Velepromet Vukovar

Velepromet – simbol patnje i nepravde: Komemoracija žrtvama najvećeg logora u Domovinskom ratu

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti

VUKOVAR, 20. studenoga 2025. – U tihom, vlažnom jutru nad Veleprometom, prostor nekadašnjeg skladišta ponovno je ispisivao teške stranice povijesti. Ondje gdje su nakon pada Vukovara 1991. godine nastali improvizirani logori, a ljudi pretvoreni u brojeve, i ove je godine dostojanstveno obilježena žrtva jednog od najmračnijih stratišta Domovinskog rata.

U sklopu programa Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.–2025., Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora organiziralo je komemoraciju posvećenu tisućama zatočenih u Veleprometu – mjestu za koje svjedoci tvrde da je bilo „pakao koji je gutao ljude u tišini“.

Kod spomen-ploče u dvorištu Veleprometa počast su odali brojni građani, članovi obitelji stradalih, branitelji i predstavnici udruga. Vijenac su položili i svijeće upalili članovi HDLSKL-a.

Mjesto užasa koje je progutalo tisuće

Od rujna 1991. do travnja 1992. kroz logor Velepromet prošlo je više od 10.000 ljudi – muškaraca, žena, civila, ranjenika i branitelja. Prema podacima Hrvatskog društva logoraša, ondje je ubijeno najmanje 700 zatočenika, što ovo mjesto čini jednim od najvećih poslijeratnih logora u Europi.

Danas, zarđale konstrukcije i urušeni krovovi jedva skrivaju tragove nekadašnjeg sustavnog mučenja, ponižavanja i likvidacija. „Ovi hangari i danas stoje kao nijemi svjedoci,“ poručio je Ivan Lukić, branitelj i izravni svjedok logorskog pakla, „a za te zločine još uvijek nema nikakve kazne.“

Lukić, koji je prošao čak 19 srpskih logora, naglasio je kako se zločini u Veleprometu mogu usporediti samo s onima u Srebrenici.
„Ovdje moji sugrađani, žene, civili i suborci nisu imali nikakve šanse da prežive. Rijetko tko je otišao živ, a da nije nosio traumu koju ni vrijeme ne liječi.“

Logor bez kazne – krik pravde koji traje desetljećima

Predsjednik HDLSKL-a, Zdravko Komšić, podsjetio je kako unatoč obilju svjedočanstava, snimki i prijava – nitko nikada nije odgovarao za ono što se događalo u Veleprometu.

Nalazimo se u najvećem logoru Domovinskog rata, a možda i poslijeratne Europe. Ljude su tukli, zlostavljali i ubijali kao zvijeri, a mi i danas živimo s činjenicom da nitko nije procesuiran,“ kazao je Komšić.
Snimke koje je Društvo prikazalo tijekom komemoracije navodno prikazuju i osobe iz tadašnjih političkih struktura Srpske Krajine koje su se kretale prostorom logora.

Majčina bol koja ne zastarijeva

Potresno svjedočanstvo ispričala je i Kata Gombović, majka 21-godišnjeg sina odvedenog iz Veleprometa, za kojeg su joj rekli da je završio na Ovčari.

Kad sam izašla iz Mitrovice, nisam imala više nikoga. Jednog jedinog sina. A ovdje… ovdje je bio pakao,“ rekla je slomljenim glasom.
Prisjetila se noći kada su je četnici izveli na „ispitivanje“:
Gurnuli su me puškom u leđa i odveli u mrak. A tamo… tamo je bio pakao. Ne ponovilo se nikada, nikome.“

Zaboravljene stranice pakla

Povijesni zapisi i svjedočanstva opisuju logor u kojem je u prostor od 100 kvadrata bilo nagurano čak 260 zatvorenika, u kojem su se čuli krici, pucnjevi, odvođenja iz kojih se nitko nije vraćao. Mučenja, premlaćivanja, strijeljanja i pogubljenja bila su svakodnevica.

U jednom od najstrašnijih opisanih zločina, osmorica vezanih logoraša strijeljana su vezanih žicom. Drugi masakr odvijao se samo pedesetak metara od hangara, gdje je smaknuto 25 ljudi pred očima ostalih zatočenika.

Opomena budućnosti

Velepromet je danas mjesto sjećanja, ali i upozorenja.
Mjesto gdje su hodnici odjekivali patnjom, a danas odjekuju tišina i molitve.

Sjećanja preživjelih – od Lukića do obitelji Švraka i majke Kate Gombović – opominju generacije koje dolaze da se zaborav ne smije dogoditi. Zločini koji nisu procesuirani ostaju teret kolektivne savjesti, a istina jedino svjetlo koje može spriječiti ponavljanje prošlosti.

Žrtve Veleprometa ostaju trajna opomena da mir nema cijenu, a pravda ne smije imati rok trajanja.



Kada riječi ne dotiču rane – Što u govoru Anje Šimprage čuje hrvatski narod?

Kolovoz 1992.: Zašto su Vukovarski veterani odbijali ratovati u Bosni – tajna izvješća otkrivaju sukobe i nepovjerenje

Odgovori