obljetnica Oluje

Msgr. Jure Bogdan u Kninu: “Najljepši spomen braniteljima jest društvo iz kojeg mladi ne odlaze”

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti Vjera

Sjećanje na žrtvu branitelja i Božju prisutnost temelj je hrvatskog identiteta, ali i trajni poziv na odgovornost. U svojoj propovijedi u Kninu na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan istaknuo je kako sloboda nije završetak povijesti, već prostor u kojem moramo graditi pravednost, istinu i ljubav prema svakom čovjeku, odupirući se današnjim “tihim olujama”.

U sklopu proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 31. obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“ te svetkovine Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, nebeske zaštitnice Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj, u srijedu 5. kolovoza 2026. u istoimenoj crkvi u Kninu slavljena je sveta misa.

Euharistijsko slavlje za domovinu te za sve poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje predvodio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan. Koncelebrirali su šibenski biskup Tomislav Rogić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Siniša Balajić OFM, generalni vikar Vojnog ordinarijata Ilija Jakovljević, gvardijan kninskog samostana fra Marko Đerek OFM, vojni i policijski kapelani te drugi svećenici.

Svetoj misi nazočili su predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković, potpredsjednici Vlade i ministri, zastupnici u Hrvatskome saboru, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske general-pukovnik Tihomir Kundid, glavni ravnatelj policije Nikola Milina, predsjednik Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine Dragan Čović, predstavnici gradskih, županijskih i općinskih vlasti, hrvatski branitelji i članovi obitelji poginulih hrvatskih branitelja, pripadnici Hrvatske vojske, policije i vatrogastva te brojni drugi vjernici.

U uvodnom govoru na početku svete mise gvardijan Marko Đerek pozdravio je okupljene. Istaknuvši da je Dan pobjede ujedno dan zajedništva, sloge i jedinstva hrvatskoga naroda, naglasio je važnost daljnje izgradnje zajedništva i međusobnog poštovanja kakvi su se njegovali u vrijeme Domovinskog rata.

Propovijed vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana upućena na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja, 31. obljetnicu vojno-redarstvene operacije „Oluja“ te na središnji blagdan Vojnog ordinarijata, u srijedu 5. kolovoza, na misi u crkvi Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta u Kninu:

Draga braćo i sestre,

Kada danas u Kninu uputimo pogled prema tvrđavi i hrvatskoj zastavi, pred nama nije samo nacionalni simbol. Iza te zastave stoje toliki ljudski životi i sudbine. Poginuli i nestali branitelji, ranjenici i prognanici koji su čeznuli za povratkom, obitelji koje su strepile i djeca koja su odrastala u ratnoj nesigurnosti. Jedan je naraštaj te dane pamtio i u onome što je uslijedilo, a drugi ih poznaje po pričama, fotografijama i imenima uklesanima u spomenike. Kako sjećanje prenijeti da ne postane samo teret prošlosti, nego izvor odgovornosti i nade? Kako izbjeći da ne postane alat ideologije i demagogije?

Današnja Božja riječ započinje pozivom: „Sjeti se toga, Jakove, i ti, Izraele!“ U Svetom pismu poziv na sjećanje često ima snagu zapovijedi. Čovjek i narod ne mogu zdravo živjeti ako ne znaju odakle dolaze, čija su dobra primili, tko je za njih podnio žrtvu i kojim putem žele nastaviti. Sjećanje je sastavni dio identiteta. Ono povezuje prošlost i sadašnjost te daje smjernice za budućnost. Narodno i zajedničko sjećanje postaje brana manipulaciji i krivom tumačenju vlastite povijesti. Ali sjećanje bez zahvalnosti postaje puka ideologija. Bez istine pretvara se u zabludu, a bez milosrđa može postati sjeme novih neprijateljstava.

Kršćani dobro znaju da spomen nije muzejsko čuvanje prošlosti. Svaka sveta misa spomen je Kristova vazmenog otajstva. To nije puko sjećanje, nego sakramentalno uprisutnjenje Njegove žrtve i pobjede. Crkva se sjeća kako bi od toga događaja živjela i danas. Tako i domovinsko sjećanje treba postati živo. Ne da ostanemo u prošlosti, nego da ga za buduće naraštaje pretvorimo u odgovornost.

Prorok Izaija donosi još utješnije riječi: „Ja sam te stvorio, Izraele, neću te zaboraviti.“ Prije nego što se narod sjeti Boga, Bog se sjeća svoga naroda. Najdublji temelji našeg identiteta nisu samo povijesne pobjede ni ljudske zasluge, nego spoznaja da nas je Bog stvorio, da nas poznaje i da nas ne napušta. Bog nije udaljeni promatrač ljudske povijesti. On hodi sa svojim narodom; bio je prisutan s čovjekom u skloništu, s prognanikom u nevolji, s vojnikom na bojištu, ranjenikom u bolnici, s obitelji koja je čekala vijesti i s povratnikom koji je ponovno podizao svoj dom. Nije nas poštedio svake boli, ali nas u boli nije zaboravio.

