U središtu rastućih diplomatskih napetosti nalazi se Školski brod Jadran, otuđeni ponos hrvatske mornarice čiji povratak Crna Gora uporno odbija, riskirajući pritom svoj europski put.
Republika Hrvatska i Crna Gora vode izuzetno složen i iscrpljujući diplomatsko-pravni spor oko vlasništva nad povijesnim jedrenjakom, a taj se sukob primarno odvija na visokoj političkoj relaciji Zagreb – Podgorica, fokusirajući se na luke Split i Tivat. Ovaj prvorazredni međunarodni prijepor traje neprekidno od 1990. godine, uz snažnu eskalaciju tijekom 2023. i 2026. godine, i to prvenstveno zbog duboko neriješenih pitanja proizašlih iz procesa disolucije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) te katastrofalnih posljedica velikosrpske i crnogorske ratne agresije. Crna Gora danas zadržava kontrolu nad ovim plovilom koristeći sporno pravno tumačenje teritorijalnog načela zatečenosti u trenutku proglašenja neovisnosti, dok Republika Hrvatska rezolutno potražuje svoj teritorijalni i povijesni povrat, primjenjujući mehanizme diplomatskog pritiska i blokade crnogorskih pregovora s Europskom unijom, inzistirajući na međunarodnom pravu i izuzeću vojne imovine iz općih sukcesijskih pravila.
U samom središtu ovih kompleksnih tenzija, kao najistaknutiji materijalni, povijesni i duboko simbolički prijepor, nalazi se upravo Školski brod Jadran. Ovaj elegantni trojarbolni jedrenjak, izgrađen tridesetih godina dvadesetog stoljeća, odavno je prerastao okvire pukog pomorskog plovila. On je danas postao mjerilo nacionalnog ponosa, prvorazredno političko, oštro pravno i neizbježno diplomatsko pitanje koje opterećuje inače deklarativno dobrosusjedske odnose dviju država koje su formalno opredijeljene za euroatlantske integracije.
Inicijativa, vizija i financijska konstrukcija: Tko je izgradio jedrenjak?
Inicijativa za nabavu modernog školskog broda, na kojem bi se temeljito obučavali budući pomorski časnici tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (koja će kasnije postati Kraljevina Jugoslavija), pokrenuta je sredinom optimističnih dvadesetih godina 20. stoljeća. Ključnu, nezaobilaznu ulogu u tom dugotrajnom procesu odigrala je domoljubna pomorska organizacija “Jadranska straža”. Njezin Glavni odbor, smješten u Splitu, u lipnju 1925. godine donio je povijesnu odluku o pokretanju masovne, općenarodne akcije prikupljanja financijskih sredstava za izgradnju jedrenjaka. Ugovor o gradnji službeno je i svečano potpisan 4. rujna 1930. godine s renomiranim njemačkim brodogradilištem H.C. Stülcken Sohn smještenim u Hamburgu, dok je glavni projektant, čiji je potpis jamčio kvalitetu, bio istaknuti hrvatski inženjer Josip (Joso) Škarica iz Rijeke.
Brod je koncipiran s iznimnom pomorskom vještinom kao elegantni trojarbolni jedrenjak tipa barkantin, dugačak impresivnih 60 metara i punog deplasmana od 720 tona. Međutim, financijska konstrukcija izgradnje ovog broda danas predstavlja jedno od najžešćih bojišta u medijskim i historiografskim interpretacijama između hrvatskih i crnogorskih javnih aktera.
Hrvatska interpretacija snažno naglašava krucijalnu, neospornu ulogu “Jadranske straže” sa sjedištem u Splitu, s posebnim pijetetom ističući goleme financijske doprinose iz hrvatskih obalnih i kontinentalnih gradova. Argumentirano se tvrdi da su hrvatski građani i institucije dali ključan obol u prikupljanju sredstava, pokrivši ukupno oko 13,6 % do 14 % ukupne cijene broda, čime se brod duboko i neraskidivo veže uz bogatu hrvatsku pomorsku baštinu.
