Papa Lav XIV u božićnoj poruci Urbi et Orbi: „Rođenje Gospodnje je rođenje mira“

U svojoj božićnoj poruci Urbi et Orbi s balkona Bazilike svetog Petra, papa Lav XIV pozvao je cijeli svijet na odgovornost, solidarnost i obraćenje srca, istaknuvši da je Isus Krist naš mir te da se istinski mir rađa iz oprosta, pravde i ljubavi prema bližnjemu.

Sveti otac, papa Lav XIV, povodom svečanosti obilježavanja Božića, Isusovog porođenja, u Vatikanu s balkona središnje lođa Bazilike svetog Petra, u svom drugom “Urbi et Orbi” od početka njegovog pontifikata, rekao je:

Draga braćo i sestre,

“Radujmo se svi u Gospodinu: naš Spasitelj rođen je na svijetu. Danas je pravi mir sišao na nas s neba” (Ulazna antifona na božićnu misu). Tako liturgija pjeva na Badnjak, i ovako odjekuje Betlehemska propovijest: Dijete rođeno od Djevice Marije je Krist Gospodin, poslan od Oca da nas spasi od grijeha i smrti. On je naš mir, Onaj koji je nadvladao mržnju i neprijateljstvo milosrdnom Božjom ljubavlju. Zbog toga je “Rođenje Gospodnje rođenje mira” (sv. Lav Veliki, Propovijed 26).

Isus je rođen u štali, jer za Njega nije bilo mjesta u prenoćištu. Čim se rodio, njegova majka Marija “zamotala ga je u povojnice i položila u jasle” (usp. Lk 2,7). Sin Božji, po kojem je sve stvoreno, nije dobrodošao, a njegova kolijevka je siromašna jaslica za životinje.

Vječna Riječ Oca, koju nebesa ne mogu obuhvatiti, izabrala je doći na svijet na ovaj način. Iz ljubavi je željela biti rođena od žene, dijeliti našu ljudskost; Iz ljubavi je prihvatio siromaštvo i odbacivanje te se poistovjetio s onima koji su odbačeni i isključeni.

U Isusovom rođenju, osnovni izbor koji će voditi cijeli život Sina Božjega, do njegove smrti na križu, već se nadvija: izbor da ne nosimo teret grijeha, nego da ga nosimo umjesto sebe, da ga preuzmemo na sebe. To je samo On mogao učiniti. Ali istovremeno je pokazala što samo mi možemo učiniti, a to je preuzeti svoj dio odgovornosti. Da, jer Bog, koji nas je stvorio bez nas, ne može nas spasiti bez nas (usp. sv. Augustin, Propovijed 169, 11, 13), to jest bez naše slobodne volje za ljubav. Oni koji ne vole nisu spašeni, izgubljeni su. I tko ne voli brata svoga kojeg vidi, ne može voljeti Boga kojeg ne vidi (usp. 1. Iv 4:20).

Sestre i braćo, ovo je put mira: odgovornost. Kad bi svatko od nas – na svim razinama – umjesto da optužuje druge, prvo prepoznao vlastite nedostatke i zamolio Boga za oprost, a istovremeno se stavio u cipele onih koji pate, pokazao solidarnost s onima koji su slabiji i više potlačeni, tada bi se svijet promijenio.

Isus Krist je naš mir prije svega zato što nas oslobađa grijeha, a zatim zato što nam pokazuje put kojim trebamo slijediti da bismo prevladali sukobe, sve sukobe, od međuljudskih do međunarodnih. Bez srca oslobođenog grijeha, srca kojem je oprošteno, ne može se biti miran muškarac i žena te graditelj mira. Zato je Isus rođen u Betlehemu i umro na križu: da nas oslobodi grijeha. On je Spasitelj. S njegovom milošću, svatko od nas može i mora dati svoj doprinos u odbacivanju mržnje, nasilja, oporbe i prakticirati dijalog, mir i pomirenje.

Na ovaj blagdan želio bih uputiti topao i očinski pozdrav svim kršćanima, posebno onima koji žive na Bliskom istoku, koje sam nedavno upoznao na svom prvom apostolskom putovanju. Slušao sam njihove strahove i dobro poznajem njihov osjećaj nemoći pred odnosima moći koji ih nadilaze. Dijete koje se danas rodi u Betlehemu je isti onaj Isus koji kaže: “Mir u meni. U svijetu imaš nevolje, ali budi hrabar: ja sam pobijedio svijet!” (Iv 16:33).

Od njega prizivamo pravdu, mir i stabilnost za Libanon, Palestinu, Izrael i Siriju, vjerujući u ove božanske riječi: “Prakticiranje pravde donijet će mir. Poštivanje pravde donijet će mir i sigurnost zauvijek” (Is 32:17).

