Delcy Rodriguez

Delcy Rodríguez: Od kćeri gerilca do najmoćnije žene Venezuele

Nove obavijesti Svijet Vijesti

Od revolucionarnog nasljeđa i antiimperijalističke retorike do pragmatičnog upravljanja gospodarstvom – Delcy Rodríguez postala je ključna figura režima Nicolása Madura i jedna od najutjecajnijih žena Latinske Amerike.

Delcy Rodríguez jedna je od najsloženijih i najkontroverznijih figura suvremene venezuelanske politike. Kći marksističkog gerilca i revolucionarnog mučenika, karijeru je započela kao ideološka provokatorica i glasna kritičarka Zapada, da bi se tijekom posljednjeg desetljeća postupno profilirala kao ključna pragmatična figura režima Nicolása Madura – žena koja je, u trenutku najdublje gospodarske krize, preuzela stvarnu kontrolu nad ekonomskom sudbinom zemlje.

Prema svjedočenjima onih koji je dobro poznaju, njezina sposobnost da istodobno koristi oštru antiimperijalističku retoriku i hladno tehno-menadžersko upravljanje postala je njezin zaštitni znak. Upravo ta kombinacija omogućila joj je političko preživljavanje u sustavu obilježenom unutarnjim čistkama, međunarodnim sankcijama i dramatičnim geopolitičkim zaokretima.

Rodríguezina transformacija – od Madurove ideološke glasnogovornice do pragmatične tehnokratkinje spremne na suradnju čak i s administracijom Donalda Trumpa – odvijala se paralelno s njezinim rastućim utjecajem u pokušajima stabilizacije venezuelanskog gospodarstva, razorena hiperinflacijom, nestašicama i humanitarnom krizom u kojoj su, prema međunarodnim izvješćima, djeca umirala od gladi.

Obrazovana u inozemstvu, u Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, Rodríguez u dijelu domaće javnosti uživa gotovo mitski status kao kći Jorgea Antonija Rodrígueza, marksističkog gerilca i vođe Socijalističke lige, koji je 1970-ih predvodio otmicu američkog poslovnog direktora Williama Niehousa. Jorge Rodríguez preminuo je 1976. godine u zatvoru, u dobi od samo 34 godine, nakon što je bio mučen od strane obavještajnih službi tadašnje proameričke vlasti. Njegova smrt učvrstila ga je kao simbol i mučenika ljevičarske borbe u Venezueli.

Nakon očeve smrti, Delcy Rodríguez odrastala je na političkoj margini zemlje koja je tada formalno bila demokracija, ali strogo kontrolirana dvostranačkim sustavom koji je isključivao političke ekstreme. Unatoč tome, diplomirala je s pohvalama na Središnjem sveučilištu Venezuele u Caracasu, a potom nastavila studij radnog prava na pariškoj Sorboni. Povratak iz Francuske zatekao ju je u zemlji na pragu dubokih promjena.

Dolaskom Huga Cháveza na vlast i pokretanjem Bolivarske revolucije, Rodríguez se pridružila diplomatskom zboru nove vlade te je upućena u veleposlanstvo Venezuele u Londonu, gdje je dodatno studirala politiku na Birkbeck Collegeu. Njezina majka, Delcy Rodríguez starija, poznata politička aktivistica i često nazivana „matrijarhom revolucije“, bila je stalna prisutnost u njezinu životu i političkom formiranju.

Tečno znanje engleskog jezika, kao i poznavanje francuskog, izdvojilo ju je unutar vladajućih struktura u kojima su najviši dužnosnici rijetko govorili strane jezike. U Caracasu je bila poznata po tome što je s afričkim diplomatima razgovarala na francuskom, čime je dodatno gradila imidž obrazovane i međunarodno umrežene političarke.

U međuvremenu, njezin stariji brat Jorge Rodríguez postao je jedan od najbližih suradnika Huga Cháveza, a danas je predsjednik Nacionalne skupštine. Time su brat i sestra zasjeli na čelo dviju ključnih grana vlasti, učvršćujući obiteljski politički utjecaj bez presedana u suvremenoj Venezueli.

Nakon Chávezove smrti 2013. godine, Delcy Rodríguez započinje svoj meteorski uspon unutar Madurove administracije. Kao ministrica vanjskih poslova, sudjelovala je u pokušajima resetiranja odnosa sa Sjedinjenim Državama 2017. godine, na početku prve Trumpove administracije. U tom kontekstu, američka podružnica venezuelanske državne naftne kompanije Citgo Petroleum donirala je 500.000 dolara za inauguraciju Donalda Trumpa, što je izazvalo brojne kontroverze.

Preuzimanjem ključne uloge u upravljanju gospodarstvom, Rodríguez dovodi novi krug ekonomskih savjetnika iz Venezuele i inozemstva te posreduje u svojevrsnom primirju s domaćom ekonomskom elitom. Paralelno s tim započinje tiha privatizacija dijela prirodnih resursa, omogućujući stranim investitorima kontrolu nad strateškim projektima – od naftnih polja do cementara i rudnika željezne rude.

