Bivši (ratni) gradonačelnik Grada Osijeka Zlatko Kramarić, na portalu Misao.hr objavio je opsežan osvrt na dokumentarni film Mirotvorac, u kojem tematizira život i smrt osječkog načelnika policije Josip Reihl-Kir. Kramarićev tekst nije polemika protiv sjećanja na tragično ubijenog mirotvorca, već – kako ističe – upozorenje na “bijele mrlje” i metodološke nedostatke filma koji pretendira na ozbiljan povijesni uvid.
A u tom (pred)intervjuu više od 45 minuta govorio sam, ne samo o ubojstvu u Tenji, već i o svim okolnostima.
Jedna prijateljica mi je rekla da sam za autore tog filma očito potpuno nebitan lik, a jedan drugi poznanik, da sam prikazan na razini „epizodističke nule“ o kojoj piše i R. Marinković u „Kiklopu“!
Da ne bude nikakve zabune, od ovih autora ne tražim nikakvo priznanje za svoju ulogu u tim vremenima, ali dužnost mi je upozoriti očitu nekritičnu hrvatsku javnost koja je oduševljena ovim pamfletom, da postoje i neke „bijele mrlje“ u ovome filmu koji su naši autori svjesno preskočili.
U filmu koji pretendira biti ozbiljan povijesni uvid, takva redukcija postaje ozbiljan metodološki promašaj.
Film Mirotvorac gledao sam s mješavinom poštovanja i nelagode. Poštovanja prema tragičnoj sudbini Josip Reihl-Kir,[1] a nelagode jer sam u tom istom (nesretnom) vremenu obnašao dužnost (ratnog) gradonačelnika Osijeka. I, jer se u filmu, unatoč danom intervjuu njegovim autorima i iscrpnim objašnjenjima, uopće ne čujem. Moju nazočnost u tom filmu autori su, vjerojatno iz „umjetničkih razloga“, sveli na nekoliko usputnih kadrova mojeg zabrinutog lica. I tu i tamo tijekom filma netko od onih pet glasova nešto kaže o mojoj malenkosti!
A u tom (pred)intervjuu više od 45 minuta govorio sam ne samo o ubojstvu u Tenji, već i o svim okolnostima[2] koje su prethodile tom tragičnom događaju (osnivačke skupštine SDS-a na području općine Osijek, o svim onim orkestriranim zbivanjima poslije prikazivanja filma o M. Špegelju,[3] o incidentima u Dalju, Ernestinovu, o tragičnom događaju u Borovom selu, ali i o nekim nikada do kraja objašnjenim epizodama, koje su toj tragediji prethodile. Od toga tko je donio odluku da se dvije, a ne jedna policijska ophodnja, kako to tvrdi jedan od „glasova“ u filmu, u noćnim satima „provoza“ kroz Borovo selo, koje je, by the way, bilo izvan ingerencije PU Osijek, kome je palo na pamet da pokuša skinuti yu-zastavu, što je dovelo do ranjavanja i uhićenja dvojice osječkih policajaca i što će kulminirati (nečijom!) nerazumnom odlukom da sutradan policija krene u akciju oslobađanja svojih kolega,[4] koji su u to vrijeme već bili prebačeni u Srbiju.
