BOROVO NASELJE, 19. studeni 2025. — Na mjestu nekadašnjeg velikog skladišta, danas tek ruševine koje svjedoče o tragediji, obilježava se 34. obljetnica okupacije tog dijela Vukovara i žrtve koje su uslijedile. Upravo ovdje, gdje je 1991. godine vodila posljednja borba, dok je zgrada Brovo cemmerca nakon okupacije vukovarske bolnice pretvoreno u bolnicu i u skloništu su, uz branitelje, živjele i njihove obitelji — žene, djeca, stariji , njih oko 2000, od kojih je bilo 800 ranjenika. To je bilo jedino mjesto koje je toga vremena pružalo privid sigurnosti. No, toga je dana i to posljednje utočište pretvoreno u, kako kaže, “pravu klaonica. Toga 19. studenog ubijeno je 51, a u cijeloj četvrti je u gotovo tri mjeseca opsade Vukovara poginulo 176 civila i hrvatskih branitelja.
Danas se uz obitelj poginulih, obilježavanju pridružio i državni vrh, u ime predsjednika Hrvatskog sabora, izaslanik Nikola Mažar, u ime Vlade, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved s izaslanicima, potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva David Vlajčić, izaslanik Ministarstva obrane, umirovljeni general Željko Živanović, Župan Vukovarsko-srijemske županije Ivan Bosančić s izaslanicima, gradonačelnik Grada Vukovara Marijan Pavliček s izaslanicima, izaslanstvo MUP-a, zamjenik načelnika PU vukovarsko-srijemske Tomsilav Živković, Vlado Božić načelnik PP Vukovar i načelnik interventne jedinice policije Ivan Matić. Braniteljske udruge s područja Vukovarsko-srijemske županije, Zatim, članovi Udruge srpskih koncentracijskih logora Varaždinske županije, udruga HVIDR-a Varaždin, Posebna policija PU Varaždin sa pročelnicom za Zdravstvo i socijalnu skrb i branitelje Varaždinske županije. Izaslanici Borova d.d., mještani i branitelji.
Vijenac su položili i navijači Hajduka, navijačka skupina Torcida, i članovi politike stranke Domovinski pokret.
U ime Vukovarske majke i predsjednice Mande Partko, obratila se Marija Šestan.
“Pozdravljam sve vas koji ste došli i danas odati počast žrtvama Borova naselja za Domovinu, sve vas koji ćete i danas hodati tršnim putem kojim su 1991. godine hodali oni.
Naše su misli danas i sa svim majkama, očevima, sinovima, kćerima, braćom i sestrama koji nisu s nama zbog bolesti, starosti ili nemoći, a posebno se sjećamo onih koji su napustili ovaj svijet i promatraju nas s nebeskih visina zajedno s našim najmilijima.
Prije 34 godine na ovome je mjestu stajala građevina, velika i čvrsta kao utvrda. Za više od 2.000 ljudi značila je spas i život u najtežoj i najmračnijoj vukovarskoj jeseni. Ovdje se rađalo i umiralo, ovdje je bilo svjetla i tame, korica kruha, ljubavi, vjere i nade. Žene, djeca, starci, zarobljeni branitelji – svi različiti, a svi jednaki u patnji, ali i u sreći zbog zajedništva i ljubavi prema gradu, prema Domovini.
Danas nema utvrde. Ostalo je tek ovo betonsko pročelje koje je za mnoge od nas oltar na kojem prinosimo cvijeće, svijeće, poneku suzu, jer su oči već odavno suhe. Prinosimo ljubav i sjećanja za sve vas čije smo grobove posjetili ovih teških vukovarskih dana, a posebno za vas koje je krvnik sakrio od naših očiju, za čije grobove ne znamo. Od naše vas ljubavi nitko ne može sakriti.
Naša sjećanja nisu nestala pod ruševinama Borova Commerca. Danas se vaše ljubavi i žrtve sjećaju i oni koji vas nikada nisu poznavali, ali znaju da na vašoj žrtvi i krvi počiva naša sloboda, da zbog vas Dunav i dalje ljubi hrvatsko nebo.
Sine moj, pisala sam ti pisma i čekala te, kao što su to činile i druge majke, očevi, supruge i djeca. Više ne pišem. Ruka mi je teška, prsti se koče, vid mi slabi. Ali tiše ti u snu i mislim na tebe svaki dan, kao što to majke čine – one majke koje još uvijek udišu miris ove naše Domovine kojoj ste poklonili živote, živote koje smo mi vama poklonili, sinovi naši, kćeri naše.
Zato grlimo ovaj naš grad, ovu Domovinu, koja progovara vašim riječima. Krvnici šute, ali zemlja progovara.
