Danas, kao veteran Domovinskog rata, domoljub i urednik ovog portala, osjećam dužnost javno progovoriti, ne iz bijesa, već iz duboke zabrinutosti, potaknute izjavom predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića. Na komemoraciji u Jasenovcu, povodom 80. obljetnice proboja logoraša, predsjednik Vlade izjavio je:
„Još jednom smo se prisjetili brojnih žrtava terora ustaškog režima tijekom Drugog svjetskog rata, kojeg, naravno, kao i uvijek, najoštrije osuđujemo… Pozivam škole, ravnatelje i profesore da sustavno organiziraju posjete Jasenovcu, jer samo na taj način mlade generacije mogu dobiti točne informacije o onome što se ovdje dogodilo.”
Ova izjava, premda površinski zvuči dobronamjerno, otvara mnoga pitanja koja nas, branitelje i istinske domoljube, duboko pogađaju.
Prije svega, što su to „točne informacije” o Jasenovcu? Tko ih je pisao, tko ih danas prezentira, i na temelju kojih dokaza? Povijest logora Jasenovac je i dalje opterećena mitovima, propagandom i manipulacijama koje su desetljećima hranjene iz komunističkih i velikosrpskih kuhinja, u svrhu trajne stigmatizacije hrvatskog naroda. Nismo li već dovoljno puta svjedočili fabriciranim brojkama, prešućivanju činjenica, izbjegavanju znanstvenih istraživanja i sustavnoj cenzuri svakog pokušaja da se istina – ona jedina, stvarna i dokazana – napokon rasvijetli?
Kao branitelj koji je 1991. godine kao mladić stao pred cijevi JNA, četnika i pobunjenih Srba, ne mogu šutjeti kad se u isto vrijeme dok se obilježavaju obljetnice Domovinskog rata – najčasnijeg razdoblja hrvatske povijesti – pozornost državnog vrha usmjerava isključivo na jedan logor čija povijest nikad nije dobila poštenu priliku za objektivno istraživanje.
Gdje su pozivi školama i profesorima da vode djecu na Ovčaru, Škabrnju, Vukovar, Maslenicu, Čukur, Kupres, Uzdol, Stolac? Zašto ne učimo mlade o žrtvama srpske agresije, o logorima u Srbiji – Stajićevu, Begejcima, Sremskoj Mitrovici? Tko su ti mladići i djevojke koji su ginuli za Hrvatsku pod barjakom s prvim bijelim poljem, dok su tenkovi s crvenim zvijezdama rušili domove i crkve?
Ako već učimo djecu o zločinima, učimo ih svim zločinima. Ali nemojmo im servirati unaprijed napisane „istine” iz jednog kuta povijesti, dok drugi ostaje zakopan u tišini. Nemojmo ih učiti krivnji prije nego ih naučimo ljubavi prema Domovini.
Ne pozivam na revizionizam, već na ravnotežu. Na znanstveni pristup. Na istinsko traganje za istinom – bez ideologije, bez dogmi, bez etiketa. Pozivam da otvorimo arhive, da damo riječ povjesničarima koji se ne boje istraživanja, da otvorimo grobišta i brojimo kosti – ne zbog osvete, nego zbog pravde.
Jasenovac jest rana – i neka se istraži do kraja. Ali neka se ne koristi kao oružje za oblikovanje kolektivne krivnje. Jer dok se škole sustavno vode u Jasenovac, nigdje ne vidimo organizirane posjete djece na obljetnice iz Domovinskog rata. Djeca ne čuju tko je nas napao, tko je palio hrvatske domove, tko je klao, ubijao, silovao. Djeca ne uče zašto je moj prijatelj poginuo s 19 godina, niti zašto sam ja, kao dječarac, ostavio školu da bih uzeo pušku.
Ako već govorimo o obrazovanju, učimo mlade da istina nije ono što im se prezentira bez konteksta, već ono što se mora tražiti – s ljubavlju prema istini, ali i prema svojoj Domovini.
Jer istina, gospodine Plenkoviću, ne živi samo u jednom muzeju. Ona živi i na ruševinama kuća, na križevima mladih vojnika, na zidu Vukovarske bolnice i u srcima onih koji su za Hrvatsku dali sve. Ali vi to ne znate jer ste Domovinski rat proveli u inozemstvu, zbog bolesti – Anemije.
I zato, ako želite stvarno obrazovanje – počnite s Domovinskim ratom. Tu je početak moderne hrvatske države. A sve ostalo neka istraže oni koji u istinu vjeruju više nego u dnevnu politiku.