Nadalje, u tom našem iskazu vrlo smo kritično govorili i o atmosferi u samome gradu, o političkom neiskustvu i nezrelosti pojedinaca koji su dobili povjerenje građana na izborima, o šoku kod dijela srpske zajednice koji se nisu mogli pomiriti s gubitkom političke i ekonomske moći koju su sve vrijeme socijalističke Hrvatske neograničeno konzumirali. U tom smo intervjuu veliku pozornost posvetili i ponašanju Jugoslavenske narodne armije (u to vrijeme zapovjedništvo osječkog garnizona JNA je u Tuzli, jer ne treba zaboraviti da je još krajem 80-ih JNA izvršila novu teritorijalnu podjelu svojih oblasti, koje više nisu slijedile republičke/avnojevske granice), koja ne samo što nije priznala rezultate demokratskih izbora u Hrvatskoj i Osijeku (niti na jedan poziv nove gradske uprave, pa i one protokolarne, sjednica u povodu Dan grada, Nove godine…, predstavnici JNA u Osijeku nisu odgovorili, ali je zato u prostorijama Doma JNA u Osijeku, krajem 1990. održana osnivačka skupština političke stranke Pokreta za Jugoslaviju, tzv. „generalske stranke“. I tom se prilikom prisutnima obratio predsjednik te stranke, general Stevan Mirković i obećao da će uskoro „Zlatka Kramarića nabiti na šiljak“[5], a njegov je govor bio popraćen burnim aplauzom.. Ta je stranka svojim aktivnostima (jedna od njih je bila i naoružavanje Srba) sudjelovala u dodatnom stvaranju napete atmosfere, atmosfere straha u gradu i okolini i ponašanju dijela lokalnih Srba. U dogovoru s uglednim profesorom povijesti na FF u Zagrebu, D. Roksandićem, početkom listopada 1990. organizirali smo u gradskim prostorijama sastanak, na kojem je profesor D. Roksandić. izložio svoje i više nego razumne ideje/projekcije o budućem statusu Srba u Hrvatskoj.[6] Ovdje nema potrebe reći da je D. Roksandić etnički Srbin! On je, prije svega, odličan profesor i naš dragi prijatelj i kolega.
Pokušao sam u tom razgovoru novinaru H. Zovku artikulirati svu kompleksnost situacije u kojoj civilna vlast nije raspolagala potpunom kontrolom nad događajima, ali je snosila punu odgovornost pred građanima. U konačnoj verziji filma, taj naš glas je nestao! Jedna prijateljica mi je rekla da sam za autore tog filma očito potpuno nebitan lik, a jedan drugi poznanik mi je rekao da sam prikazan na razini „epizodističke nule“ o kojoj piše i R. Marinković u „Kiklopu“!
Da ne bude nikakve zabune, od ovih autora ne tražim nikakvo priznanje[7] za svoju ulogu u tim vremenima, ali dužnost mi je upozoriti očitu nekritičnu hrvatsku javnost koja je oduševljena ovim pamfletom[8] da postoje i neke „bijele mrlje“ u ovome filmu koji su naši autori svjesno preskočili. Jer, kako drugačije objasniti da izjavi G. Ajduković, koja kaže da je dan uoči ubojstva, 30. lipnja boravila u Tenji i dogovorila da će se 1. srpnja održati sastanak u Tenji na kojem bih i ja i Kir trebali nazočiti (ne trebam reći da ja o tome pojma nemam, da me G. Ajduković nikada nije zvala, nikada nije obavijestila o svojim planovima …) ne suprotstave moju izjavu izrečenu na sastanku u prostorijama gradonačelnika (na sastanku je, između ostalih bio prisutan i Kir), koji je održan u kasnim večernjim satima, toga 30. lipnja, da će se ubuduće svi sastanci/pregovori održavati isključivo u prostorijama Skupštine općine Osijek, jer je situacija u Tenji, u međuvremenu, eskalirala (podsjećamo: 27. lipnja na ulice Osijeka opet su izašli tenkovi JNA, čuveni slučaj „crvenog fiće“, ranjavanje dvojice hrvatskih policajaca nekoliko dana ranije u okolici Tenje, a i sam sam tih dana, vjerojatno se radi o 28. lipnju, posjetio MZ u Tenji, došao sam sam, bez ikakve pratnje, uostalom, kao i uvijek, ali vrlo brzo sam se uvjerio da sa srpske strane ne postoji elementarna volja za bilo kakav ozbiljniji odmak od njihovih radikalnih stavova. Tom sam prilikom iznio prijedlog M. Tubiću, predsjedniku MZ, da zajedno, na nogometnom igralištu u Tenji, zajedno spalimo oružje i jedne i druge strane, i da poslije toga imamo zajedničku press-konferenciju, na kojoj bi on trebao informirati hrvatsku/jugoslavensku javnost kako JNA naoružava lokalne Srbe… Naravno, on je taj moj prijedlog odbio, pa sam mu onda rekao da više ne želim sudjelovati u tim njihovim, srpskim tragikomičnim predstavama. Oni glume žrtvu, a uvjereni su da će JNA i S. Milošević riješiti sve njihove probleme, srušiti hrvatsku demokratsku vlast i da ćemo gledati svojevrsnu reprizu 1971. , ovaj puta to će se dogoditi uz pomoć vojske i sve će opet biti kao što je i bilo prije demokratskih izbora … Doduše, ni danas mi nije jasno zašto je Kir ignorirao moj stav/naputak – ja mu nisam mogao narediti – već je, iz meni nepoznatih razloga, poslušao G. Ajdukovića i otišao u Tenju… Isto tako, nije mi jasno zašto i autorima ova moja izjava nije bila dovoljno intrigantna… Barem kao kontrapunkt! Ne bih želio spekulirati, pa ću čitateljima prepustiti da donesu svoj neovisni sud o namjerama autora. Doduše, veliko je pitanje koliko su oni stvarni autori ovoga filma!?