Poslovni ljudi, domaći i zapadni, koji su s njom surađivali, opisuju je kao iznimno pripremljenu, elokventnu i duhovitu sugovornicu, uvijek besprijekorno odjevenu i sklona detaljnim, često zahtjevnim pitanjima. Istodobno, kritičari je nazivaju mikromenadžericom opsjednutom kontrolom, navodeći da inzistira na osobnom odobravanju gotovo svakog dokumenta, što je donijelo disciplinu, ali i zastoje u ionako tromoj birokraciji.

Njezini politički manevri uključivali su i marginalizaciju suparnika, a prema više izvora bila je ključna figura u padu i zatvaranju Tarecka El Aissamija, nekadašnjeg Madurovog miljenika i čelnika naftnog sektora. Dok saveznici tvrde da je njezina neumorna radna etika vođena vizijom gospodarskog oporavka, protivnici u tome vide tek prikrivenu žeđ za moći.

Privatno, Delcy Rodríguez vodi život pun kontrasta. Iako je javno zagovarala ratobornu antiimperijalističku retoriku, poznata je po sklonosti luksuznim modnim markama i vrhunskoj gastronomiji. Nikada se nije udavala i nema djece, a bliski izvori navode da je izrazito vezana uz obitelj.

Odgojena kao katolkinja, kasnije se okrenula širem konceptu duhovnosti. Poznata je kao sljedbenica indijskog gurua Sri Sathya Sai Babe, čiji su učenici u Venezueli i Nicolás Maduro te njegova supruga Cilia Flores. Tijekom posjeta ašramu u indijskoj saveznoj državi Andhra Pradesh, viđana je kako, odjevena u kurtu, sudjeluje u ritualima i iskazuje poštovanje guruu, čija su učenja temeljena na načelima istine, mira i ljubavi – ali i obilježena ozbiljnim kontroverzama.

Delcy Rodríguez danas ostaje jedna od najutjecajnijih, ali i najzagonetnijih žena venezuelanske politike – simbol revolucionarnog nasljeđa, pragmatičnog zaokreta i moći koncentrirane u rukama nekolicine.

Izvor: New York Times/  Mariana Martínez iz Caracasa, Julie Turkewitz iz Marylanda, Pragati K.B. iz New Delhija i José María León Cabrera iz Quita, Ekvador.



POLITIKA

Milanović optužuje Plenkovića za političku trgovinu: “Ustavni sud ne smije biti produžena ruka Vlade”

Vlada povećala iznose za uzdržavanje stranih radnika: Minimalni prag sada iznad neto minimalne plaće

Hrvatska šalje 15. paket pomoći Ukrajini: Donacija opreme vrijedna više od 600 tisuća eura

Milanović: Hrvatska neće slati vojnike u Ukrajinu, nacionalna sigurnost i interesi građana ostaju prioritet

RAZNO IZ HRVATSKE

Z1 televizija ukida „Bujicu“: financijski pritisci i kazne presudili popularnoj emisiji

Putovanje iz Zagreba u Split potrajalo više od 21 sat: Zbog snijega i oštećenja lokomotive putnici noć proveli u vlaku kod Knina

Zimske službe u Slavoniji u punoj pripravnosti, vozači na oprezu

DOMOVINSKI RAT

32 godine od masakra u Buhinim Kućama: Žrtve bez pravde, sjećanje bez zaborava

Sjećanje na tragediju u Podrutama 1992. godine, kada su MIG-ovi JNA srušili helikopter EZ-a i ubili petoricu časnika

Kusonje – rana Domovinskog rata koja nikada ne zacjeljuje

Komemoracija u Brusniku: Vječni spomen na žrtvu pripadnika 127. brigade HV-a i branitelja Pakraca

34. obljetnica pogibije pripadnika 1. bojne 123. brigade

Sjećanje na Borisa Strapača – dječaka koji je život položio za slobodu Osijeka i Hrvatske

34. obljetnica pogibije Živka Krstičevića – kamera koja je svjedočila istini Domovinskog rata

Voćin 34 godine poslije: Nezacijeljena rana jednog zločina i tišina pravde

KOLUMNE

Pripadnik ZSS-a na autocesti kod Slavonskog broda pomogao unesrećenom

Božić, fašisti i selektivna povijest: kako su Hrvati opet postali krivci

Demokracija na američki pogon – radi li na struju ili na naftu?

Hrvatska između križa, identiteta i tišine većine

Kad ideologija utihne, a domoljublje zapjeva – paradoks Urše Raukar

IZBOR REDAKCIJE

Heroina Domovinskog rata pozvala na suočavanje s neprocesuiranim zločinima i povijesnim istinama

:U Vinkovcima održan veliki prosvjed „Pet do 12 za Domovinu“ protiv totalitarnih simbola i omalovažavanja Domovinskog rata

Domovinski rat nije nastavak NOB-a – i nikad neće biti

Svjetlo koje tama ne može nadvladati: Božićna poruka nade nadbiskupa Kutleše iz zagrebačke katedrale

Odgovori