi su upali u zasjedu na terenu i odvedeni. Počinitelji nisu mogli odrediti budućnost pokrajine. Ali barem su mogli odrediti da će to biti budućnost bez Poljaka. 

U nalogu OUN-a s početka 1944. navedeno je:

Likvidirajte sve poljske tragove. Uništite sve zidove Katoličke crkve i drugih poljskih molitvenih kuća. Uništite voćnjake i drveće u dvorištima kako ne bi bilo traga da je netko tamo živio…. Obratite pozornost na činjenicu da kada ostane nešto što je poljsko, onda će Poljaci imati pretenzije na našu zemlju“.

Pokolji Poljaka u Volhyniji i istočnoj Galiciji izvela je Ukrajinska pobunjenička vojska (UPA) u Poljskoj pod njemačkom okupacijom uz potporu dijelova lokalnog ukrajinskog stanovništva protiv poljske manjine u Volhyniji, istočnoj Galiciji, dijelovima Poezije i Lublinska regija od 1943. do 1945. godine.  Vrhunac pokolja dogodio se u srpnju i kolovozu 1943. godine. Pokolji su bili iznimno brutalni i pogađali su prvenstveno žene i djecu.  Djelovanje UPA-e rezultiralo je s oko 50.000 do 100.000 smrtnih slučajeva. Među ostalim žrtvama pokolja bilo je nekoliko stotina Židova, Rusa, Čeha, Gruzijaca i Ukrajinaca koji su bili dio poljskih obitelji ili su se protivili UPA-i i sabotirali pokolje skrivajući poljske bjegunce.

Dana 9. veljače 1943., UPA grupa, kojom je zapovijedao Hryhory Perehyniak, pretvarala se da su sovjetski partizani i napala naselje Parośle u okrugu Sarny.  Smatra se uvodom u pokolje i prepoznat je kao prvo masovno ubojstvo koje je UPA počinila na tom području. Procjene broja žrtava kreću se od 149 do 173.

Vodstvo OUN-B-a i UPA-e odabralo je Veliki tjedan (18. i 26. travnja) kao razdoblje organiziranog napada na poljsko stanovništvo, koje je trebalo uključivati zapadne okruge Równo i Krzemieniec, gdje je zapovijedao Petro Oilynyk [uk] “Eney”. 

Napadnuto je nekoliko sela, ali najkrvaviji je bio masakr u noći s 22. na 23. travnja u Janowa Dolini, gdje je postrojba UPA-e kojom je zapovijedao Ivan Lytvynchuk “Dubovy” ubila 600 ljudi i spalila cijelo selo.

Vrhunac pokolja dogodio se u srpnju 1943. godine.

 Dan nakon ubojstva poljskih izaslanika, 11. srpnja 1943., bio je početak operacije i smatra se najkrvavijim danom pokolja, s mnogim izvješćima o jedinicama UPA-e koje marširaju od sela do sela i ubijaju poljske civile. Tog su dana jedinice UPA-e okružile i napale poljskih 96 sela i naselja smještenih u okruzima Horochów i Włodzimierz Wołyński i 3 u okrugu Kowel.

Sljedećeg dana napadnuto je 103 sela u prve dvije županije. 

U poljskom selu Gurów, od 480 stanovnika, preživjelo ih je samo 70; u naselju Orzeszyn, UPA je ubila 306 od 340 Poljaka; u selu Sadowa od 600 poljskih stanovnika preživjelo ih je samo 20. U Zagajama je ubijeno 260 Poljaka.  Val masakra trajao je pet dana do 16. srpnja. UPA je nastavila s etničkim čišćenjem, posebice u ruralnim područjima, sve dok većina Poljaka nije deportirana, ubijena ili protjerana. Temeljito planirane akcije provele su mnoge jedinice i bile su dobro koordinirane. U kolovozu 1943. spaljeno je poljsko selo Gaj, u blizini, a masakrirano je oko 600 ljudi, a 438 ljudi je ubijeno, uključujući 246 djece, u Ostrówkiju. U srpnju 1943. napadnuto je ukupno 520 poljskih sela, ubivši 10.000-11.000 Poljaka. Istodobno su se nastavila ubojstva u istočnom dijelu županije.

 Druga jedinica ušla je u selo Wola Ostrowiecka ujutro 30. kolovoza. Djeca su tretirana slatkišima, a stanovništvu je održan govor u kojem se poziva na zajedničku borbu protiv Nijemaca, a zatim se u školi okupilo cjelokupno stanovništvo. Muškarci su izvedeni van i ubijeni sjekirama i tupim alatom, a zatim je škola, sa ženama i djecom unutra, zapaljena i gađana granatama.  Ukupno je ubijeno 572-520 ljudi.  Ukupno je nekoliko stotina poljskih sela napadnuto u kolovozu 1943. godine.

Krajem 1943. i početkom 1944., nakon što je većina Poljaka u Volhyniji ili ubijena ili je pobjegla s tog područja, sukob se proširio na susjednu pokrajinu Galiciju, gdje je većina stanovništva još uvijek bila ukrajinska, ali je poljska prisutnost bila jaka. 

Metode koje su koristili ukrajinski nacionalisti na ovom području bile su iste: zaokruživanje i ubijanje svih poljskih stanovnika sela, a zatim pljačkanje sela i spaljivanje do temelja.  Dana 28. veljače 1944. u selu Korosciatyn ubijeno je 135 Poljaka.

Roman Shukhevych, zapovjednik UPA-e, izjavio je u svojoj naredbi od 25. veljače 1944.: “S obzirom na uspjeh sovjetskih snaga potrebno je ubrzati likvidaciju Poljaka, oni moraju biti potpuno izbrisani, njihova sela spaljena … samo poljsko stanovništvo mora biti uništeno“.

 Procijenjeno je da su ukrajinski nacionalisti ubili 100.000 Poljaka (40.000–60.000 žrtava u Volhyniji, 30.000–40.000 u istočnoj Galiciji i najmanje 4.000 u Majoj Poljskoj, uključujući do 2.000 u regiji Chełm).

Za istočnu Galiciju, druge procjene kreću se između 20,000 i 25,000, 25,000 i 30,000-40,000. Niall Ferguson procijenio je da je ukupan broj poljskih žrtava u Volhyniji i istočnoj Galiciji između 60,000 i 80,000, dok G. Rossolinski-Liebe: tvrdi 70,000–100,000.

Ukrajinske nacionaliste 14. SS diviziju uništila je Crvena Armija u pohodu na Berlin.

Preostale grupe njemačke vojske u kojoj je bilo oko 10 000 tisuća Ukrajinaca iz 14. SS divizije “Galičina” su se kroz pošumljeni pojas jugozapadno od grada Brodi, isključivo u gluho doba noći, pokušavali probiti iz okruženja. Na tom putu oni su trpjeli stalne udare od strane sovjetske avijacije i artiljerije, a ogroman broj ih je izginuo u uzastopnim zasjedama koje su vješto postavljale sovjetske snage.

Konkretno, što se tiče 14. SS grenadirske divizije “Galičina”, njezino brojno stanje je za svega četiri dana borbe spalo na svega 30% u odnosu na 18. srpnja 1944. godine. Prema njemačkim izvorima, pojedine jedinice njemačkog 13. armijskog korpusa i 14. SS divizije “Galičina” su 22. srpnja 1944. godine na nekoliko mjesta uspjele izaći iz obruča i stići do “slobodnog” teritorija.

Izvor Wiki Foto:  Sejma Republika Poljska

Odgovori