Vojarna u Belom Manastiru ulazi u ključnu operativnu etapu svoje temeljite obnove i modernizacije nakon što je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 1. listopada 2026. godine donijela Odluku o davanju prethodne suglasnosti Ministarstvu obrane za preuzimanje financijskih obveza na teret državnog proračuna u 2027. godini u iznosu od 5.164.201,76 eura. Ovom strateškom odlukom Banskih dvora zaokružuje se financijska konstrukcija za izgradnju vanjske infrastrukture vojarne „Ban Josip Jelačić“, čija ukupna ugovorena vrijednost radova s porezom na dodanu vrijednost iznosi 5.664.201,76 eura, dok je posao na javnom natječaju povjeren osječkoj građevinskoj tvrtki Gravia d.o.o..
Time se u djelo provodi jedan od najvažnijih obrambenih, sigurnosnih i demografskih projekata na istoku Hrvatske, kojim se u Baranju, nakon više od petnaest godina izbivanja, vraćaju postrojbe Oružanih snaga Republike Hrvatske, s konačnim ciljem smještaja i rada do 800 hrvatskih vojnika.
Strateški zaokret na istoku Hrvatske: Banski dvori otvaraju vrata velikoj investiciji u Baranji
Sjednica Vlade Republike Hrvatske održana 1. listopada 2026. godine u Zagrebu donijela je odluku koja nadilazi okvire redovitog administrativnog upravljanja proračunskim rashodima i izravno mijenja sigurnosnu, gospodarsku te društvenu sliku hrvatskog istoka. Pod predsjedanjem predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, a na prijedlog Ministarstva obrane kojemu je na čelu potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, usvojena je Odluka o davanju prethodne suglasnosti Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza u 2027. godini za izgradnju vanjske infrastrukture vojarne „Ban Josip Jelačić“ u Belom Manastiru.
Iza službenog pravnog naziva dokumenta krije se operativni zamašnjak za realizaciju dugoočekivanog povratka Hrvatske vojske u jedini baranjski grad. Riječ je o prostoru koji je od 2011. godine, kada je tadašnja vojna lokacija proglašena neperspektivnom i prepuštena civilnim državnim tijelima za upravljanje imovinom, bio bez stalne prisutnosti hrvatskih vojnika. Punih trinaest godina kompleksom u Belom Manastiru vladali su tišina i propadanje infrastrukture, sve do studenoga 2024. godine, kada je nekretnina ponovno vraćena pod okrilje Ministarstva obrane te službeno preimenovana u vojarnu „Ban Josip Jelačić“.
Donošenjem ove odluke projekt prelazi iz faze planiranja, projektiranja i javne nabave u fazu izvođenja opsežnih građevinskih i infrastrukturnih zahvata na samom terenu. Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić prilikom predstavljanja odluke jasno je podcrtao kako povratak Hrvatske vojske u Beli Manastir ima dvostruku težinu: s jedne strane riječ je o prvorazrednom sigurnosnom pitanju jer na cjelokupnom prostoru Baranje trenutačno ne postoji nijedna perspektivna vojna lokacija, dok s druge strane dolazak do 800 pripadnika Hrvatske vojske predstavlja snažan zamašnjak gospodarskom razvoju i demografskoj revitalizaciji tog dijela Osječko-baranjske županije.
Pravni i zakonodavni okvir Odluke Vlade Republike Hrvatske
Kako bi Ministarstvo obrane moglo potpisati višegodišnji ugovor o javnoj nabavi radova čije izvršenje i naplata prelaze u iduću proračunsku godinu, bilo je nužno ishoditi formalnu prethodnu suglasnost Vlade Republike Hrvatske. U pravnom sustavu javnih financija Republike Hrvatske takav je mehanizam strogo propisan kako bi se osigurala fiskalna odgovornost, transparentnost trošenja javnog novca i usklađenost kapitalnih investicija s makroekonomskim projekcijama državne blagajne.
Vlada je stoga ovu Odluku donijela pozivajući se na članak 48. stavak 2. Zakona o proračunu („Narodne novine“, broj 144/21.), a u izravnoj vezi s člankom 23. stavkom 3. točkom 1. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2026. godinu („Narodne novine“, broj 152/25.). Navedenim zakonskim odredbama definirano je da proračunski korisnici državnog proračuna mogu preuzeti obveze po ugovorima koji zahtijevaju plaćanje u sljedećim godinama isključivo uz prethodnu suglasnost Vlade, a na prijedlog resornog ministra i uz suglasnost Ministarstva financija.