U godinama nametnutog rata mnogi su, moleći krunicu, pronalazili snagu da ne klonu. Vjera nije zamagljivala stvarnost i odgovornost, nego ih je hranila nadom. Danas slavimo i blagdan Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta, zaštitnice Vojnog ordinarijata. Njezin nam primjer svjedoči da se prava snaga ne rađa iz oholosti, nego iz povjerenja u Boga i spremnosti na služenje. Bog obnavlja razrušene gradove i ognjišta. Sagradit će se i ono što je razrušeno i porušeno.

Kada je na Kninsku tvrđavu podignuta hrvatska zastava, povijest nije završila. Započela je nova odgovornost. Sloboda nije samo jednom izboreno pravo, nego svakodnevna zadaća. Danas se sa zahvalnošću sjećamo vojno-redarstvene operacije Oluja, oslobođenja Knina, radosti povratka i zajedništva koje se očitovalo u tim povijesnim danima. Spominjemo se svih poginulih, ranjenih i nestalih branitelja, njihovih obitelji, prognanika i razorenih domova, ali i svih nedužnih ljudi koje su pogodili rat i mržnja. Stavljamo ih u srce i molitvu sjećanja, kako ne bi izblijedjeli.

Božje sjećanje ne vraća nas u prošlost, nego nas usmjerava prema budućnosti. U Boga se uzdamo, jer opet ćemo ga slaviti. To je nada koja daje mir u duši, kako bismo s Božjim osjećajem mogli razumjeti i buduće dane.

Današnje su oluje često tihe:

  • Prva od njih su žitelji koji se iseljavaju i koji ne vide svoje mjesto u domovini.
  • Druga je obezvrjeđivanje žrtve branitelja, civila i svih koji su nevino nosili teške križeve.
  • Treća razara povjerenje među ljudima, istinu zamjenjuje lažima, odgovornost prebacivanjem krivnje, a ravnopravnost neprijateljstvom.

Pred takvim olujama domovini trebaju pravednost, zajedništvo, spremnost na žrtvu i nada. U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.

„Oluja“ je ostvarila svoj pobjednički cilj – oslobođenje hrvatskih krajeva. Ali za kršćanina se pobjeda ne dovršava oslobođenjem zemlje. Ona se dovršava kada sloboda postane prostor pravednosti, mira i ljubavi. Papa Lav XIV. podsjeća: „Onima koji imaju čast i odgovornost upravljanja, želio bih ponoviti riječi koje sam izrekao na početku svojega pontifikata: ‘Narodi žele mir, a ja odgovornima za sudbinu narodâ otvorena srca poručujem: sastanimo se, razgovarajmo, pregovarajmo! Rat nikada nije neizbježan, oružje može i mora utihnuti jer ono ne rješava probleme, nego ih umnaža; jer će u povijest ući onaj tko sije mir, a ne onaj tko žanje žrtve; jer drugi nisu ponajprije neprijatelji, nego ljudska bića: nisu zlotvori koje treba mrziti, nego osobe s kojima valja razgovarati.’

Isus govori: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“. U tim riječima prepoznajemo veličinu žrtve hrvatskih branitelja. Mnogi su dali najdragocjenije kako bi drugi mogli živjeti slobodno i u miru. Takva žrtva traži zahvalnost koja neće trajati samo jedan dan.

Ali Isus odmah dodaje: „Postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane“ . Žrtva mora uroditi plodom. Najdostojniji spomenik braniteljima jest društvo koje poštuje čovjeka, pomaže obiteljima, liječi tjelesne i duševne rane branitelja, traga za nestalima, štiti slabe i mladima daje razlog da ostanu, vrate se i stvaraju.

Zreo identitet nije zid iza kojega se skrivamo, nego čvrst dom iz kojega možemo pružiti ruku. On poznaje svoje ime i povijest, ali se ne hrani prezirom prema drugome.

Papa Franjo jasno kaže: oprost ne znači zaborav, oprost ne briše istinu. Takva zahvalnost, prožeta odgovornošću, služenjem i mirom, postaje temelj pravoga kršćanskog i nacionalnog identiteta.

Gospodine, koji si nas stvorio i koji nas ne zaboravlja, nauči nas pamtiti tako da rane zacjeljuju; čuvati identitet tako da bude dom, a ne zid; ljubiti domovinu tako da u njoj bude mjesta za istinu, pravednost i svakoga čovjeka. Gospo Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, prati nas svojim zagovorom da sloboda koju smo primili postane plod koji ostaje. Amen..”

DSC_3033

NAJNOVIJE OBJAVE



IZBOR UREDNIKA



Tagged

Odgovori