Na današnji dan poginuo je jedan od najistaknutijih zapovjednika obrane Vukovara Petar Kačić.

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti

Sajmište je bilo sastavni dio 1. Bojne 204. Vukovarske brigade (MZ Sajmište) i jedan od najkrvavijih položaja u obrani Vukovara na kojem je izginuo najveći broj njezinih zapovjednika a o kojima je i snimljen dokumentarni film “Pet zapovjednika Sajmišta” a o istima pričaju članovi njihovih obitelji i suborci.

Petar Kačić rođen 16. listopada 1947. godine od oca Petra i majke Ivanke rođ. Jagnjić. Petar se rodio u Splitu, a ubrzo nakon njegovog rođenja, obitelj se seli u Vukovar, Borovo naselje. Ubrzo Petar dobija brata Miroslava (1949). Oba brata Kačić pohađaju tadašnju Osnovnu školu Ivan Goran Kovačić, danas Osnovna škola Siniše Glavaševića, a srednjoškolsko obrazovanje Petar nastavlja u CUO ”Edvard Kardelj”, gumarski smjer, danas srednja Tehnička škola Nikola Tesla. Nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja, Petar se nakratko zapošljava u Tvornici gume i obuće Borovo, ubrzo ženi, 1969. godine rađa mu se sin Mario, ali nakon kratkotrajnog braka, Petar odlazi u Njemačku i tamo ostaje nešto više od dvije godine. Nakon povratka iz Njemačke ponovo se zapošljava u tadašnjem Kombinatu Borovo, pogon Gumara, gdje ostaje uposlen do početka ratnih djelovanja. Godine 1973. godine Petar Kačić oženio se Irenom rođenom Kalman, koja mu iste godine, upravo 18. studenog rađa kćer Sandru, a nepune dvije godine kasnije, 23. kolovoza 1975. i blizance, kćer Silviju i sina Igora. Složna i sretna obitelj početak rata je dočekala u svome domu na Sajmištu. Budući da su Kačići živjeli u stanu nedaleko od tadašnje vukovarske kasarne, primijetili su kako se vojarna puni srpskim rezervistima i ukopavaju tenkovi s cijevima uperenim u cestu, pa kako su se ratna djelovanja u Vukovaru sve više zaoštravala i život u njemu postajao nesigurniji, Petar i Irena u srpnju odlučuju djecu poslati na more na Krk, prvo kćerke Sandru i Silviju, a ubrzo im se preko Crvenog križa pridružuje i Igor.

snimak zaslona Petar Kačić

U samo nekoliko dana tada 44-godišnji Petar Kačić je od radnika u tvornici auto guma Borovo postao jedan od zapovjednika obrane Sajmišta. Uz zapovjednika veže se i njegov sin Igor, koji je nakon kraćeg vremena provedenog na Krku, vratio se u Vukovar i od onda neprestano boravi na liniji obrane sajmište. Petar je poznat i kao “Srednji bojler”, kako su ga suborci znali zvati. Gotovo da im je po godinama svima mogao biti otac. Na Sajmištu su se vodile krvave borbe pa su zato tu četvrt zvali i Krvavo sajmište. Petar je bio ranjen 28. rujna, u bolnici je proveo onoliko vremena koliko je bilo potrebno da se rana sanira i zatvori. Sljedeća 4 dana, Petar je proveo sa svojom obitelji, suprugom Irenom i sinom Igorom u skloništu na Olajnici gdje mu je od sredine rujna boravila obitelj. Stan Kačićevih je 14. rujna, jedini u njihovoj zgradi uništen direktnim pogotkom iz tenka, dok su se Kačićeva supruga i djeca nalazili u podrumu. U općem napadu koji je uslijedio na grad toga dana, JNA i paravojne četničke formacije zauzele su taj dio Sajmišta, pa se obitelj u posljednji trenutak sklonila u veliko gradsko sklonište gotovo u centru Vukovara.

Sve do kobnog 2. listopada, kada je krenuo jedan od jačih napada na sajmište. To je bio zadnji put kada ga je supruga vidjela živoga. Petar je ubijen iz rafala strojnice s transportera. Poginuo je točno dva tjedna prije svoga 44. rođendana.

Spomen obilježje na mjestu pogibije Petra Kačića

Petra Kačića, još uvijek živoga, suborci su odvezli u vukovarsku bolnicu, doktor Njavro ga je pokušao operirati, ali bilo je prekasno. Kada je obitelj stigla u bolnicu, tijelo Petra Kačića već je bilo odneseno u zgradu Lučke kapetanije preko puta bolnice, gdje su privremeno odnošena tijela poginulih branitelja i civila. Tamo su mu suborci napravili sanduk i na njemu napisali ime.

Kada su nam otvorili sanduk, izgledao je kao da spava”, reći će Irena Kačić. Tijelo Petra Kačića odneseno je na tzv. Bolničko groblje (neki ga nazivaju i ”Švapsko”) te tamo sahranjeno, da bi tijekom okupacije bilo premješteno na Novo groblje Dubrava, gdje je nakon mirne reintegracije ekshumirano. Nakon identifikacije početkom lipnja 1998. godine, posmrtni ostaci Petra Kačića, prvog poginulog zapovjednika sa Sajmišta, 17. lipnja 1998. godine sahranjeni su na riječkom centralnom groblju Drenova, u istom grobu uz sina Igora, sahranjenog 26. veljače 1997. godine, identificiranog poslije ekshumacije na Ovčari.