Neka im je vječna slava i hvala.“
Molitvu podna zida, nekadašnje zgrade Borovo Commerca , molitvu je predvodio župnik Župe Sv. Josipa Radnika, vlč. Vjekoslav Lulić.
“Poštovani branitelji, poštovani roditelji, braćo, sestre, djeco nestalih i poginulih branitelja i civila, cijenjeni i dragi Vukovarci koji ste na ovom mjestu 1991. sanjali slobodu – danas vam samo želim reći jednostavno: hvala.
Hvala na vašoj žrtvi.
Hvala vam što sam se i ja mogao roditi u slobodnoj državi, zahvaljujući onome što ste vi učinili.”Poštovani branitelji, poštovani roditelji, braćo, sestre, djeco nestalih i poginulih branitelja i civila, cijenjeni i dragi Vukovarci koji ste na ovom mjestu 1991. sanjali slobodu – danas vam samo želim reći jednostavno: hvala.
Hvala na vašoj žrtvi.
Hvala vam što sam se i ja mogao roditi u slobodnoj državi, zahvaljujući onome što ste vi učinili.
I u ovom Očenašu molit ću za sve vas; molit ću za pokojne, i vjerujem da sada govorim u ime svih nas ovdje prisutnih.
Molit ću i za sebe, da nikada ne učinim ništa zbog čega biste posumnjali u moju zahvalnost za vašu žrtvu.“
Nakon odavanja počasti i održanim programom “Žrtva Borova naselja za domovinu” održan je Križni put od ruševina Borovo Commerca, ulicama Blage zadre, trpinjske ceste pa sve do crkve Gospe Fatimske gdje je održana sveta misa za sve poginule, nestale i umrle.
U tišini mjesta na kojem je nekada stajalo sklonište i pričuvna bolnica, pred kamere je stao i izravni svjedok tih događaja — vukovarski branitelj Ivan Lukić – Zolja. S dubokim poštovanjem i vidljivim emocijama prisjeća se dana koji je obilježio povijest Borova naselja, ali i sudbine mnogih obitelji.
“Ovo je bilo jedino sigurno mjesto — dok ga nisu pretvorili u klanicu”
„Ovdje su, uz nas branitelje, boravile i naše obitelji — žene, djeca, stariji. Bio je to jedini kutak sigurnosti u onim danima. Ali 19. studenoga to se mjesto pretvorilo u nešto najstrašnije što sam vidio u ratu“, govori Lukić pokazujući prema ruševinama.
Sklonište, u kojem je ujedno djelovala i improvizirana pričuvna bolnica, bilo je puni kapacitet kad su započeli najteži napadi. „Tukli su bez prestanka. Ono što je bilo sklonište, pretvorili su u klanicu. Tu je poginula 51 osoba. Među njima žene, djeca, pa i novorođenčad. Tužni dokaz koliko je zlo tada bilo bez granica.“
Pričuvna bolnica — posljednja nada bez lijekova, bez opreme, bez anestezije
Nakon što je presječena komunikacija s Vukovarskom bolnicom, branitelji i medicinsko osoblje bili su primorani uspostaviti pričuvnu bolnicu u skloništu skladišta. „Radilo se bez anestetika, bez analgetika, bez osnovnog materijala. Sve na živo“, svjedoči Lukić. „Ako je ranjenik uspio stisnuti zube, to mu je bila jedina anestezija. Naši liječnici i bolničari su ovdje činili nemoguće.“
U prostorijama koje su bile zadnje utočište ranjenih, ranjenici su gledali smrti u oči dok je medicinsko osoblje, pod neprekidnim granatiranjem, pokušavalo spasiti svakoga koga se moglo. „Njihova hrabrost i predanost bili su nemjerljivi. Oni su živjeli i radili na rubu ljudskih mogućnosti.“
Zov “humane pomoći” bio je zamka
U kaosu tog dana, agresorske snage počele su pozivati ljude da izađu iz skloništa, nudeći navodnu evakuaciju i pomoć ranjenima. No branitelji su brzo shvatili kakva ih sudbina čeka.
„Kad netko kaže da je to bilo humano… isto je kao kad vuk obeća ovcama da će postati vegetarijanac“, ističe Lukić. „Sklonište su srušili, zapalili, a onda pozivali ljude van. Oni koji su nosili djecu, ranjenike, starce — išli su ravno u ruke zločincima.“
Mnogi koji su izišli nikada se nisu vratili. Neki su ubijeni na ulicama, neki u dvorištima i kapijama, a oni koje su prepoznali odvodili su u kolonu za proboj. Mnogi se i danas vode kao nestali.