Sama Odluka strukturirana je kroz tri jasne, izvršne točke koje definiraju prava i obveze Ministarstva obrane:
- Prvom točkom Odluke daje se izričita prethodna suglasnost Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske u 2027. godini za izgradnju vanjske infrastrukture vojarne „Ban Josip Jelačić“ u Belom Manastiru u točnom iznosu od 5.164.201,76 eura.
- Drugom točkom Odluke uspostavlja se mehanizam izravnog nadzora i izvješćivanja prema izvršnoj vlasti, pri čemu se zadužuje Ministarstvo obrane da o realizaciji završetka svake pojedine faze izgradnje vojarne „Ban Josip Jelačić“ u Belom Manastiru službeno izvijesti Vladu Republike Hrvatske. Time Banski dvori zadržavaju kontinuirani uvid u dinamiku radova na ovom strateškom projektu.
- Trećom točkom Odluke propisano je da ona stupa na snagu danom donošenja, što Ministarstvu obrane omogućuje trenutačno pristupanje potpisivanju ugovora s odabranim izvođačem radova i uvođenje građevinske operative u posao bez ikakvih administrativnih odgoda.
Financijska anatomija projekta: Od osnovice bez PDV-a do proračunskih stavki za 2026. i 2027. godinu
Detaljan uvid u obrazloženje Vladine odluke otkriva preciznu financijsku konstrukciju kojom je Ministarstvo obrane osiguralo sredstva za izgradnju vanjske infrastrukture baranjske vojarne. Nakon provedenog postupka javne nabave za izgradnju vanjske infrastrukture vojarne „Ban Josip Jelačić“ u Belom Manastiru, stručne službe Ministarstva obrane odabrale su ponudu ponuditelja Gravia d.o.o. sa sjedištem u Osijeku.
Pripremljeni prijedlog ugovora precizno razdvaja neto vrijednost radova i porezna davanja državi:
- Vrijednost ugovora bez PDV-a: 4.531.361,41 eura.
- Ukupna vrijednost ugovora s PDV-om: 5.664.201,76 eura.
Ukupne financijske obveze koje Ministarstvo obrane preuzima sklapanjem ovog ugovora iznose dakle 5.664.201,76 eura s uključenim porezom na dodanu vrijednost. S obzirom na složenost građevinskih zahvata na komunalnoj, energetskoj, prometnoj i parternoj infrastrukturi velikog vojnog kompleksa, radovi se protežu kroz dvije kalendarske i proračunske godine, pa je sukladno dinamici izvršenja ugovora planirana i dinamika isplate sredstava izvođaču:
- U tekućoj 2026. godini: planirano je plaćanje u iznosu od 500.000,00 eura, čime se pokrivaju početni radovi i prva privremena situacija u završnom kvartalu ove godine. Budući da su ta sredstva već raspoloživa u tekućem proračunu za 2026. godinu, za njih nije bila potrebna posebna suglasnost za iduća razdoblja.
- U 2027. godini: planirano je plaćanje glavnine ugovorenog iznosa od 5.164.201,76 eura, za što je upravo ovom Odlukom Vlade izdana prethodna suglasnost na teret sredstava državnog proračuna u 2027. godini.
Posebno je važno istaknuti da ovaj projekt ne zahtijeva rebalans niti izvanredno zaduživanje, jer su sva potrebna sredstva za 2026. i 2027. godinu već unaprijed planirana i osigurana u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2026. godinu te u proračunskim projekcijama za 2027. i 2028. godinu. Unutar proračunske arhitekture, novac je alociran na razdjelu i glavi Ministarstva obrane, točnije kroz sljedeće proračunske linije:
- Program 2512: Infrastruktura i opskrba.
- Aktivnost A545076: Izgradnja, rekonstrukcija i adaptacija objekata i infrastrukture.
- Izvor financiranja 11: Opći prihodi i primici.
- Ekonomski račun 42: Rashodi za nabavu proizvedene dugotrajne imovine.
