Rapalski ugovor – povijesni sporazum s dugoročnim posljedicama za hrvatski prostor

Hrvatska Povijest Nove obavijesti Vijesti

Rapalski ugovor iz 1920. godine, potpisan između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije, trajno je obilježio političku i teritorijalnu sudbinu hrvatskog i slovenskog prostora, ostavivši posljedice koje su se osjećale desetljećima.

Na službenoj Facebook stranici bivše predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović objavljeni su podsjetnici i povijesni podaci o Rapalskom ugovoru, jednom od najznačajnijih, ali i najkontroverznijih međunarodnih sporazuma u povijesti jugoistočne Europe nakon Prvog svjetskog rata.

Rapalski ugovor potpisan je 12. studenoga 1920. godine u Rapallu, gradiću nedaleko od Genove, između predstavnika Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) i Kraljevine Italije, nakon pregovora koji su započeli 9. studenoga iste godine. Njime su uređeni međusobni državni odnosi, ponajprije pitanje granica, koje je ostalo otvoreno nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije.

Ugovorom su definirane granice dviju država, dogovoreno je stvaranje neovisne Slobodne Države Rijeke te je uspostavljeno zajedničko djelovanje protiv svih pokušaja restauracije dinastije Habsburgovaca. Rapalski ugovor trebao je riješiti niz teritorijalnih pitanja koja su bila otvorena još Londonskim ugovorom iz 1915. godine, a koja nisu dobila konačno rješenje na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. i 1920. godine.

Pregovori u Rapallu odvijali su se u iznimno nepovoljnom međunarodnom političkom okruženju za Kraljevinu SHS. Velike sile – Velika Britanija, Francuska i Sjedinjene Američke Države – pokazivale su sve veću spremnost na popuštanje talijanskim teritorijalnim zahtjevima, čime je pregovaračka pozicija jugoslavenske delegacije bila znatno oslabljena.

U ime Kraljevine SHS pregovore su vodili predsjednik vlade Milenko Vesnić, ministar vanjskih poslova Ante Trumbić i ministar financija Kosta Stojanović, dok su Italiju zastupali Giovanni Giolitti, Carlo Sforza i Ivanoe Bonomi. Talijanska strana jasno je poručila da očekuje prihvaćanje svojega prijedloga, uz prijetnju da će, u protivnom, Italija jednostrano provesti granice predviđene Londonskim ugovorom.

Pod snažnim pritiscima, delegacija Kraljevine SHS bila je prisiljena potpisati sporazum koji se u javnosti doživljavao kao izrazito nepovoljan. Italiji su tim ugovorom pripojeni Trst, Gorica, Gradiška i dio Kranjske, gotovo cijela Istra (izuzev dijela općine Kastav), grad Zadar te otoci Cres, Lošinj, Lastovo i Palagruža. Istodobno je formirana Slobodna Država Rijeka, čiji će status u sljedećim godinama biti izvor političkih nestabilnosti.

Rapalskim ugovorom talijanskoj nacionalnoj manjini u Kraljevini SHS zajamčeno je pravo optiranja za talijansko državljanstvo, uporaba talijanskog jezika te sloboda vjeroispovijesti. S druge strane, hrvatskoj i slovenskoj nacionalnoj manjini u Italiji nisu dana nikakva zakonska jamstva koja bi osigurala njihovu nacionalnu, kulturnu i jezičnu opstojnost, što će u desetljećima koja slijede imati teške posljedice.

Zbog općeg nezadovoljstva u Kraljevini SHS, Rapalski ugovor nikada nije bio raspravljan u Narodnoj skupštini. Umjesto toga, 26. lipnja 1921. godine ozakonjen je bez parlamentarne rasprave, a točno godinu dana kasnije potvrđen je kraljevskom odlukom. Time je sporazum, unatoč snažnom otporu dijela javnosti, postao sastavni dio međunarodnopravnog poretka tog vremena.



Tagged

Odgovori