Ne pišem sve ovo da bih osporio moralnu veličinu Reihl-Kira. Naprotiv. No odbijam prihvatiti dramaturgiju koja jednu povijesnu tragediju svodi na pojednostavljenu moralnu dihotomiju: mirotvorac nasuprot indoktriniranim (naci)političkim strukturama. Povijest nije crno-bijeli svijet. Konačno, u Hrvatskoj se, u to vrijeme, politika nije kreirala u postajama PU, pa ni u osječkoj. I ova osječka PU samo je slijedila gradsku (čitajte: moju) politiku!
Moja je javna i politička uloga tijekom rata – i prije i poslije njega – bila upravo ustrajanje na dijalogu, stalno smo govorili: na tuđu histeriju/paranoju, dragi građani, nemojte odgovarati vlastitom histerijom/paranojom; ne postoji kolektivna/etnička krivnja, već svaka krivnja ima svoje ime i prezime, nemojte uzimati pravdu u svoje ruke, postoje institucije koje to čine… To nije samoproglašena etiketa. Za jasno artikulirane stavove o političkim prilikama u predratnom vremenu, za inzistiranje na razumu u doba rastuće histerije, bio sam međunarodno prepoznat i nagrađen!
Zato me u filmu uopće ne pogađa osobna marginalizacija, nego pogrešan metodološki pristup složenim vremenima. Ako se već govori o mirotvorstvu, zašto se sužava prostor onima koji su ga također zagovarali? Ako sam bio relevantan sugovornik, zašto sam sveden tek na nekolikom kadrova? Time nije izostavljen samo jedan akter, nego je amputiran čitav politički kontekst mirovnih napora.
Dokumentarni film nije neutralan zapis
Dokumentarni film nije neutralan zapis. On je konstrukcija. I svaka konstrukcija počiva na izboru: što uključiti, što izostaviti, kome dati interpretativnu težinu. U tom smislu, Mirotvorac jest snažna moralna priča – ali je daleko od ozbiljne i cjelovite političke analize. Svesti tako ozbiljnu priču na pet prilično nesuvislih glasova (na tu činjenicu upozorio je i G. Malić u svome osvrtu, recimo na onu infantilnu lamentaciju o “neizbježnosti rata“ koji je navodno mogao biti manje intenzivan) to uistinu pokazuje da su neke druge, ne baš časne namjere bile u igri. Jadranka Reihl-Kir ima pravo ne razlikovati Tikveš od Karađorđeva, jer njen suprug nije bio u Karađorđevu. Ali njena izjava da je u Karađorđevu F. Tuđman Kiru govorio o podjeli Bosne je čista ludost. Nimalo nevina! Naime, na tom sastanku u Tikvešu bio sam i ja i nije niti jednoga trenutka bilo riječi o podjeli Bosne. Na dnevnom redu bile su neke druge teme! Ali, i ova njena izjava prošla je u ovome genijalnom umjetničkom filmu!
Osijek 1991. nije bio pozornica s jednim protagonistom. Bio je to grad rastrgan između rata koji je dolazio i mira koji je izmicao. Civilna vlast, policija, lokalna zajednica, JNA, paralelno stvaranje hrvatskih vojnih struktura – sve su to bili živi akteri u drami čiji se rasplet nikako ne može svesti na jednu liniju.
