Andrija Hebrang

Smrt u Glavnjači: Kako je ubijen Andrija Hebrang

Nove obavijesti Hrvatska Povijest Međuratno razdoblje Vijesti

Na današnji dan, 11. lipnja 1949. godine, u beogradskom zatvoru Glavnjača pod iznimno sumnjivim okolnostima ugašen je život istaknutog hrvatskog političara. Iako je režim tvrdio da je u pitanju samoubojstvo, povijesni dokazi jasno pokazuju da je Andrija Hebrang brutalno likvidiran zbog obrane Hrvatske.

Službena državna verzija, kojom se desetljećima pokušao prikriti zločin, ustrajno je tvrdila kako je zatvorenik „počinio samoubojstvo vješanjem o radijator“. Međutim, moderni povijesni dokazi i svjedočanstva tu tezu danas snažno i neopozivo opovrgavaju. Istraživači i povjesničari koji su analizirali dokumentaciju iz tog razdoblja složni su u ocjeni: „Službena izvješća o samoubojstvu običan su falsifikat beogradske tajne policije. Sve upućuje na to da se radilo o izravnoj, politički motiviranoj likvidaciji čovjeka koji je postao preopasan za tadašnji državni vrh.“

Od osječkih početaka do tamnica monarhije

Životni i politički put Andrije Hebranga bio je obilježen stalnim borbama i nesalomljivim karakterom. Rođen je 21. studenoga 1899. godine u Bačevcu kraj Virovitice, a nakon školovanja za trgovačkog pomoćnika u Pečuhu, sudbonosni korak radi u Slavoniji. Komunističkoj partiji Jugoslavije (KPJ) pristupa sada već davne 1919. oarske godine upravo u Osijeku, gradu koji će ostati duboko upisan u njegovu ranu političku biografiju.

Već 1925. godine postaje član Mjesnog komiteta zagrebačke organizacije KPJ. Ključni povijesni trenutak dogodio se 1928. godine, kada je zajedno s Josipom Brozom Titom predsjedavao povijesnoj Osmoj konferenciji zagrebačkih komunista. Kroničari tog vremena bilježe kako se Hebrang tada „oštro i beskompromisno zauzimao za novu, nefrakcionašku, modernu i znatno efikasniju politiku stranke.“

Zbog te intenzivne ilegalne djelatnosti protiv tadašnjeg monarhističkog režima Kraljevine Jugoslavije, 1929. godine osuđen je na drakonskih 12 godina teške robije. Kaznu je u cijelosti izdržao u zloglasnim zatvorima u Lepoglavi i Srijemskoj Mitrovici. Boravak iza rešetaka otkrio je svu kompleksnost njegove ličnosti. Svjedoci iz kaznionica navode kako je Hebrang unutar zatvorskih zidina „redovito ulazio u oštre ideološke sukobe sa skupinama radikalnih i dogmatskih komunista, ljubomorno zadržavajući svoj osebujan, neovisan i prkosan politički smjer.“

Trn u oku beogradskog centralizma

Tijekom Drugog svjetskog rata, Hebrang se nametnuo kao ključni čovjek i neosporni čelnik antifašističkog partizanskog pokreta na području Hrvatske. No, umjesto političke nagrade, nakon rata uslijedio je konačni, dramatični obračun. Sukob s vrhom jugoslavenskog komunističkog vodstva, koji je kulminirao u jeku Rezolucije Informbiroa, zapravo je tinjao godinama, a korijeni su mu bili duboko domoljubni.

Povjesničari koji se bave ovim razdobljem jasno ističu pravu pozadinu obavještajne namještaljke i uhićenja: „Njegov primarni sukob s Beogradom proizašao je prvenstveno iz njegovih čvrstih i nepokolebljivih stavova o potrebi znatno veće ekonomske, gospodarske i političke autonomije Narodne Republike Hrvatske unutar novostvorene federacije.“

Hebrang nije mogao, niti je htio mirno promatrati kako se hrvatska dobra prelijevaju u saveznu blagajnu. Njegovo mučko ubojstvo 11. lipnja 1949. godine stoga ne predstavlja tek običnu zatvorsku smrt, već, kako zaključuje struka, „vrhunac nasilnog i dramatičnog obračuna rigidnog beogradskog centralizma s istaknutim, nacionalno svjesnim hrvatskim kadrovima koji su težili očuvanju republičkih gospodarskih interesa nasuprot beogradskoj dominaciji.“

Ova tužna obljetnica ostaje trajni podsjetnik na cijenu koju su platili oni koji su se usudili misliti drukčije i braniti interese vlastitog naroda nasuprot centralističkoj hegemoniji.

Foto: Wikipedija



Tagged

Odgovori