Uhićenje i odvođenje u logore — put neizvjesnosti
Lukić je uhićen 20. studenoga, dan nakon pada skloništa. „Lovili su nas gdje god su stigli — po dvorištima, po ulicama. Neki su imali nesreću završiti u Borovu Selu, gdje su mnogi naši suborci ubijeni. Mi smo imali malo sreće pa su nas prebacivali iz jedne lokacije na drugu.“
Put prema Srbiji bio je, kaže, jedina nada za preživljavanje, iako je to značilo ulazak u logore poznate po brutalnim zlostavljanjima. „U tim je logorima ubijeno preko 300 naših suboraca. Ipak, doći u Srbiju tada je značilo da možda imaš šansu preživjeti.“
Nakon mjeseci zatočeništva, preživio je i vratio se u Hrvatsku.
“Mrtvima dugujemo istinu, živima dugujemo poštovanje”
Danas je Lukić aktivan u Centru za istraživanje društva logoraša, gdje s drugim preživjelima prikuplja svjedočanstva i dokumente o stradanjima branitelja i civila. „Dužan sam svjedočiti istinu. Ne radi sebe, nego radi onih koji se nikada nisu vratili. Njima dugujemo istinu, a vama živima dugujemo poštovanje.“
Svjedočanstvo jednog od zapovjednika Borova Naselja, umirovljenog pukovnika HV-a, Mirka Brekala
„Borovo Naselje na koje se spaja Trpinjska cesta bilo je cijelo vrijeme opsade Vukovara obrambena točka od prvorazredne važnosti. Potrebno je nešto reći o muškarcima i ženama, koji su svojim junaštvom pokazali neuništivost hrvatskoga duha i opstojnosti hrvatskog naroda na ovim istočnoslavonskim prostorima. Puno je hrvatskih vitezova ovdje položilo svoje živote na oltar domovine. Pitamo se tko su ti ljudi, koji su prvi uzeli oružje da bi obranili svoje domove – to su istinski hrvatski borci, koji su za Lijepu našu domovinu dali najviše što se može – život podaren od Boga.
Bilo ih je odasvud: iz Vukovara, Vinkovaca, Đakova, Slavonskog Broda, Našica, Varaždina, Čakovca, Zagreba, Kraljevice, te iz Dalmacije, Like, Zagorja, Bosne i Hercegovine i dijaspore. Bili su to divni ljudi, a kao suborci neustrašivi, poznavali smo ih po imenima: Turbo, Šljoka, Krešo, Plavi, Kivi, Zolja, Drava, Grubi, Bik i drugi. Djela tih ljudi govore sama za sebe, iza njih su ostale razbijene neprijateljske snage, groblja tenkova na Trpinjskoj i Borovskoj cesti, u Hercegovačkoj, Vinogradskoj, Bosanskoj i Vinkovačkoj ulici, u Budžaku i kod Doma tehnike.
Neprijateljska strana kaže za te hrvatske borce da su provodili genocid, a u ovim redovima je bilo pored Hrvata i Srba, Mađara, Rusina i Ukrajinaca, Albanaca i drugih. Dan za danom držali su položaje, sve dok je bilo protuoklopnog oružja. Nikada se ovdje ne bi neprijatelj probio da je bilo naoružanja. Najteže je bilo kad im je na kraju trebalo reći „nemamo se čime više braniti“.
Danas se vrlo živo sjećam tih ljudi s velikom tugom u duši, kad su se pitali pogleda uprtih u nebo: „Bože, a što sada?“ Mnogi su odvedeni u nepoznato: gardisti, policajci, civili, pa i ranjenici, samo zato što su branili svoj dom. Nestale su cijele obitelji i pojedinci, kojima je uzor bio hrvatski vitez Blago Zadro. Bilježimo neka od imena da nam ostanu u trajnoj uspomeni: Robo, Vjeko, Joja, Ćićo, Neno, Veso, Sućo, Šimun, Milan, Vinko, Ante, Škutur, Božo, Tomislav, Dragec, Ružica, Sabina, Mara, Vesna, Jelena i drugi.“ – iz knjige „Gdje su naši najmiliji?“, Zagreb, 1996, str. 19)
Komemoracija u Borovu naselju završila je polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i tihom molitvom za sve koji su položili život u obrani Vukovara i Hrvatske. Ruševine skladišta i danas stoje kao nijemi podsjetnik na tragediju, ali i na nevjerojatnu hrabrost ljudi koji su tih dana branili svoj dom metar po metar.