Možda je problem upravo u tome što je prikaz kompleksnosti manje filmski privlačan od moralne parabole (tako u filmu posvema izostaje političko-povijesni kontekst, jer onih nekoliko nesuvislih rečenica koji bi taj kontekst trebale dočarati to svakako nisu; konačno, i tu su se autori poslužili svojom omiljenom selektivno-redukcionističkom tehnikom). Ali ako govorimo o istini, onda ona ipak mora respektirati višeglasje. Stoga smo i mi u ovome tekstu željeli obraniti javni prostor od nepodnošljive simplifikacije autora ovoga filma. To ne znači da dokumentarni film nema pravo na selekciju, ali nema pravo na selektivnu istinu!
Zato ovaj tekst nije polemički osvrt protiv sjećanja na Josipa Reihl-Kira. On je polemika protiv sužavanja prostora dijaloga – paradoksalno, u filmu koji navodno slavi dijalog. Jer mirotvorstvo u ratnim uvjetima nikako ne može biti monopol samo jedne figure. Ono je, prije svega, jasan i konzistentan stav. U konačnici, pitanje koje ostaje nije tko je bio veći mirotvorac. Daj Bože da ih je bilo više! Iskreno, oko sebe onda nisam vidio ove koji se sada urbi et orbi pozivaju na te vrijednosti. Bili su u „mišjim rupama“, pisali su za opskurne tabloide/ST, a neki su, pak,strpljivo čekali koja će strana pobijediti i bili su prilično razočarani kada smo mi pobijedili… Zato je pravo pitanje – zašto je u filmu o mirotvorcu bilo nužno priču o dijalogu tako reducirati? Do neprepoznatljivosti!
Film koji se predstavlja kao dokument o miru i tragičnoj sudbini Josip Reihl-Kir zapravo se pokazuje kao djelo koje koleba između dokumentarizma i interpretativne rekonstrukcije, ali bez metodološke discipline koju zahtijeva svaki od ta dva pristupa. Umjesto povijesne rekonstrukcije dobivamo selektivno narativno oblikovanje koje zanemaruje ključne aktere, prešućuje proturječja i, što je najproblematičnije, svjesno manipulira kontekstom događaja.
[1] U mojoj knjizi „Gradonačelniče – vrijeme je, Mozaik knjiga, Zagreb, 1993., jedno je poglavlje posvećeno upravo našem prijateljskom odnosu. I u toj knjizi donosim i vrlo preciznu kronologiju zbivanja pred samo ubojstvo Josipa Reihla-Kira. Očito, ni te činjenice nisu dovoljno fascinirale našega redatelja, jer mu se, vjerojatno, iz umjetničkih motiva, nisu uklapale u njegovu projekciju kako se to montira „objektivni film“!
[2] Bio sam slobodan autore podsjetiti na sve one političko-pravno-povijesne okolnosti, koje su egzistirale u procesu disolucije socijalističke Jugoslavije, od uloge admirala B. Mamule, ex-ministra obrane, i njegovog, srećom nikada realiziranog plana o vojnom puču, koji je (ovaj lik) planirao još sredinom 80-ih godina prošloga stoljeća, o nekim od relevantnih političkih procesa, srpskim zahtjevima za promjenu Ustava iz 1974. godine, inducirane pobune na Kosovu početkom 80-ih, koja je, između ostaloga, dovela i do 8. sjednice srpskih komunista na kojoj je politička frakcija S. Miloševića pobijedila političku frakciju I. Stambolića. Nešto smo tom prilikom rekli i o Memorandumu SANU, a nismo mogli preskočiti ni govor Slobodana Miloševića na Gazimestanu, kao ni pojavu živahne civilne scene, posebice u Sloveniji, a nešto smo lamentirali i o onoj nesretnoj „hrvatskoj šutnji“, tom krimenu hrvatskih komunista, koji su se na 14. kongresu yu-komunista jednostavno morali (velika većina njih nevoljko) solidarizirati sa svojim slovenskim kolegama i napustiti taj skup… Inače, da to nisu učinili definitivno bi bili „politički mrtvaci“!
