Ateist Gregorić I „tiranja Manjine“ – Kad Oxford Susretne Veliku Gospu

Pavel Gregorić, ateist, doktor filozofije s koledža Merton Sveučilišta u Oxfordu, čovjek koji se voli predstavljati kao svjetionik sekularizma u zemlji od 80% katolika, opet je pronašao razlog da digne obrvu. I to ne bilo kada, nego baš za Veliku Gospu – dan kad Hrvatska hodočasti, moli i u zajedništvu slavi. I dok stotine tisuća ljudi nose krunicu u ruci, Gregorić nosi tipkovnicu i – tvita.

Njegov povod? Ministarstvo obrane Republike Hrvatske poželjelo je vjernicima sretan blagdan. Katastrofa! Zamislite, MORH čestita katolicima – u zemlji u kojoj je katolicizam stoljećima bio kičma identiteta. Gregorić odmah poteže Ustav, čl. 41., pa pita: „A što je s Bajramom, Roš hašanom?“ U njegovom svijetu, izgleda, nije problem ako u Oxfordu zvona zvone s crkava, ali jest ako Hrvatska, katolička zemlja, čestita Veliku Gospu.

Je li ovo primjer kršenja čl. 41 Ustava RH? Naime, MORH je segment države, a sve vjerske zajednice trebale bi biti odvojene od države. Ne izgleda li ovo kao da je MORH čvrsto povezan s jednom vjerskom zajednicom? K tome, čestita li MORH svim vjernicima Bajram ili Roš hašanu? https://t.co/KeFRmGPR8k

— Pavel Gregoric (@pavelgregoric) August 15, 2025

Kad manjina želi biti većina

Ovdje dolazimo do zanimljivog fenomena – tiranje manjine. To je onaj trenutak kad skupina koja je po brojkama jedva vidljiva odluči preodgojiti većinu. Pa tako Hrvati, koji su stoljećima gradili svoj identitet na vjeri, kulturi i povijesnoj povezanosti s Rimom, odjednom trebaju učiti da je to „anakronizam“. Da je to „opasno spajanje vjere i države“. Ukratko, da trebamo biti sve – samo ne ono što jesmo.

No, ironija je u tome da upravo ti isti „čuvari demokracije“ ne shvaćaju da demokracija znači volju većine. A većina u Hrvatskoj i dalje, unatoč svim modernim trendovima, voli otići u crkvu za Božić, upaliti svijeću za Stepinca i hodočastiti u Mariju Bistricu.

Korijeni se ne čupaju preko noći

Ako malo pogledamo unatrag – papa Ivan VIII. još je 879. godine blagoslovio kneza Branimira i hrvatski narod. Od tada do danas, kroz ratove, carevine, diktature i komunističke režime, katolička vjera nije nestala. Štoviše, preživjela je i Stepinčeve progone, i „odgoj“ u jugoslavenskom duhu gdje se učilo da je religija „zaostalost“.

I zato je pomalo smiješno kad netko poput Gregorića, unuka jugoslavenskog političara, danas objašnjava Hrvatima što bi smjeli osjećati, slaviti ili vjerovati. Možda je na Oxfordu sve to zvučalo jako sofisticirano, ali na hrvatskoj livadi, za Veliku Gospu, narod zna – identitet se ne briše dekretom, niti tvitom.

Velika Gospa kao odgovor

Dok Gregorić mjeri Ustav člankom 41., obični ljudi mole i pronalaze mir. Dok ateistički krugovi traže „neutralnost države“, vjernici jednostavno žive vjeru kao dio sebe. To nije politika, nego – svakodnevica.

I možda je baš u tome poanta: u zemlji u kojoj su se vjera i narod uvijek međusobno podržavali, ateističke lekcije zvuče kao pokušaj da se od hrasta napravi bonsai. Lijepo za sliku, ali nikad neće pustiti duboke korijene.

Pa, dragi Gregoriću, možda biste mogli doći u Mariju Bistricu – ne kao promatrač, nego da barem jednom osjetite što znači kad se narod moli. Neće vas nitko pitati za Oxford, ni za Ustav. Samo će vam netko reći: „Bog vam dao mira.“ A to, priznat ćete, zvuči ljepše od svake rasprave na X-u.