Ovakva proračunska klasifikacija potvrđuje kako država ovo ulaganje tretira kao stvaranje trajne državne kapitalne vrijednosti – dugotrajne imovine koja ostaje u vlasništvu Republike Hrvatske i služi obrambenom sustavu u desetljećima koja dolaze.
Kronologija uspona, napuštanja i obnove: Što se događalo s vojarnom od 2011. do danas?
Da bi se u potpunosti razumjela težina odluke donesene 1. listopada 2026. godine, potrebno je osvrnuti se na povijesni hodogram vojarne u Belom Manastiru, koji je koncizno, ali vrlo jasno opisan i u samom obrazloženju Vladina dokumenta.
Nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja i povratka Baranje u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, vojarna u Belom Manastiru bila je važna točka prisutnosti Hrvatske vojske na sjeveroistočnoj granici države. Međutim, u razdoblju smanjenja brojčanog stanja Oružanih snaga i zatvaranja brojnih vojnih objekata diljem države, vojarna u Belom Manastiru – iako u trajnom vlasništvu Republike Hrvatske – bila je na upravljanju Ministarstvu obrane samo do 2011. godine.
Te 2011. godine vojni je vrh lokaciju u Belom Manastiru proglasio neperspektivnom za daljnje potrebe obrane te ju je predao tadašnjem državnom tijelu nadležnom za upravljanje državnom imovinom. Odlaskom vojske, veliki kompleks na samom ulazu u Beli Manastir ostao je bez stalnog korisnika. U godinama koje su uslijedile, unatoč pojedinim razmišljanjima o prenamjeni u civilne ili gospodarske svrhe, nijedan projekt nije zaživio u obujmu koji bi spriječio propadanje zgrada, prometnica i instalacija. Vrijeme, atmosferski utjecaji i nedostatak redovitog održavanja učinili su svoje, pa su postojeće građevine unutar žice postale derutne i neuvjetne za suvremeni boravak ljudi.
Preokret nastupa s promjenom geopolitičkih okolnosti u Europi i novom doktrinom teritorijalnog rasporeda Hrvatske vojske, koju je Vlada Republike Hrvatske ugradila u svoj temeljni dokument za mandatno razdoblje od 2024. do 2028. godine. Programom Vlade za mandat 2024. – 2028. nedvosmisleno je određeno da će Vlada vratiti Hrvatsku vojsku u Beli Manastir, temeljito obnoviti zapuštenu vojarnu te izgraditi suvremene uvjete za smještaj, život i rad do 800 pripadnika Hrvatske vojske.
Prvi formalno-pravni korak u ispunjenju tog obećanja napravljen je u studenome 2024. godine, kada je vojarna u Belom Manastiru službeno vraćena na upravljanje i raspolaganje Ministarstvu obrane. Istodobno s povratkom pod vojnu upravu, vojarna je dobila i novo, snažno simboličko ime – imenovana je u vojarnu „Ban Josip Jelačić“, u čast znamenitog hrvatskog bana i vojskovođe čije ime nosi i središnji trg u Belom Manastiru.
Od studenoga 2024. do listopada 2026. godine inženjerijski i infrastrukturni stručnjaci Ministarstva obrane proveli su detaljna snimanja postojećeg stanja, izradili projektnu dokumentaciju, ishodili potrebne suglasnosti te proveli postupke javne nabave.
Dva koraka do punog kapaciteta: Kako će teći Prva i Druga faza obnove vojarne „Ban Josip Jelačić“
Obnova kompleksa koji je više od trinaest godina bio izvan funkcije ne svodi se na puko bojanje zidova ili popravak krovišta. Riječ je o korjenitoj građevinskoj transformaciji koja praktički podrazumijeva uklanjanje dotrajalih objekata i izgradnju potpuno nove, moderne vojne baze po standardima NATO saveza u 21. stoljeću.