[3] Taj film prikazan je krajem siječnja 1991. godine a njegov autor bio je general A. Vasiljević! (A već prije tog filma, V. Kadijević, savezni ministar obrane, početkom prosinca 1990. dao je onaj čuveni intervjuu u zg-tjedniku Danas, u kojem je eksplicite rekao da JNA odustaje od vojne doktrine JBT)! Poslije toga filma, u filmu se govori o ilegalnom naoružavanju Hrvatske. Doduše, ni u tom filmu, kao ni u Mirotvorcu, ne govori se da je JNA prije toga oduzela TO Hrvatske svo oružje – bit će da ni to nije bitna činjenica za naše autore, koje se, u mnogim detaljima, ne razlikuju previše od filmskog uratka yu-KOS-a, jer i oni su uvjereni da su svi problemi u bivšoj državi počeli od odluke nove hrvatske vlasti da uveze određenu količinu oružja… lokalni Srbi u općini Osijek dobili su zadatak iz Beograda da njihova djeca zbog „sigurnosti“ više ne idu u hrvatske škole. Naš je zadatak bio da ih uvjerimo da su to bedastoće i da ne nasjedaju na te glasine. I taj smo zadatak uspješno obavili i u općini Osijek djeca srpske nacionalnosti nisu bojkotirali nastavu.
[4] U jednoj tv-emisiji redatelj filma kaže da su mu poznati svi dokumenti vezani uz taj slučaj, ali da je smatrao da iz umjetničkih razloga (sic!) nema potreba da i ovaj dokument uvrsti u film!? Za razliku od njega mi ne mislimo tako, ali želim vjerovati da ovu našu benignu objekciju nitko neće shvatiti kao dio nastavka političke hajke na autore ovoga filma. Naime, nikako ne mogu vjerovati da ondašnji ministar J. Boljkovac, kojem uopće nisu bile strane razne konfabulacije, nije imao informaciju od svojih srbijanskih kolega generala P. Gračana i R. Bogdanovića gdje se ti ranjeni hrvatski policajci u tom trenutku nalaze. I bilo bi nadasve lijepo da su nam autori filma rekli tko je to s hrvatske strane inzistirao na toj besmislenoj akciji, koja je završila smrću 12 mladih i neiskusnih policajaca! Uvjeren sam da bi naša javnost bila šokirana da se taj sada dostupan podatak objavio. Bez točne kronologije i šireg političkog okvira, pojedini događaji ostaju izdvojeni iz vlastitog vremena. To dovodi publiku do emocionalne, a ne do analitičke prosudbe. U filmu koji pretendira biti ozbiljan povijesni uvid, takva redukcija postaje ozbiljan metodološki promašaj..
[5] Nešto slično izreći će i onaj nesretni general M. Kukanjac, zapovjednik 2. vojne oblasti JNA u Sarajevu. Nadasve je zanimljivo da mi je tu izjavu prenio upravo Josip Reihl-Kir. Nažalost, nikada ga nisam uspio pitati kako je on uopće stupio u kontakt s generalom M. K.?
[6] Budući da je bila riječ o otvorenom sastanku, koji su osječki Srbi elegantno izbjegli, došlo ih je tek nekoliko, bili smo šokirani kada smo drugi dan u bg- novinama, Politici i Večernjim novostima pročitali što su o tom sastanku izvijestili njihovi osječki dopisnici R. Subotić i S. Nikšić. I kada smo ih pitali zašto to čine nisu nam ništa odgovorili. Nekoliko dana poslije u prostorijama dopisništva Politike u Osijeku bila je podmetnuta bomba?!