Tada je sajmište zaplakalo, oni heroji koji su svaki dan herojski branili i odbijali napade, utihnuli su, iz svakog oka krenula je suza.

Petar Kačić uništio je 22 tenka, a hrvatska javnost o njemu ništa ne zna. Kada je Petak poginuo na sajmištu svi smo pali na koljena Bio je to naš nenadoknadiv gubitak. Njegove zasluge su u rangu zasluga našeg viteza Blage Zadre

Petar Janjić Tromblon

Iskren da budem, gledao sam ga velikim očima. Strašan čovjek, jako hrabar. O takvome čovjeku, uz njegovu veliku hrabrost i požrtvovanost i sve ono što je on odradio i uradio za obranu Sajmišta, Vukovara i Hrvatske, nije potrebno stvarati mitove. Petar Kačić bio je oličenje zapovjednika kojega su poštivali i nadređeni i branitelji koji su išli su za njim, jer su mu vjerovali i jer je stekao njihovo poštovanje kao borac i kao čovjek

Zdravko Radić

Takav je bio, uvijek ispred i uz svoje, tako je i poginuo.

Ivan Anđelić – Doktor

Okolnosti pod kojima je poginuo Petar Kačić u svojoj je srčanoj objavi opisao jedan od cijenjenih heroja Vukovara, Viktorin Jurić – Paša:

Jutros se budim, a u mislima prolaze sjećanja. Ulice Preradovićeva i Keršovanijeva, rani jutarnji sati, naš Jure na straži ulazi u podrum i govori – tenkovi su vani, krenuli su! Izlazimo, vani strašna situacija, tenkovi, granate sa svih strana, metci, dim!

Osa pogađa tenk, iza njega bov, iza dolazi kombi crvenog križa, ležim kod trafo stanice, Brdar čuva ulaz u dvorište, puca, baca bombe, čuju se jauci, krici sa naše desne strane. Mislim da je probijena Pionirska ulica, pucaju prema nama, Jure puca i dalje prema vojarni. S nama je zapovjednik Petar Kačić, oko nas metci sa svih srana, rafal, pada Kačić, pada i naš HOS-ovac iz Bjelovara Alen Buhin, pada Jure, pucam, mislim zašto mene od svih tih metaka nijedan ne pogađa?

Gledam ranjene, Kačić uspijeva malo dignuti glavu, Jure leži metar dalje na stomaku, na leđima mu velika rupa, krv na sve strane!

Kačić pokušava nešto reći, ništa se ne čuje, još se puca, dolaze Doktor Anđelic, Brdar i ostali, borba traje i traje, još sam kod Jure i Petra!

Tražimo vozilo za prijevoz ranjenih…

Viktorin Jurić – Paša:

Mjesec i pol kasnije stradao je i njegov sin Igor koji je izveden iz vukovarske bolnice i ubijen na Ovčari. Igor je imao samo 16 godina i najmlađa je žrtva Ovčare gdje je strijeljano 200 civila i ranjenika izvedenih iz vukovarske bolnice nakon sloma obrane Vukovara.

Igor Kačić

Došla je vojska. Htjeli su nas odvesti u Velepromet s ostalima, ali je dr. Bosanac spriječila i ostavila nas u bolnici. Smatram to srećom, jer iz veleprometa malo tko je izašao živ. A onda je u bolnicu stigao Šljivančanin okružen domaćim četnicima. Počelo je odvajanje . Mnogi maloljetni dječaci i borci poput Ervena Arnautovića su, srećom, pušteni.

Međutim, meni su Igora iz ruke istrgali . Imao je ruksak s nešto malo stvari, sjećam se da sam mu dala i nešto novca. Rastali smo se uvjereni da ćemo se opet sresti

Pitala sam Šljivančanina zašto ga odvode , gurala mu Igorovu zdravstvenu iskaznicu i tvrdila da je dijete, ali on je grubo rekao kako će provjeriti. Odveli su ga i ja sam od jednog čovjeka doznala da su prvo bili u vojarni, pa na Veleprometu a onda Ovčara. Nakon te informacije ponadala sam se da je živ.

A onda, šok. Moj Igor je bio u skupini koju su htjeli pustiti. Međutim, naš susjed koji je živio u našoj blizini i koji je bio par godina stariji od Igora, pokazao je prstom na Igora i rekao ; njega ne puštajte( “Ne spašavajte ustašina sina”) !

Moj Igor je nakon toga ubijen. Platio je zbog svog oca, velikog zapovjednika

Da nije bilo Pere Akida, koji je spriječio puštanje mog sina, ja bih danas imala njegove unuke . da, nemojte se čuditi! Znam tko je upro prstom u mog sina, a znam i još nešto. Pero Akid još i danas radi u vukovarskom komunalcu.

Kada su ekshumirali njegovo tijelo, pronašli su uz njega zlatni lančić s njegovim imenom i drvenog dupina kojeg je izrezbario u skloništu. Jedino sam to zadržala da imam neku uspomenu od sina. Nigdje nije bio, nikome ništa nažao nije učinio i imao je samo 16 godina

Irena Kačić, majka Igora i supruga Petra Kačića

U spomen na Petra i Igora Kačića, u vukovarskom Mazda parku postavljena je obnovljena skulptura “Otac i sin” izrađena od lijevane bronce, točnije ”srce” Sajmišta, nedaleko od mjesta gdje je Petar Kačić 2. listopada 1991. godine poginuo, te na križanju ulice gdje je obitelj Kačić prije Domovinskog rata stanovala.

Odgovori