Povjeravamo cijeli europski kontinent Knezu Mira, moleći ga da vas nastavi nadahnjivati zajedničkim i suradničkim duhom, vjernim svojim kršćanskim korijenima i povijesti, u solidarnosti i dobrodošlici onima kojima je potrebna. Pomolimo se na poseban način za mučenike ukrajinskog naroda: neka prestane tutnjava oružja i neka uključene strane, podržane predanošću međunarodne zajednice, pronađu hrabrost za iskren, izravan i poštovan dijalog.

Od Betlehemskog djeteta molimo za mir i utjehu za žrtve svih ratova koji se odvijaju u svijetu, osobito za one zaboravljene; i za one koji pate zbog nepravde, političke nestabilnosti, vjerskog progona i terorizma. Posebno se sjećam braće i sestara iz Sudana, Južnog Sudana, Malija, Burkine Faso i Demokratske Republike Kongo.

U ovim posljednjim danima Jubileja nade, molimo Boga stvorenog čovjeka za dragi narod Haitija, da svi oblici nasilja u zemlji prestanu i da napreduju putem mira i pomirenja.

Neka Dijete Isus nadahne one u Latinskoj Americi koji imaju političke odgovornosti, kako bi, suočavajući se s brojnim izazovima, bio dan prostor za dijalog za opće dobro, a ne za ideološka i stranačka isključenja.

Molimo Princa mira da osvijetli Mjanmar svjetlom budućnosti pomirenja: da vrati nadu mlađim generacijama, da vodi cijeli burmanski narod putem mira i da prati one koji žive bez doma, sigurnosti ili povjerenja u budućnost.

Molimo ga da obnovi drevno prijateljstvo između Tajlanda i Kambodže te osigura da uključene strane nastave raditi na pomirenju i miru.

Povjerimo mu i narode Južne Azije i Oceanije, teško pogođene nedavnim razornim prirodnim katastrofama koje su teško pogodile cijele populacije. Suočeni s ovim iskušenjima, pozivam sve da s uvjerenjem obnove našu zajedničku predanost pomaganju onima koji pate.

Draga braćo i sestre,

u tami noći “pravo svjetlo dođe na svijet, svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka” (Iv 1:9), ali “njegovi ga nisu primili” (Iv 1:11). Ne dopustimo da nas preplavi ravnodušnost prema onima koji pate, jer Bog nije ravnodušan prema našim patnjama.

Postajući čovjek, Isus preuzima na sebe našu krhkost, poistovjećuje se sa svakim od nas: s onima koji nemaju ništa i izgubili su sve, poput stanovnika Gaze; s onima koji su u stisku gladi i siromaštva, poput jemenskog naroda; s onima koji bježe iz domovine tražeći budućnost drugdje, poput mnogih izbjeglica i migranata koji prelaze Mediteran ili putuju američkim kontinentom; s onima koji su izgubili posao i onima koji ga traže, poput mnogih mladih koji se bore pronaći posao; s onima koji su iskorištavani, poput previše potplaćenih radnika; s onima koji su u zatvoru i često žive u nehumanim uvjetima.

Poziv na mir koji se diže iz svake zemlje doseže srce Boga, kako pjesnik piše:

“Ne mir primirja,
čak ni vizija vuka i janjeta,
već
kao u srcu kad uzbuđenje prođe
i može se govoriti samo o velikom umoru.
[…]
Neka dođe
kao divlje cvijeće, iznenada,
jer polje
to treba: divlji mir.”

Na ovaj sveti dan, otvorimo svoja srca našoj braći i sestrama koji su u potrebi i boli. Time ga otvaramo Djetetu Isusu, koji nas otvorenih ruku prima i otkriva nam svoju božanstvenost: “Svima koji su ga primili, ipak je dao moć da postanu djeca Božja” (Iv 1,12).

Za nekoliko dana završava Jubilejska godina. Sveta vrata bit će zatvorena, ali Krist, naša nada, uvijek ostaje s nama! On je uvijek otvorena Vrata koja nas vode u božanski život. To je dobra vijest današnjice: Dijete koje se rodi je Bog stvoren čovjek; ne dolazi osuditi, nego spasiti; Njegovo pojavljivanje nije prolazno, On dolazi ostati i dati sebe. U Njemu je svaka rana zacijeljena i svako srce pronalazi mir i mir. “Rođenje Gospodnje je rođenje mira.”

Iskreno vam svima želim miran Božić!

Sretan Božić! Neka mir Kristov vlada u vašim srcima i u vašim obiteljima.