S druge strane, crnogorska interpretacija nudi potpuno suprotan narativ. Autori poput crnogorskog novinara Siniše Lukovića oštro i kategorički odbacuju tezu da je brod primarno hrvatski. Njihov se argument temelji na povijesnoj činjenici da u to vrijeme republike kao autonomni politički entiteti nisu postojale. Oni pedantno naglašavaju da je Kraljevska mornarica bila jedini službeni potpisnik ugovora o gradnji te da je čak 86,4 % sredstava osigurala centralna država, i to primarno iz njemačkih ratnih reparacija. Luković eksplicitno navodi da su se te izdašne ratne reparacije odnosile na štetu pretrpljenu na teritoriju Kraljevine Srbije tijekom brutalnih razaranja Prvog svjetskog rata, sugerirajući time da najveći dio financijskog tereta za brod zapravo pripada srpskom reparacijskom korpusu, a ne hrvatskom. Ukupan, astronomski trošak izgradnje za ono vrijeme iznosio je 622.743 njemačke marke, odnosno 8.407.030 tadašnjih dinara.
Nakon što je brod porinut 25. lipnja 1931. godine, te nakon dugotrajnog dovršetka i konačne primopredaje, na svom prvom putovanju prema domovini, “Jadran” je 16. srpnja 1933. godine uplovio u Tivat. Ovaj specifični geografski podatak crnogorska strana i njeni javni djelatnici danas neumorno koriste kao ključni povijesni argument “prve luke” i navodnog “povijesnog prava” na brod. Hrvatski pomorski analitičari, uključujući bivšeg novinara Denisa Krnića, taj argument glatko odbacuju kao potpuno kvazi-argumentacijski, precizno navodeći da je Tivat bio samo logična tranzitna lokacija gdje se brod operativno očistio i pripremio za pravi, svečani doček u domovini. Službena i nadasve svečana predaja Kraljevskoj mornarici održana je 6. rujna 1933. godine u Splitu, namjerno tempirana na rođendan prijestolonasljednika Petra. Prema neospornoj hrvatskoj dokumentaciji i čvrstom državnom stavu, Split je time službeno postao njegova prva matična luka. Crnogorski polemičari inzistiraju na pomorsko-pravnoj tehnikaliji da ratni brodovi, strogo pravno gledano, nemaju “matičnu luku” rezerviranu za trgovačku mornaricu, već se isključivo upisuju u flotnu listu vojne mornarice.
Poslijeratna obnova i zlatno doba u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici
Tijekom turbulentnog Drugog svjetskog rata, brod je grubo otuđen, ostao je potpuno bez svojih prepoznatljivih jedara i nevoljko služio talijanskoj mornarici. Kraj globalnog sukoba dočekao je u jednom od mračnih venecijanskih kanala, teško devastiran, sustavno opljačkan i jedva plovan. Krajem 1946. godine, ovaj izmučeni jedrenjak je iz Venecije dotegljen u Mornaričko-tehnički remontni zavod (MTRZ) “Sava Kovačević” u Tivtu, gdje je od travnja 1947. do 1949. godine prolazio kroz generalnu i iznimno temeljitu obnovu. Tivat je i tijekom idućih desetljeća (posebice 1967. – 1969. godine i kasnije) ostao primarno i isključivo brodogradilište osposobljeno za velike remonte “Jadrana”, što današnja Crna Gora glasno ističe kao neoboriv dokaz svoje povijesne brige i tehnološke povezanosti s ovim jedinstvenim plovilom.
Ipak, u dugom operativnom razdoblju od 1933. do 1990. godine, izuzimajući neophodna razdoblja remonta, brod je kontinuirano bio na sigurnom vezu i u neprekidnoj službi vojnih pomorskih učilišta smještenih isključivo na predivnoj hrvatskoj obali. Od 1956. godine matična luka bila mu je u Divuljama, a kasnijom sustavnom transformacijom mornaričkih akademija trajno je baziran u Ratnoj luci Lora u Splitu. Desetljećima je funkcionirao kao vrhunska ploveća učionica za stotine mladih kadeta, a njime su dominanto, ponosno i stručno upravljali vrsni hrvatski zapovjednici, čineći ga neotuđivim, organskim dijelom pomorskog identiteta tog prostora.
Raspad države, izbijanje rata i hladnokrvno zadržavanje broda (1990. – 1992.)
Prijelomni, tragični trenutak, koji predstavlja izravan i nepobitan uzrok današnjeg međunarodnog spora, dogodio se neposredno pred krvavi raspad bivše zajedničke države. Postupajući strogo prema redovnom dinamičkom planu tehničkog održavanja, Školski brod Jadran je 15. listopada 1990. godine isplovio iz svoje matične luke u splitskoj Lori i uputio se u MTRZ “Sava Kovačević” u Tivtu radi obavljanja unaprijed planiranog velikog remonta. Predviđeno trajanje tih opsežnih, kompleksnih radova bilo je dugih 18 mjeseci.