[7] Konačno, neki drugi, puno relevantniji od naših šlampavih autora, opijenih „umjetničkim erosom“, prepoznali su moje djelovanje, pa su mi 1997. godine dodijelili prestižnu međunarodnu nagradu A. Harimann (samo da napomenem tu su nagradu, između ostalih, dobili i V. Havel, i A. Saharov, i M. Albright, kao i mnogi drugi ugledni pojedinci), upravo zbog toga što sam u nekim (ne)vremenima sustavno promicao liberalno-demokratske vrijednosti, što sam se zalagao za politiku pomirenja, za principe građanske demokracije…
[8] I kada je u pitanju i umjetnička vrijednost ovoga filma u potpunosti dijelim mišljenje Gordana Malića. Vidjeti njegov fb-post! Stoga ni ja nisam impresioniran kao što je to bio žiri u Puli i pojedini kritičari, koji su odmah uočili nevjerodostojnu izjavu jednog od likova na početku filma, ali kasnije više ne primjećuju slične omaške!
Izvor: Misao.hr
- Imala je 13 godina i spremala se za školu: Mračna istina o ratnom zločinu u Osijeku i zapovjedniku koji je ubijao vlastite vojnike
Trinaestogodišnja djevojčica Ivana Vujić, uz još trinaestero nedužnih sugrađana, mučki je ubijena u svom obiteljskom stanu na petom katu zgrade na osječkom Vijencu Ivana Meštrovića,… Pročitaj više: Imala je 13 godina i spremala se za školu: Mračna istina o ratnom zločinu u Osijeku i zapovjedniku koji je ubijao vlastite vojnike - Krvavi 3. rujna: Slom Baranje i dan kada je Osijek gledao ravno u pakao
Na današnji dan, 3. rujna 1991. godine, dogodio se tragični pad Bilja. Ovaj događaj označio je slom posljednje linije obrane Baranje i početak nemilosrdnog, razarajućeg… Pročitaj više: Krvavi 3. rujna: Slom Baranje i dan kada je Osijek gledao ravno u pakao - Apsurd u Gospiću: Država zadužila osumnjičene za ekocid da saniraju toksični otpad u Lici!
Dodjela posla tvrtki pod istragom pokazuje sve apsurde sustava. Otkrivamo pozadinu afere Kostak i kako će se provesti sanacija otpada u Gospiću. Dodjela posla slovenskom… Pročitaj više: Apsurd u Gospiću: Država zadužila osumnjičene za ekocid da saniraju toksični otpad u Lici! - Šah-mat na Baltiku: Njemačka lansirala razorno oružje koje trajno mijenja odnos snaga u Europi
U noći s 1. na 2. rujna 2026. godine, njemačka ratna mornarica ispisala je novu stranicu vojne povijesti. Uspješno je testiran raketni sustav LORA, demonstrirajući… Pročitaj više: Šah-mat na Baltiku: Njemačka lansirala razorno oružje koje trajno mijenja odnos snaga u Europi - Novi udar na novčanike: Zašto je inflacija u Hrvatskoj ponovno eksplodirala?
Tko trpi posljedice, što raste, gdje i kada se to događa, te zašto i kako inflacija u Hrvatskoj ponovno raste na 4,1 %? Prema prvoj… Pročitaj više: Novi udar na novčanike: Zašto je inflacija u Hrvatskoj ponovno eksplodirala? - Školski medni dan 2026.: Otvoren veliki javni poziv – evo kako škole mogu osigurati med za najmlađe!
Školski medni dan 2026 donosi zdravlje u klupe! U tijeku su prijave za program koji prvašićima diljem Hrvatske osigurava domaći med i edukaciju o pčelarstvu,… Pročitaj više: Školski medni dan 2026.: Otvoren veliki javni poziv – evo kako škole mogu osigurati med za najmlađe! - Sastanak u Wicklowu: Arhitektura europske obrane u eri hibridnih ratova i geopolitičkih potresa
Sastanak u Wicklowu okupio je europske ministre obrane. Teme su bile vojna pomoć Ukrajini, hibridni napadi i reorganizacija obrane Europske unije. WICKLOW, IRSKA – Neformalni… Pročitaj više: Sastanak u Wicklowu: Arhitektura europske obrane u eri hibridnih ratova i geopolitičkih potresa - Jedna kriva odluka, 1,42 promila i slomljena karijera: Što ostavka Miljenka Filipovića znači za braniteljsku scenu?