Kako je na sjednici Vlade pojasnio potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, a što je detaljno razrađeno i u obrazloženju Odluke, cjelokupni radovi u vojarni „Ban Josip Jelačić“ podijeljeni su u dvije logične i operativno povezane faze:
1. Prva faza: Uklanjanje ruševina i smještaj prvih 200 vojnika
Prva faza radova usmjerena je na brzo i funkcionalno uspostavljanje temeljnog operativnog kapaciteta vojarne, odnosno na ostvarivanje svih potrebnih uvjeta za život i rad prvih 200 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske. Da bi se ti vojnici mogli useliti i započeti sa svakodnevnim zadaćama, prva faza obuhvaća tri ključne skupine zahvata:
- Uklanjanje postojećih građevina: Dotrajali objekti koji zbog dugogodišnje zapuštenosti i statičkih oštećenja više ne udovoljavaju sigurnosnim i građevinskim propisima bit će uklonjeni kako bi se oslobodio prostor za novu gradnju, što je do sada i učinjeno.
- Izgradnja oko 50 % vanjske infrastrukture i uređenje okoliša: Ovaj segment obuhvaća polaganje novih podzemnih instalacija (vodovod, odvodnja, elektroenergetska mreža, telekomunikacijska i optička mreža, plinovod ili sustavi grijanja), izgradnju internih prometnica, pješačkih staza, postrojavališta, parkirališta za borbena i neborbena vozila, vanjske rasvjete, ograde i sustava tehničke zaštite te hortikulturno uređenje okoliša u polovici ukupnog obuhvata vojarne.
- Izgradnja građevina u vojarni: Riječ je o podizanju i opremanju smještajnih, radnih i zapovjednih objekata nužnih za boravak i funkcioniranje prvog kontingenta od 200 vojnika.
2. Druga faza: Širenje na puni kapacitet od 600 do 800 pripadnika Hrvatske vojske
Nakon što prva faza omogući povratak prvih postrojbi u Beli Manastir, projekt se nastavlja kroz drugu fazu, koja obuhvaća sve preostale radove i usluge potrebne za dosezanje punog planiranog kapaciteta vojarne od 600 do 800 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske. Druga faza uključuje:
- Preostali dio izgradnje vanjske infrastrukture i uređenja okoliša: Završetak preostalih 50 % infrastrukturne mreže, prometnih površina, poligona za obuku i cjelovitog parternog uređenja kompleksa.
- Izgradnju dodatnih građevina u vojarni: Podizanje novih smještajnih paviljona, skladišnih i tehničkih radionica, restorana i pratećih sadržaja koji osiguravaju visoki standard života, prehrane, obuke i rada za cjelokupni sastav od 600 do 800 hrvatskih vojnika.
Upravo ugovor za izgradnju vanjske infrastrukture u vrijednosti od 5,66 milijuna eura s PDV-om predstavlja temeljnu kralježnicu bez koje nijedna zgrada unutar vojarne ne može funkcionirati, jer vanjska infrastruktura osigurava prometnu prohodnost i sve energetske te komunalne priključke na području vojarne.
Sigurnosna dimenzija: Zašto je Baranja strateški prostor za Hrvatsku vojsku
Izjava potpredsjednika Vlade i ministra obrane Ivana Anušića na sjednici Vlade kako „na području Baranje trenutačno ne postoji ni jedna perspektivna vojna lokacija“ sažima suštinu sigurnosnog promišljanja koje stoji iza ovog projekta. Baranja je zemljopisno specifičan prostor – trokut omeđen rijekom Dravom s juga, moćnim Dunavom s istoka te državnom granicom s Mađarskom sa sjevera i sjeverozapada.
Do 2024. godine taj je prostor, unatoč svojoj graničnoj osjetljivosti, prometnim koridorima (uključujući međunarodni prometni koridor Vc koji prolazi izravno kroz Baranju i spaja Budimpeštu s Osijekom i Jadranskim morem) te blizini vanjskih granica Europske unije, bio bez stalnog vojnog garnizona. Najbliže vojarne Hrvatske vojske nalazile su se u Osijeku, Našicama, Đakovu i Vinkovcima.
Uspostavom vojarne „Ban Josip Jelačić“ u Belom Manastiru:
- Jača se obrambena prisutnost na sjeveroistoku države: Hrvatska vojska dobiva modernu operativnu bazu sjeverno od rijeke Drave, čime se uklanja ovisnost o dravskim mostovima u slučaju bilo kakvih izvanrednih situacija ili elementarnih nepogoda.
- Povećava se brzina reakcije u sustavu domovinske sigurnosti: Baranja je prostor bogat vodotocima, nasipima i poljoprivrednim površinama. Prisutnost 200, a potom i do 800 vojnika u Belom Manastiru znači da su snage za pomoć civilnom stanovništvu u obrani od poplava, požara ili drugih kriznih ugroza već na samom terenu.