U mračnom razdoblju dok je brod bio potpuno razoružan, ogoljen i smješten na navozima u Tivtu, započela je brutalna oružana pobuna te nemilosrdna velikosrpska i crnogorska vojna agresija na suverenu Republiku Hrvatsku. Jugoslavenska narodna armija (JNA), koja se ubrzano transformirala u goli instrument osvajačke agresije, započela je masovno, taktičko povlačenje svojih ogromnih borbenih efektiva s hrvatskog teritorija. Prije samog početka rata, gotovo 85 do 90 posto impresivne flote Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) bilo je logično bazirano u opremljenim hrvatskim lukama (Pula, Šibenik, Split, Ploče), s obzirom na nepobitnu geografsku činjenicu da je Hrvatska posjedovala čak 85 % ukupne obalne crte bivše SFRJ.
Tijekom krvavih ratnih operacija, najveći dio te goleme i skupe flote JNA je protupravno, pod okriljem noći i ratnog kaosa, preselila u sigurnost Boke Kotorske u Crnoj Gori. Zbog ovakvih izvanrednih ratnih okolnosti, “Jadran” se nikada nije vratio u svoju zakonitu matičnu bazu u Splitu. Umjesto toga, po završetku remonta, on je jednostavno, bez ikakve pravne osnove, zadržan u Tivtu i nasilno inkorporiran u sastav flote tadašnje Vojske Jugoslavije (kasnije Državne zajednice Srbije i Crne Gore, a danas moderne Vojske Crne Gore).
Ovaj specifičan splet nesretnih povijesnih okolnosti stvara neoborivu okosnicu čvrstog hrvatskog potraživanja: brod “Jadran” nije završio na teritoriju današnje Crne Gore nikakvom mirnodopskom pravnom razdiobom, već je izostanak njegovog logičnog povratka isključivi rezultat više sile, brutalnog rata i neizazvane agresije. Stoga ga nadležne institucije Republike Hrvatske s punim pravom pravno tretiraju kao drsko otuđenu, odnosno protupravno prisvojenu državnu imovinu.
Diplomatski zid šutnje: Neuspjeh dobivanja konkretnih odgovora
U namjeri da se dođe do jasne slike o tome što Republika Hrvatska točno poduzima u ovom zamršenom slučaju, novinarska istraga i službeni upiti upućeni su nadležnim državnim tijelima. Konkretno, podnio sam detaljan zahtjev za pristup informacijama tražeći preslike relevantne službene korespondencije između Hrvatske i Crne Gore, kao i zapisnike sa službenih pregovora i sastanaka od 1990. godine do danas.
Međutim, odgovori institucija ukazali su na čvrst obruč diplomatske tajnosti. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP) donijelo je službeno rješenje kojim se izričito odbacuje zahtjev za dostavom preslika korespondencije i zapisnika radnih skupina. U obrazloženju Rješenja, donesenog 20. studenog 2025., Ministarstvo se pozvalo na Zakon o pravu na pristup informacijama, pojašnjavajući da se radi o dokumentima koji proizlaze iz osjetljive međunarodne komunikacije. Pristup je ograničen temeljem zakonskih odredbi koje štite vođenje vanjske politike te sprečavaju povredu međunarodnih odnosa ili ugrožavanje povjerljivog komuniciranja s drugim državama. Provedenim testom razmjernosti utvrđeno je da bi objava tih dokumenata, od kojih dio nosi oznaku “interno” ili “povjerljivo”, mogla ozbiljno narušiti povjerenje i odnose s Crnom Gorom te negativno utjecati na buduće delikatne diplomatske pregovore.
U odvojenom odgovoru naslovljenom direktno na moje ime, MVEP je ponovio službeni, nepromijenjeni politički stav Republike Hrvatske: “Školski brod Jadran vlasništvo je Republike Hrvatske i neraskidiv je dio hrvatske pomorske povijesti.”. Ministarstvo je jasno naglasilo da matična luka broda može biti isključivo Split, odakle je brod 1990. godine odvezen na remont u Boku kotorsku i do danas nije vraćen. Što se tiče popisa svih poduzetih diplomatskih aktivnosti i preslika pravnih akata na koje se Hrvatska poziva, MVEP je odbio pružiti te informacije, pozivajući se na odredbu Zakona prema kojoj se traženje izrade analize, tumačenja propisa ili stvaranje posve nove informacije ne smatra valjanim zahtjevom za pristup informacijama. Ovime je potvrđeno da, iako je cilj Hrvatske rješavanje otvorenih pitanja kroz dijalog u duhu dobrosusjedskih odnosa, konkretni taktički detalji tog dijaloga ostaju strogo čuvana državna tajna.