Neopoziva ostavka Miljenka Filipovića na sve ključne stranačke dužnosti unutar vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) uslijedila je u roku od dvadeset i četiri sata nakon… Pročitaj više: Jedna kriva odluka, 1,42 promila i slomljena karijera: Što ostavka Miljenka Filipovića znači za braniteljsku scenu? - Zadnji pokušaj spasa pred pakao Drugog svjetskog rata: Kako je stvorena Banovina Hrvatska
U osvit oružanih sukoba u Europi, Banovina Hrvatska donijela je prijeko potrebnu autonomiju, hrabro pokušavajući spasiti duboko podijeljenu državu od potpunog unutarnjeg političkog i društvenog… Pročitaj više: Zadnji pokušaj spasa pred pakao Drugog svjetskog rata: Kako je stvorena Banovina Hrvatska - Pakt s vragom i kiša bombi: Dan kada je Hitlerov ratni stroj slomio europski mir
Dana 1. rujna 1939. godine, nacistička invazija na Poljsku započela je munjevitim vojnim udarima Wehrmachta, čime je Adolf Hitler s ciljem osvajanja “životnog prostora” pokrenuo… Pročitaj više: Pakt s vragom i kiša bombi: Dan kada je Hitlerov ratni stroj slomio europski mir - Trideset peta obljetnica Specijalne jedinice policije Delta Županja
U teškim vremenima Domovinskog rata, Delta Županja izrasla je u neustrašivi simbol obrane, junaštva i vojne vještine, čiji ratni put od Bogdanovaca i Velebita do… Pročitaj više: Trideset peta obljetnica Specijalne jedinice policije Delta Županja - Krvavi dosje iz Oluje: Raskrinkana međunarodna urota i zataškana istina o ubojstvu ruskih novinara
Na današnji dan dogodio se zataškani zločin u Panjanima, kada su brutalno ubijena dva sovjetska novinara. Pročitajte kako je istina izašla na vidjelo. Na današnji… Pročitaj više: Krvavi dosje iz Oluje: Raskrinkana međunarodna urota i zataškana istina o ubojstvu ruskih novinara - Rame uz rame protiv zla: Kako su Hrvati i Česi vlastitom krvlju ispisali povijest Daruvara
Krvava daruvarska nedjelja ostaje trajno urezana u povijest kao dan kada je herojskim otporom spriječen pad Daruvara, unatoč stravičnim zločinima nad zarobljenicima. Ratna zbivanja koja… Pročitaj više: Rame uz rame protiv zla: Kako su Hrvati i Česi vlastitom krvlju ispisali povijest Daruvara - Pobuna u Andrijaševcima: Cijena smeća izazvala prosvjede
Zbog drastičnog poskupljenja komunalne naknade uslijedila je pobuna u Andrijaševcima. Stotinjak mještana izašlo je na ulice te su prisilili vlast na raskid spornog koncesijskog ugovora.… Pročitaj više: Pobuna u Andrijaševcima: Cijena smeća izazvala prosvjede - Krvava bitka za opstanak: Kako je nenaoružana Hrvatska preživjela najteže ljeto
U mjesecu koji povijest pamti kao kolovoz 1991., goloruka Republika Hrvatska našla se na rubu uništenja, grčevito se braneći od nemilosrdnih napada nadmoćnije vojske. Krajem… Pročitaj više: Krvava bitka za opstanak: Kako je nenaoružana Hrvatska preživjela najteže ljeto - Virus Zapadnog Nila: Šest zaraženih u Hrvatskoj, nadležne službe provode hitne mjere
Virus Zapadnog Nila ponovno je prisutan u Hrvatskoj, sa šest potvrđenih slučajeva krajem kolovoza, što zahtijeva brzu reakciju i pojačanu prevenciju. Hrvatski zavod za javno… Pročitaj više: Virus Zapadnog Nila: Šest zaraženih u Hrvatskoj, nadležne službe provode hitne mjere - Ćipe pita za nestale, Pupovac prijeti tužbama: Kako je traženje istine u Hrvatskoj postalo “govor mržnje”?