- Zaokružuje se raspored postrojbi u Slavoniji i Baranji: Uz postojeće vojarne u Vukovaru, Vinkovcima, Đakovu, Našicama i Osijeku, Beli Manastir postaje sjeverni stup obrambene arhitekture pet slavonskih županija.
Gospodarski i demografski učinak: Posao za slavonsku građevinsku operativu i novi život za grad
Osim neupitnog obrambenog značaja, odluka Vlade od 1. listopada 2026. godine nosi snažan pečat gospodarskog patriotizma i regionalnog razvoja. Prije svega, na javnom natječaju Ministarstva obrane za izvođenje radova vrijednih 5.664.201,76 eura s PDV-om posao je dobila tvrtka Gravia d.o.o. iz Osijeka. To znači da proračunski novac namijenjen obrani izravno ostaje u Slavoniji i Baranji – kroz plaće domaćih inženjera, građevinskih radnika, rukovatelja teškom mehanizacijom, kao i kroz angažman lokalnih dobavljača građevinskog materijala, betona, asfalta i opreme.
Još je dalekosežniji dugoročni učinak koji će vojarna „Ban Josip Jelačić“ imati na Beli Manastir i okolne baranjske općine onog trenutka kada se u nju usele pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske. Iskustva iz drugih hrvatskih gradova u koje se Hrvatska vojska vratila proteklih godina – poput Vukovara, Sinja, Varaždina ili Ploča – pokazuju da dolazak vojarne donosi višestruke koristi lokalnoj zajednici:
- Izravna demografska injekcija: Dolazak 200 vojnika u prvoj fazi, a zatim širenje na 600 do 800 pripadnika Hrvatske vojske u drugoj fazi, za grad veličine Belog Manastira predstavlja povećanje dnevne populacije za gotovo deset posto. Riječ je pretežito o mladim, radno sposobnim ljudima koji u tom gradu zasnivaju obitelji, kupuju ili unajmljuju nekretnine, upisuju djecu u lokalne vrtiće i osnovne škole te koriste javne usluge.
- Porast lokalne potrošnje i prihoda gradskog proračuna: Svakodnevni boravak stotina profesionalnih vojnika i državnih službenika generira stalnu potražnju za uslužnim djelatnostima, trgovinom, ugostiteljstvom, servisnim uslugama i stanogradnjom. Kroz porez na dohodak onih pripadnika koji prijave prebivalište u Belom Manastiru i okolnim općinama, izravno će rasti i izvorni prihodi lokalnih proračuna.
- Stvaranje pratećih radnih mjesta: Funkcioniranje vojarne s kapacitetom do 800 ljudi zahtijeva širok spektar logističke potpore – od održavanja objekata i zelenih površina, preko opskrbe hranom i energentima, do komunalnih usluga, što lokalnim komunalnim poduzećima i obrtnicima donosi stabilnog i urednog platišu.
Zaključak: Čvrsto jamstvo države za sigurnu i snažnu Baranju
Odluka Vlade Republike Hrvatske o davanju prethodne suglasnosti Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza u 2027. godini u iznosu od 5.164.201,76 eura za izgradnju vanjske infrastrukture vojarne „Ban Josip Jelačić“ u Belom Manastiru predstavlja točku na kojoj se susreću strateško državno planiranje i konkretna realizacija na terenu. Uz 500.000,00 eura osiguranih u tekućoj 2026. godini, ukupno ulaganje od 5.664.201,76 eura u vanjsku infrastrukturu otvara gradilište koje će iz temelja promijeniti vizuru nekadašnje zapuštene vojne lokacije.
Obvezom Ministarstva obrane da Vladu Republike Hrvatske redovito izvješćuje o završetku svake pojedine faze izgradnje osigurana je puna odgovornost i kontrola rokova. Za stanovnike Belog Manastira, Baranje i cijele Osječko-baranjske županije, ulazak građevinskih strojeva osječke tvrtke Gravia d.o.o. u krug vojarne „Ban Josip Jelačić“ nosi jasnu poruku: Hrvatska vojska se vraća kući, a s njom u Baranju stižu nova sigurnost, gospodarski zamah i demografska budućnost.