Sukcesija vojne imovine: Pravni labirint Aneksa A
Raspad SFRJ ostavio je iza sebe golemu, neprocjenjivu imovinsku masu koja se morala precizno regulirati opsežnim međunarodnim ugovorima. Sporazum o pitanjima sukcesije, u javnosti poznat kao Bečki sporazum, koji je svečano potpisan 29. lipnja 2001. godine i naknadno uredno ratificiran od strane svih suverenih država sljednica (uključujući Hrvatsku 2004. godine), predstavlja krovni, obvezujući pravni akt. Ovaj kompleksni sporazum logično je podijeljen u sedam specifičnih aneksa (A – G). Gorući problem podjele vojne imovine, a posljedično i sudbina broda “Jadran”, danas se temelji na potpuno suprotstavljenim hermeneutičkim tumačenjima Aneksa A, koji regulira pokretnu i nepokretnu državnu imovinu.
Službena Crna Gora, osobito pod oštrom retorikom aktualnog ministra obrane Dragana Krapovića, koja je zdušno podržana površnim analizama lokalnih novinara, svoje navodno vlasništvo nad jedrenjakom pravno temelji gotovo isključivo na Članku 3. spomenutog Aneksa A. Taj članak nedvosmisleno propisuje teritorijalno načelo, navodeći da pokretna materijalna državna imovina SFRJ prelazi na Državu sukcesora na čijem se teritoriju fizički nalazila na dan proglašenja njezine nezavisnosti. Budući da je Republika Hrvatska povijesnom odlukom Sabora proglasila neovisnost 25. lipnja 1991., a istu formalno pravno implementirala 8. listopada iste godine, crnogorski eksperti slavodobitno argumentiraju da se brod “Jadran” na oba ta ključna datuma fizički nalazio usidren u brodogradilištu u Tivtu. Slijedom te logike, oni tvrde da je imovina naprosto “zatečena” na njihovom teritoriju i legalno prešla u njihovo suvereno vlasništvo. Zbog ovakvog krutog pravnog tumačenja, ministar Krapović izričito i nediplomatski odbija svaku pomisao na bilo kakve pregovore o vlasništvu nad brodom, smatrajući ga neupitnim “legalnim i legitimnim vlasništvom Crne Gore”.
Nasuprot tome, Republika Hrvatska potpuno, argumentirano i nedvosmisleno odbacuje primjenu Članka 3. kada je u pitanju specifična vojna imovina. Ugledni hrvatski pravni stručnjaci i nadležne državne institucije neprestano ističu da se Članak 3. odnosi isključivo i jedino na civilnu, opću državnu pokretnu imovinu. Sudbina osjetljive vojne opreme i naoružanja, s druge strane, eksplicitno je razdvojena i strogo regulirana Člankom 4. istog Aneksa. Taj članak nedvosmisleno nalaže da je vojna imovina isključena iz aranžmana Članka 3. te da mora biti predmetom “posebnih aranžmana (dogovora)” između zainteresiranih država sukcesora. Budući da je brod “Jadran” desetljećima bio formalno upisan u flotnu listu Jugoslavenske ratne mornarice i služio za obuku vojno-pomorskih kadrova, on nesporno predstavlja dio vojne imovine na koju se civilno teritorijalno načelo (zatečenost na dan nezavisnosti) jednostavno ne može i ne smije primijeniti. Hrvatska naglašava da puko privremeno izmještanje broda radi planiranog tehničkog remonta u drugu republiku (u mirnodopsko vrijeme postojanja zajedničke države) nikako ne može rezultirati trajnim, legalnim prijenosom vlasništva uslijed izbijanja agresivnog rata.
