Boška Ban Sabor

Boška Ban: Glas za najranjivije, ne za većinu

Nove obavijesti Vijesti

ZAGREB, 20. veljače 2026. – Boška Ban glasala za ministra Ružića, poručila da nije dio većine te da joj je prioritet zaštita najranjivijih skupina u društvu.

 U trenutku kada je politička aritmetika u Hrvatskom saboru ponovno visjela o jednom glasu, nezavisna zastupnica Boška Ban odlučila je stati iza prijedloga za imenovanje novog ministra Alena Ružića. Njezin glas bio je 77. – jedan više nego što je potrebno( 76), simbolički težak i politički višeznačan.

No Ban odbacuje etiketu „žetončića“. Tvrdi da nije članica vladajuće većine, da nije dio političke trgovine i da njezina odluka nije rezultat pregovora, već – kako kaže – osobne odgovornosti prema najranjivijima u društvu.

Glas za ministra ili glas za poruku?

Objašnjavajući svoju odluku, Ban je poručila kako je njezin glas bio „glas za umirovljenike, osobe s invaliditetom, osobne asistente, roditelje njegovatelje i sve one koji čekaju rješenja za inkluzivni dodatak“. Time je glas za ministra pretvorila u glas za socijalnu politiku, za resor koji u hrvatskom društvu ima veliku simboličku i stvarnu težinu.

U političkom smislu, međutim, stvari su složenije.

U Saboru u kojem većina ovisi o tankoj liniji potpore, svaki nezavisni zastupnik postaje faktor stabilnosti – ili nestabilnosti. Ban to zna. I zato njezina poruka da „nije članica vladajuće većine“ zvuči kao pokušaj jasnog razgraničenja: podržati prijedlog ne znači potpisati političku lojalnost.

Sličan obrazac primijenila je i u prosincu, kada je podržala državni proračun, naglasivši da su u njemu sadržani projekti važni za njezino Međimurje. Lokalna komponenta, konkretni projekti i socijalne teme – to je okvir u kojem želi tumačiti svoje odluke.

Politika centra ili politička taktika?

Ban poziva na „povratak političkog narativa u centar“, na dijalog, razum i prestanak ideoloških podjela. To je poruka koja u hrvatskom političkom prostoru ima dvostruki učinak.

S jedne strane, zamor birača stalnim ideološkim sukobima stvaran je i mjerljiv. Polarizacija, retorika mržnje i medijski spektakl često zasjenjuju konkretne javne politike. Poziv na smirivanje tonova i fokus na socijalne teme može se čitati kao pokušaj da se politika vrati svojoj osnovnoj funkciji – rješavanju problema.

S druge strane, u političkoj praksi „centar“ često postaje prostor fleksibilnosti. A fleksibilnost, ovisno o perspektivi, može značiti odgovornost – ili oportunizam.

Ban tvrdi da je njezina odluka „samostalna i odgovorna“ te da je spremna podržati sve što ide u korist građana. No u situaciji kada je upravo njezin glas omogućio stabilnost vladajućima, politička percepcija neminovno nadilazi deklaracije.

Kava s premijerom – simbolika otvorenih vrata

Upitana je li je kontaktirao premijer Andrej Plenković, odgovorila je da nije. No na pitanje bi li otišla na kavu ako je pozove – spremno je rekla da bi.

„Volim piti kavu“, kazala je, ali i dodala da ne može odgovarati na hipotetska pitanja o eventualnom pridruživanju većini.

U hrvatskoj politici „kava“ rijetko znači samo kavu. Ona simbolizira otvoreni kanal komunikacije, mogućnost pregovora, pa i testiranje političkih saveza. Ban time šalje poruku da vrata dijaloga nisu zatvorena, ali i da formalni prelazak na stranu vladajućih nije na dnevnom redu – barem zasad.

Time zadržava politički manevarski prostor.

Odbacivanje etikete „žetončića“

Optužbe da je postala „žetončić“ vladajuće koalicije Ban odbacuje. Tvrdi da njezin glas nije bio za koaliciju, nego za ljude. U političkom diskursu, međutim, pojam „žetončić“ ne odnosi se na motive, nego na učinak.

Ako jedan glas odlučuje o opstanku većine, taj glas postaje politička valuta – bez obzira na to kako ga njegov nositelj interpretira.

Ban pokušava redefinirati taj okvir: njezin glas nije valuta, nego poticaj ministru da ispuni očekivanja. Od Alena Ružića sada očekuje „konkretne rezultate“. Time odgovornost prebacuje na izvršnu vlast – podrška nije blanko ček, nego politički kredit s rokom dospijeća.

Od SDP-a do nezavisne pozicije

Politički put Boške Ban također daje kontekst ovoj odluci. Kao dugogodišnja članica SDP-a, napustila je stranku u travnju, navodeći pad rejtinga u Međimurju i duboke podjele kao razloge odlaska. Mandat je zadržala i nastavila djelovati kao nezavisna zastupnica.

Odlazak iz stranke često znači i oslobađanje od stranačke stege, ali i ulazak u prostor političke neizvjesnosti. Nezavisni zastupnici balansiraju između autonomije i rizika političke marginalizacije. Upravo zato svaki njihov glas nosi dodatnu težinu.

Ban sada gradi profil zastupnice centra – ekonomski obrazovane, regionalno usmjerene, socijalno osjetljive i retorički umjerene. Poziv „svim centrističkim i umjerenim opcijama na razum i odgovornost“ može se čitati i kao pokušaj okupljanja političkog prostora koji se ne želi identificirati ni s tvrdom oporbom ni s čvrstom vladinom strukturom.