Evo mene opet. Neki će prevrnuti očima i reći: ‘Daj više, okrenimo se budućnosti! Pametnije je ulizati se vladajućima, uhvatiti kakav dobar posao i bez… Pročitaj više: Ćipe pita za nestale, Pupovac prijeti tužbama: Kako je traženje istine u Hrvatskoj postalo “govor mržnje”? - Pecanje na Dunavu zamalo završilo tragedijom: Umjesto ribe, naišao na smrtonosnu minu!
Jučer su na području Osječko-baranjske županije zabilježena dva odvojena slučaja u kojima su građani sasvim slučajno otkrili opasna eksplozivna sredstva. Policijska uprava osječko-baranjska ponovno apelira… Pročitaj više: Pecanje na Dunavu zamalo završilo tragedijom: Umjesto ribe, naišao na smrtonosnu minu! - KOS-ova zamka na nebu: Kako je JNA otela 19 tona oružja i umalo ubila Antona Kikaša
Krajem kolovoza 1991. godine, u trenucima kada je Hrvatska bila suočena s brutalnom agresijom i nedostatkom naoružanja za obranu, kanadski poduzetnik Anton Kikaš krenuo je… Pročitaj više: KOS-ova zamka na nebu: Kako je JNA otela 19 tona oružja i umalo ubila Antona Kikaša - Apokalipsa u Maloj Švarči: Kako je kemijska buktinja progutala Gavranović i paralizirala Karlovac
Požar Karlovac guta Malu Švarču. Saznajte kako je vatra iz Nove Chem potpuno uništila Gavranović. U rano jutro, 31. kolovoza 2026. godine, na području gospodarske… Pročitaj više: Apokalipsa u Maloj Švarči: Kako je kemijska buktinja progutala Gavranović i paralizirala Karlovac - „Slobodu smo platili zdravljem, ne tražimo milosrđe”: 25 godina borbe najtežih invalida za ljudsko dostojanstvo
Udruga HRVI u Trakošćanu slavi četvrt stoljeća borbe za dostojanstvo najtežih stradalnika, naglašavajući važnost sustavne podrške i zaštite. U Trakošćanu je danas svečano započeo 23.… Pročitaj više: „Slobodu smo platili zdravljem, ne tražimo milosrđe”: 25 godina borbe najtežih invalida za ljudsko dostojanstvo - Međunarodni dan sjećanja na nestale osobe: Hrvatska traži još 1725 žrtava iz Domovinskog rata
U Vukovaru i diljem Republike Hrvatske, u nedjelju 30. kolovoza 2026. godine, obitelji žrtava, predstavnici državnog vrha i brojni građani svečano su obilježili Međunarodni dan… Pročitaj više: Međunarodni dan sjećanja na nestale osobe: Hrvatska traži još 1725 žrtava iz Domovinskog rata - Od rutinskog poziva do vatrenog pakla: 19 godina od dana kada je Hrvatska zanijemila na Kornatima
Devetnaesta obljetnica podsjeća nas da kornatska tragedija ostaje najteža nesreća hrvatskog vatrogastva. Saznajte detalje o slomu sustava i stradalim herojima. Kornatska tragedija, koja se dogodila… Pročitaj više: Od rutinskog poziva do vatrenog pakla: 19 godina od dana kada je Hrvatska zanijemila na Kornatima - Beogradski arhivi skrivaju istinu: Iz Vukovara poslana oštra poruka o opstrukciji potrage za nestalima
U subotu je u Vukovaru, pod okriljem Odbora za ratne veterane Hrvatskoga sabora i uz nazočnost najviših državnih dužnosnika te predstavnika udruga stradalnika, održana tematska… Pročitaj više: Beogradski arhivi skrivaju istinu: Iz Vukovara poslana oštra poruka o opstrukciji potrage za nestalima - Više od koncerta: Thompson u Vukovaru ujedinio srce Hrvatske pod gorućim nebom
Veličanstveni Thompson u Vukovaru pokazao je snagu hrvatskog zajedništva, dok je susjede preko Dunava uhvatila neviđena politička histerija. Bilo je to onih kasnoljetnih tjedana kada… Pročitaj više: Više od koncerta: Thompson u Vukovaru ujedinio srce Hrvatske pod gorućim nebom