Opasna asimetrija ulaganja i milijarderski rizici za Crnu Goru
Ovaj medijski eksponirani prijepor o “Jadranu” neizbježno otvara znatno širu, neusporedivo skuplju i za Crnu Goru potencijalno pogubnu raspravu o konačnoj raspodjeli cjelokupne vojne imovine bivše države. Na ovu latentnu opasnost jasno upozoravaju i rijetki trezveni crnogorski eksperti. Umirovljeni crnogorski admiral i bivši načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore, Dragan Samardžić, hrabro je javno istupio, ozbiljno upozoravajući svoju vladu da je oslanjanje na Krapovićevu krhku argumentaciju izrazito opasno i duboko pogrešno te da bi dugoročno moglo Crnu Goru koštati doslovno milijarde dolara.
Samardžićeva teza je kristalno jasna: Članak 3. se pravno ne primjenjuje na vojnu imovinu, stoga je pozivanje na njega pred bilo kojim ozbiljnim međunarodnim pravosuđem unaprijed izgubljena bitka. Ono što je još opasnije jest rizik bumerang-efekta. Kada bi međunarodno tijelo, poput arbitražnog suda, nekim čudom i prihvatilo da se načelo teritorijalne zatečenosti odnosi na ratne brodove i oružje, Hrvatska bi istog trena dobila legalno pravo tražiti povrat apsolutno cjelokupne flote JRM-a. Neosporna je povijesna činjenica da se 25. lipnja 1991. godine više od 85 % ukupnih efektiva i plovila JRM-a nalazilo u hrvatskim lukama i njenim teritorijalnim vodama, neposredno prije nego što su ti brodovi sustavno opljačkani i protupravno odvezeni u Boku Kotorsku.
Ekonomski stručnjaci i vojni analitičari, poput admirala Davora Domazeta Loše, redovito podsjećaju na šokantan gospodarski nerazmjer unutar bivše države: u savezni vojni proračun SR Hrvatska je redovito uplaćivala visokih 26,7 % ukupnih sredstava, dok je malena SR Crna Gora participirala sa skromnih 1,9 %. Unatoč tom golemom financijskom nesrazmjeru, Crna Gora je besramno prisvojila čak 84,3 % preostale plovne flote, dok je oštećenoj Hrvatskoj ostalo mizernih 15 %. Prema opsežnim procjenama ekspertnih skupina hrvatskog Savjeta za sukcesiju vojne imovine, ukupna vrijednost ratne mašinerije bivše SFRJ iznosi oko nevjerojatnih 70 milijardi američkih dolara. Od te mase, Hrvatska zakonski potražuje oko 10 milijardi dolara. Neslužbene procjene i diplomatske note jasno upućuju na to da dug Crne Gore prema Hrvatskoj (samo za plovila, teško naoružanje i otuđenu vojnu opremu) iznosi najmanje 2 milijarde američkih dolara. Gubitak samo jedne međunarodne arbitraže mogao bi maleno crnogorsko gospodarstvo dovesti do trenutnog financijskog kolapsa.
Eskalacija incidenata i narušavanje diplomatskih odnosa
Potpuni nedostatak političke volje za implementacijom Članka 4. doveo je do mučnog, višedesetljetnog statusa quo. Međutim, situacija je naglo i opasno eskalirala u kolovozu 2023. godine kada je crnogorsko Ministarstvo obrane provokativno organiziralo tjedan dana proslava povodom 85. obljetnice broda “Jadran” upravo u Tivtu. Hrvatska je taj nepotrebni potez shvatila kao drsku, neukusnu marketinšku provokaciju i izravnu aproprijaciju vlastite bogate povijesti. Uslijedila je brza reakcija: otkazani su planirani koncerti poznatih hrvatskih izvođača u Crnoj Gori, a u Hrvatskom saboru organizirana je snažna izložba pod nedvosmislenim nazivom “Hrvatski školski brod Jadran – matična luka Split, 1933. – 2023.”.
Situacija se dodatno zaoštrila idućeg ljeta kada je crnogorska vlada naložila izradu promotivnih znački sa siluetom otuđenog broda. Na taj je potez hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova uputilo izrazito oštru prosvjednu notu, prvi put u modernoj povijesti službeno i javno spominjući mogućnost traženja 2 milijarde dolara kompenzacije za ukradenu flotu. Iako su pod rastućim međunarodnim pritiskom obje države formirale posebna međuresorna povjerenstva za rješavanje ovog gorućeg problema, već iz njihovih naziva vidljiv je nepremostiv strukturalni raskorak. Dok hrvatsko povjerenstvo (osnovano u prosincu 2023.) ima jasan mandat za pregovore o sukcesiji s ciljem povrata broda temeljem međunarodnog prava, crnogorska komisija (osnovana u svibnju 2026.), pod vodstvom nepopustljivog ministra Krapovića, brod unaprijed tretira kao isključivi crnogorski simbol, čime u startu obesmišljava svaku ideju ozbiljnih pregovora.