Stabilnost ili preraspodjela snaga?

U konačnici, pitanje nije samo zašto je Ban glasala za ministra, nego kakve će posljedice taj glas imati.

Hoće li ostati na modelu povremene, tematske potpore?
Hoće li se postupno približavati vladajućoj većini?
Ili će zadržati distancu, koristeći svoju poziciju za pritisak na konkretne politike?

Za sada, njezina poruka je jasna: Hrvatska treba stabilnost, sigurnost i fokus na dobrobit građana. No politička realnost pokazuje da stabilnost u Saboru često ovisi o pojedincima.

Boška Ban odlučila je svoj prvi veliki potez kao nezavisna zastupnica vezati uz socijalni resor i najranjivije skupine. Time je preuzela i rizik i odgovornost.

U politici, kao i u životu, razlika između principijelnosti i pragmatizma često se vidi tek s vremenskim odmakom.



 Vijesti Vjera

20velj 2026

U četvrtak je u Zagreb održana konferencija za medije na kojoj je doc. dr. sc. Vladimir Dugalić predstavio izjavu Komisije Hrvatske biskupske konferencije „Iustitia et pax“ o surogatnom (zamjenskom) majčinstvu. Riječ je o dokumentu kojim Katolička crkva ponovno i jasno iznosi svoj stav o ovoj temi, upozoravajući na pravne i etičke posljedice nedavnih sudskih odluka u Republici Hrvatskoj te naglašavajući potrebu zaštite djece i žena.

Kako je istaknuto, izjava ima trostruko značenje i smjer. Prvo, njome se želi nedvosmisleno i javno potvrditi stav Katoličke crkve o surogatnom majčinstvu. Drugo, upozorava se na pravne i etičke posljedice novih sudskih odluka, osobito odluka Ustavni sud Republike Hrvatske te najnovijih odluka upravnih sudova. Treće, dokument želi dati doprinos javnoj raspravi, s naglaskom na zaštitu dostojanstva i prava djece i žena.

Obraćajući se prije svega katoličkim vjernicima, ali i svim ljudima dobre volje, Komisija želi ponuditi moralni i društveni orijentir za zauzimanje odgovornog stava o surogatnom majčinstvu.

Upućenost na crkvene dokumente

Govoreći o stavu Crkve, Dugalić je posebno istaknuo najnoviji dokument Dikasterija za nauk vjere, Dignitas infinita, u kojem se među četrnaest teških oblika povrede ljudskog dostojanstva navodi i surogatno majčinstvo. Upravo na tom dokumentu, ali i na ranijim crkvenim učiteljskim tekstovima, temelji se aktualna izjava Komisije.

Podsjetio je i na dokumente Donum vitae, Dignitas personae te Evangelium vitae, u kojima Katolička crkva jasno iznosi da surogatno majčinstvo smatra nedopuštenim jer predstavlja povredu temeljnog dostojanstva djeteta i žene.

Crkva, kako je naglašeno, polazi od načela da ono što je tehnički moguće ne znači nužno da je moralno i etički dopušteno. Ne prihvaća se, istaknuto je, tehničko shvaćanje prema kojem čovjek može i smije učiniti sve što mu suvremena tehnologija omogućuje.

Rodoslovlje i dostojanstvo osobe

Nasuprot takvom pristupu, kršćanska teologija naglašava da se u obitelji i u činu začeća povezuje rodoslovlje svake ljudske osobe. U tom je kontekstu citirana misao svetog Ivan Pavao II., koji je u enciklici Evangelium vitae te kasnije u Pismu obiteljima istaknuo da je u začeću i rođenju novog djeteta „upisano rodoslovlje osobe“, odnosno kontinuitet života i identiteta.

Prema stajalištu Crkve, postoje zakoni upisani u samu narav čovjeka, koje treba poštovati jer su u skladu s njegovim dostojanstvom. U kršćanskom poimanju majčinstva i rađanja, naglašeno je, prisutna je posebna dimenzija Božjeg djelovanja, što dodatno produbljuje razumijevanje ljudskog života kao dara, a ne proizvoda.

Upozorenje na pravne i društvene posljedice

U izjavi se upozorava i na opasnost da se surogatno majčinstvo svede na tržišnu logiku, pri čemu se žena može svesti na sredstvo za ostvarenje tuđe želje za roditeljstvom, a dijete na objekt ugovora. Takav pristup, istaknuto je, Crkva smatra oblikom instrumentalizacije i ozbiljnom povredom ljudskog dostojanstva.

Naglašeno je kako je surogatno majčinstvo u mnogim europskim državama zabranjeno te se u pravnom smislu povezuje s kaznenim djelima, osobito kada uključuje elemente iskorištavanja i trgovanja ljudima. Iako se ne tvrdi da je svaka situacija plod organiziranog kriminala, upozorava se na realne rizike zlouporabe i iskorištavanja, osobito ranjivih žena.

Zaključno, Komisija ističe da je ova izjava nastavak dosljednog zalaganja Crkve protiv oblika iskorištavanja žena i povrede prava djece, pozivajući na odgovornu i temeljitu društvenu raspravu utemeljenu na zaštiti ljudskog dostojanstva.

Dražen Jurmanović



DOMOVINSKI RAT

KOLUMNE

IZBOR REDAKCIJE

Tagged