107. brigada

Od lovačkih pušaka i “putujućeg” minobacača do heroja: Nevjerojatan ratni put 107. brigade

Domovinski rat Nove obavijesti Obljetnice Osječko-baranjska županija Riječ branitelja Vijesti

Utemeljena u najtežim danima obrane domovine, 107. brigada izrasla je u neprobojni štit istočne Slavonije. Poznati i cijenjeni kao “Vukovi s Drave”, ovi su hrabri ljudi svojim junaštvom, snalažljivošću i nadljudskim naporima ispisali jedne od najslavnijih, ali i najtežih stranica hrvatske vojne povijesti. Od lovačkih pušaka do složenih amfibijskih napada, njihov je ratni put priča o nevjerojatnom prkosu.

Snaga naroda i brzina mobilizacije

Krajem lipnja 1991. godine, dok se prijetnja agresijom nadnosila nad cijelom zemljom, započele su grozničave pripreme za obranu. Naredbom generala Martina Špegelja, 28. lipnja službeno je formirana pričuvna brigada sa zapovjedništvom u Valpovu. Prostor koji su morali braniti bio je golem – pokrivao je trećinu Slavonije.

Ono što je uslijedilo iznenadilo je i same organizatore. Odaziv naroda bio je nevjerojatan; gotovo svi pozvani vojni obveznici iz općina Valpovo, Donji Miholjac, Našice i Đakovo spremno su se stavili na raspolaganje. O kakvoj se motivaciji radilo najbolje svjedoči 2. đakovačka bojna, koja je u svega nekoliko dana, predvođena zapovjednikom Zvonimirom Bercom, dosegla potpunu mobilizacijsku spremnost.

Belišćanski inženjeri i “putujući” minobacač

Iako je volja bila neupitna, oružja je opasno nedostajalo. U tim prvim tjednima, branitelji su se oslanjali na vlastitu domišljatost i potporu lokalne industrije. Radnici Kombinata “Belišće” majstorski su improvizirali ugrađujući optiku na lovačke karabine, pretvarajući ih u snajpere.

Da bi došli do teškog naoružanja, borci su morali nadmudriti tehnički nadmoćnijeg neprijatelja. Prilikom herojskog oslobađanja đakovačkih vojarni u rujnu 1991., hrvatske su snage posjedovale samo jedan minobacač od 120 mm. Snalažljivi branitelji zakačili su ga za kamion i neprestano vozili oko neprijateljskih položaja, otvarajući vatru s različitih točaka. Oficiri JNA, uvjereni da su pod opsadom snažnog topništva, na kraju su se predali, čime je brigada došla do golemog i prijeko potrebnog arsenala.

Briljantni taktičari i operacija “Vrabac”

Osim vojarni, ogromnu prijetnju predstavljale su utvrđene karaule JNA uz rijeku Dravu, iz kojih se svakodnevno teroriziralo civilno stanovništvo. U sinkroniziranoj i munjevitoj akciji “Vrabac”, snage 107. brigade oslobodile su granične postaje u Podravskoj Moslavini, Viljevu i Donjem Miholjcu. Koliko su borbe bile žestoke govori i podatak da je JNA u pomoć pozvala zrakoplovstvo, pri čemu su mađarske protuzračne snage srušile tri neprijateljska aviona koja su povrijedila njihov zračni prostor.

Rastući brojem i snagom, 107. brigada ubrzo je postala pravi “inkubator” Hrvatske vojske. Iz njezinih su pobjedničkih redova nedugo zatim stasale samostalne formacije – slavna 122. đakovačka i 132. našička brigada.

Krvava zora u Baranji i bolno povlačenje

Vrhunac borbenih djelovanja, ali i najveća tragedija ove postrojbe, odigrala se početkom travnja 1992. godine u operaciji “Baranja”. Unatoč službenom primirju, smrtonosna vatra iz okupirane Baranje nije prestajala razarati Valpovo, Belišće i osječko zaleđe.

U zoru 3. travnja, oko 1.800 “Vukova s Drave” pod okriljem magle hrabro je forsiralo rijeku Dravu. Iznenadili su neprijatelja, probili utvrđene linije, uništili bunkere i ovladali s čak 70 posto baranjskog nasipa. Zarobili su neprijateljska oklopna vozila i bili na korak do potpune pobjede.

No, tada se događa neshvatljiv obrat. Pod snažnim diplomatskim pritiskom europskih promatrača i uslijed komunikacijskog kaosa viših zapovjedništava, hrvatskim je napadačkim snagama strogo zabranjena topnička potpora. Ostavljeni na brisanom prostoru pod kišom neprijateljskih granata, vojnici su primili zapovijed za prekid operacije. Povlačenje preko rijeke pretvorilo se u pakao. Taj krvavi dan odnio je 15 mladih života, dok je više od osamdeset branitelja ranjeno.

Cijena slobode

Kroz redove “Vukova s Drave”, a kasnije i 107. domobranske pukovnije, prošle su tisuće sinova slavonske ravnice. Njih 44 položilo je svoje živote na oltar domovine, dok je 266 vojnika zauvijek obilježeno ranjavanjem.

Za iznimno junaštvo, postrojba je odlikovana Redom Nikole Šubića Zrinskog. Njihov ratni put ostaje trajno svjedočanstvo o vremenu kada je obično stanovništvo, naoružano tek ljubavlju prema domovini i nevjerojatnom hrabrošću, stalo pred neusporedivo jačeg neprijatelja i obranilo istok Hrvatske.



Tagged

Odgovori