Zbog ovakvog tvrdokornog stava, potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Ivan Anušić u siječnju 2024. godine demonstrativno je otkazao planirani bilateralni sastanak s Krapovićem tijekom svog službenog posjeta Crnoj Gori, utvrdivši da crnogorski ministar svojim nepromišljenim javnim istupima jednostavno ne ostavlja nikakav realan prostor za pregovore i grubo krši povijesne činjenice.
Sukob oko broda nije izoliran incident; on je duboka manifestacija šire patologije crnogorskog suočavanja s vlastitom sramotnom ulogom u agresiji na Hrvatsku. Odbijanje povrata broda usko je isprepleteno s neprocesuiranjem ratnih zločina počinjenih u zloglasnom koncentracijskom logoru Morinj, provokativnim preimenovanjem gradskog bazena u Kotoru imenom Zorana Gopčevića (bivšeg zapovjednika straže u spomenutom logoru) te nedavnim, politički motiviranim izglasavanjem Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu. Ova posljednja provokacija, orkestrirana pod utjecajem pro-srpskih struja, rezultirala je proglašenjem trojice najviših crnogorskih dužnosnika nepoželjnim osobama (persona non grata) u Republici Hrvatskoj. Uz sve to, i dalje zjapi neriješeno pitanje razgraničenja na Prevlaci, kao i sramotna krađa skupe zrakoplovne tehnike iz dubrovačke Zračne luke Ćilipi.
Europska unija i konačni rasplet: Hrvatska podiže rampu
S obzirom na to da je Crna Gora država kandidatkinja s nerealno optimističnim ciljem pridruživanja Europskoj uniji do 2028. godine, Republika Hrvatska kao iskusna i punopravna članica EU-a raspolaže iznimno snažnim, asimetričnim diplomatskim alatima. Iscrpivši svako strpljenje u jalovom bilateralnom dijalogu, Zagreb je odlučio povući konkretne poteze, koristeći legitimne mehanizme veta unutar Vijeća Europske unije kako bi zaustavio napredak Crne Gore sve dok se ova bolna pitanja pravično ne riješe.
Trenutno Hrvatska čvrsto blokira dva ključna pregovaračka poglavlja: Poglavlje 31 (koje obuhvaća vanjsku, sigurnosnu i obrambenu politiku) blokirano je od siječnja 2025., uz jasan uvjet napretka u sukcesiji i povratu broda; te Poglavlje 14 (Prometna politika), blokirano u srpnju 2026. godine, neslužbeno zbog opstrukcija oko povrata ukradene aerodromske opreme. Zablude pojedinih crnogorskih političara da će Bruxelles pritisnuti Zagreb brzo se tope pred povijesnim presedanima koji jasno pokazuju da Unija čvrsto stoji uz suverena prava svojih punopravnih članica.
Sredinom 2026. godine, političkim se kuloarima proširio scenarij tajnog kompromisa, prema kojem bi Crna Gora pristala vratiti Školski brod Jadran Hrvatskoj, pod uvjetom zajedničkog korištenja unutar NATO saveza. Iako su crnogorske vlasti to panično demantirale, analitičari tvrde da je to jedini racionalan izlaz prije nego Hrvatska aktivira prijetnju međunarodnom arbitražom, što bi za Podgoricu značilo financijsku katastrofu. Do tada, na sceni ostaje najizgledniji scenarij kontinuirane hrvatske blokade, u kojem će Crna Gora morati odlučiti: želi li ući u Europsku uniju ili želi zadržati ukradeni jedrenjak? Odgovor na to pitanje ispisat će posljednje poglavlje u burnoj povijesti ovog neponovljivog broda.
NAJNOVIJE OBJAVE
- Spriječeno masovno krijumčarenje na GP Batina: Oduzeto više od 238.000 komada zabranjenih tableta.