- Vukovar obilježio 18. mimohod ‘Vi ste naš ponos – mi smo vaša snaga’ u spomen na žrtve Ovčare i Veleprometa
U Vukovaru je održan 18. mimohod „Vi ste naš ponos – mi smo vaša snaga“ u organizaciji Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, u… Pročitaj više: Vukovar obilježio 18. mimohod ‘Vi ste naš ponos – mi smo vaša snaga’ u spomen na žrtve Ovčare i Veleprometa - 34. obljetnica okupacije Ernestinova: S pijetetom i tugom odana počast žrtvama Domovinskog rata
Obilježena 34. obljetnica okupacije Ernestinova uz komemoraciju za 43 poginula i šest nestalih iz Domovinskog rata. Mještani, branitelji i dužnosnici odali počast žrtvama te podsjetili… Pročitaj više: 34. obljetnica okupacije Ernestinova: S pijetetom i tugom odana počast žrtvama Domovinskog rata - Velepromet – simbol patnje i nepravde: Komemoracija žrtvama najvećeg logora u Domovinskom ratu
VUKOVAR, 20. studenoga 2025. – U tihom, vlažnom jutru nad Veleprometom, prostor nekadašnjeg skladišta ponovno je ispisivao teške stranice povijesti. Ondje gdje su nakon pada… Pročitaj više: Velepromet – simbol patnje i nepravde: Komemoracija žrtvama najvećeg logora u Domovinskom ratu - Kada riječi ne dotiču rane – Što u govoru Anje Šimprage čuje hrvatski narod?
Dali ste čuli današnji govor zastupnice Anje Šimprage u Hrvatskom saboru? Između ostalog, poručila je kako danas Hrvatska treba Srbe više nego ikad. Anja Šimpraga… Pročitaj više: Kada riječi ne dotiču rane – Što u govoru Anje Šimprage čuje hrvatski narod? - Polaganjem vijenaca kod spomen-obilježja nestalim osobama, okončano je obilježavanje Žrtve Borova naselja
BOROVO NASELJE, 19. studeni 2025. – Dostojanstvenim završetkom programa komemoracije, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen-obilježja nestalim osobama, okončano je obilježavanje Žrtve Borova naselja.… Pročitaj više: Polaganjem vijenaca kod spomen-obilježja nestalim osobama, okončano je obilježavanje Žrtve Borova naselja - Borovo naselje obilježilo 34. obljetnicu okupacije: Sjećanje na žrtve, hrabrost i posljednju utvrdu Vukovara
BOROVO NASELJE, 19. studeni 2025. — Na mjestu nekadašnjeg velikog skladišta, danas tek ruševine koje svjedoče o tragediji, obilježava se 34. obljetnica okupacije tog dijela… Pročitaj više: Borovo naselje obilježilo 34. obljetnicu okupacije: Sjećanje na žrtve, hrabrost i posljednju utvrdu Vukovara - VUKOVAR- simbol patnje, hrabrosti, prkosa i ponosa, protiv mržnje, zla i barbarizma
Pa kažu suživot, Pa kažu oprosti, Pa kažu zaboravi, Pa kažu život ide dalje, Pa kažu krivi su neki drugi, Pa podijele krivnju, Pa kažu… Pročitaj više: VUKOVAR- simbol patnje, hrabrosti, prkosa i ponosa, protiv mržnje, zla i barbarizma - Škabrnja 1991. – Svjedočanstvo stradanja, otpora i neugaslog sjećanja
ŠKABRNJA, 18. studenoga 2025. – Sjećanje na žrtvu i obranu ravnokotarskog sela koje je postalo simbol stradanja Svjedočenje pukovnika Marka Miljanića o obrani Škabrnje, strahotama… Pročitaj više: Škabrnja 1991. – Svjedočanstvo stradanja, otpora i neugaslog sjećanja - Svjetlosna rijeka sjećanja obasjala Dunav: Vukovar odao počast poginulima i nestalima 1991.
Dirljivom manifestacijom „Svjetlosna rijeka sjećanja“ kod Dvorca Eltz, Vukovar je stotinama lampiona odao počast poginulim i nestalim braniteljima i civilima iz 1991. godine, podsjećajući na… Pročitaj više: Svjetlosna rijeka sjećanja obasjala Dunav: Vukovar odao počast poginulima i nestalima 1991. - Škabrnja obilježila 34. obljetnicu stradanja: Mimohod, molitva i počast žrtvama Domovinskog rata
Središnjim komemorativnim programom, mimohodom „Korak po korak“ i polaganjem vijenaca kod Središnjeg križa, Škabrnja je obilježila 34. obljetnicu stradanja. U nazočnosti državnog i vojnog vrha… Pročitaj više: Škabrnja obilježila 34. obljetnicu stradanja: Mimohod, molitva i počast žrtvama Domovinskog rata