Nova velika zapljena tableta na graničnom prijelazu Batina. Carinski i policijski službenici spriječili su pokušaj krijumčarenja ogromne količine psihotropnih tvari koje je u teretnom vozilu… Pročitaj više: Spriječeno masovno krijumčarenje na GP Batina: Oduzeto više od 238.000 komada zabranjenih tableta. - Školski brod Jadran: Oteti simbol pomorstva u središtu povijesne i diplomatske oluje
U središtu rastućih diplomatskih napetosti nalazi se Školski brod Jadran, otuđeni ponos hrvatske mornarice čiji povratak Crna Gora uporno odbija, riskirajući pritom svoj europski put.… Pročitaj više: Školski brod Jadran: Oteti simbol pomorstva u središtu povijesne i diplomatske oluje - Sukob institucija i komercijale: Kako je Sergej Trifunović postao nepoželjan u Kulturnom centru Osijek?
Kulturni centar donio je odluku koja je izazvala burne reakcije, a Sergej Trifunović u Osijeku ipak neće izvesti komediju “Ljudi odozgo”. Saznajte političku i pravnu… Pročitaj više: Sukob institucija i komercijale: Kako je Sergej Trifunović postao nepoželjan u Kulturnom centru Osijek? - Stigli novi rezultati HZJZ-a: nisu utvrđene koncentracije PFAS spojeva
Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) izvijestio je u utorak 18. kolovoza da su rezultati izvanrednog uzorkovanju vode na području Ličko-senjske županije pokazali da nisu… Pročitaj više: Stigli novi rezultati HZJZ-a: nisu utvrđene koncentracije PFAS spojeva - Tajna ‘jednostavne nabave’: Kako je mikro tvrtka s pet radnika dovela kriminalističku policiju u Županiju?
Rano ujutro, 18. kolovoza 2026. godine, javna nabava našla se u središtu pozornosti kada su policijski istražitelji po nalogu Županijskog državnog odvjetništva ušli u zgradu… Pročitaj više: Tajna ‘jednostavne nabave’: Kako je mikro tvrtka s pet radnika dovela kriminalističku policiju u Županiju? - Devetorica u jednom danu: Herojska žrtva 105. brigade u paklu Posavine koja je zauvijek spojila Bjelovar i Brod
Trideset i četiri godine nakon teških bitaka, Slavonski Brod i Bjelovar ponovno su spojeni u tuzi i ponosu. Saznajte zašto je hrabra 105. brigada trajno… Pročitaj više: Devetorica u jednom danu: Herojska žrtva 105. brigade u paklu Posavine koja je zauvijek spojila Bjelovar i Brod - ZATAŠKAVANJE KOJE JE UZDRMALO DRŽAVU: Istina o opasnom otpadu u Gospiću natjerala Sabor na izvanredno zasjedanje!
Predsjednik Zoran Milanović zatražio je izvanredno zasjedanje Sabora. Glavna tema je opasni otpad Gospić, čije ilegalno odlaganje trajno ugrožava ljude. Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović… Pročitaj više: ZATAŠKAVANJE KOJE JE UZDRMALO DRŽAVU: Istina o opasnom otpadu u Gospiću natjerala Sabor na izvanredno zasjedanje! - Preminula Vedrana Rudan: Njezina posljednja objava na mrežama savršeno opisuje kako je i živjela
Istaknuta hrvatska književnica, kolumnistica i društvena kritičarka Vedrana Rudan preminula je 18. kolovoza 2026. godine u 77. godini života, nakon teške i iscrpljujuće borbe s… Pročitaj više: Preminula Vedrana Rudan: Njezina posljednja objava na mrežama savršeno opisuje kako je i živjela - DOSJE ŠRETER: Tko već tri desetljeća skriva kosti hrvatskog mučenika i mračnu tajnu logora Bučje?
Hrvatski mirotvorac i liječnik Ivan Šreter otet je 1991. u Pakracu. Tko danas skriva istinu i tijelo mučenika iz logora Bučje? Ugledni pakrački liječnik, humanist… Pročitaj više: DOSJE ŠRETER: Tko već tri desetljeća skriva kosti hrvatskog mučenika i mračnu tajnu logora Bučje? - Povijesni udarac beogradskoj asimilaciji: Riječi Oca Domovine koje su probudile nacionalnu svijest
Na današnji dan, 18. kolovoza 1852. godine, ispisane su stranice koje će trajno usmjeriti tijek hrvatske nacionalne povijesti. U Gajevim „Narodnim novinama“, dr. Ante Starčević,… Pročitaj više: Povijesni udarac beogradskoj asimilaciji: Riječi Oca Domovine koje su probudile nacionalnu svijest
