Komunistički arhivi u Mađarskoj napokon su otvoreni: na portalu nyitottaktak.hu objavljeno je 60.000 imena suradnika tajnih službi uz prve političke potrese.
Iako je povijesno otvaranje središnjih registara bivše tajne policije iz razdoblja od 1945. do 1990. godine trebalo označiti konačnu moralnu katarzu i ispravljanje višedesetljetnog političkog propusta, cijeli je proces u samo četrdeset i osam sati pokazao koliko je suočavanje s totalitarnom prošlošću krhko – pretvorivši se zbog informatičke pogreške s miješanjem žrtava i doušnika, ponuđene ostavke čelnika arhiva te senzacionalističkog lova na vještice u prvorazredni politički rat koji prijeti urušavanjem društvenog povjerenja.
Mađarski premijer Péter Magyar, predsjednik vladajuće stranke TISZA, povukao je 4. studenoga 2026. godine potez koji su mađarski građani, povjesničari i žrtve bivšeg režima čekali punih trideset i šest godina. Temeljem novog Zakona br. LI. iz 2026. godine, točno na 70. obljetnicu brutalnog sovjetskog gušenja Mađarske revolucije iz 1956. godine, javnosti su otvoreni dotad zatvoreni središnji registri komunističkih službi državne sigurnosti koji obuhvaćaju razdoblje od kraja Drugog svjetskog rata 1945. pa sve do demokratskih promjena 1990. godine. Putem javnog internetskog portala nyitottaktak.hu, bez ikakve prethodne registracije i potpuno besplatno, građanima je postalo pretraživo oko 60.000 imena bivših mrežnih osoba, doušnika i suradnika režima.
Ovim činom nova je vlast u Budimpešti nastojala ispraviti ono što je premijer Magyar izravno nazvao „36-godišnjim propustom” postkomunističke tranzicije iz 1990. godine. Kolika je bila glad javnosti za istinom o mračnim desetljećima nadzora, najbolje svjedoče brojke iz prvog dana rada sustava. Portal nyitottaktak.hu u prva je dvadeset i četiri sata zabilježio nevjerojatnih 1,1 milijun posjeta, dok je Povijesni arhiv službi državne sigurnosti (ÁBTL) u istom tom jednodnevnom roku zaprimio više od 5.000 službenih zahtjeva građana za uvid u spise. Za usporedbu, ta brojka u jednom jedinom danu premašila je ukupni redoviti godišnji kapacitet te institucije, koji se inače kreće između 3.500 i 4.000 predmeta.
Tri kolosijeka deklasifikacije i kronologija zakonskog udara
Otvaranje komunističkih dosjea nije bilo izoliran potez, već dio šireg, sustavnog plana koji je vlada Pétera Magyara pokrenula odmah po preuzimanju dužnosti u svibnju 2026. godine. Tada su paralelno otvorena tri kolosijeka deklasifikacije državnih tajni: otvaranje komunističkih arhiva do 1990. godine, revizija tajnih vladinih odluka i klasificiranih međunarodnih ugovora te priprema javne objave sažetaka sa sjednica vlada Viktora Orbána održanih u razdoblju od 29. svibnja 2010. do 12. svibnja 2026. godine.
Zakonodavni slijed odvijao se iznimnom brzinom već od 14. svibnja 2026. godine, kada je Vlada donijela set ključnih uredbi. Uredbom br. 1139/2026. pokrenuta je revizija starog Zakona br. III. iz 2003. o otkrivanju tajnoobavještajnih aktivnosti bivšeg sustava i osnivanju ÁBTL-a, kao realizacija točke E08 iz programa stranke TISZA. Istoga dana donesene su uredbe br. 1140/2026. i 1141/2026. kojima je naložena revizija pojedinih klasificiranih međunarodnih ugovora Mađarske i nejavnih, tajnih vladinih uredbi prema točki E03 programa, dok je uredbom br. 1143/2026. (točka E01) naložena sigurnosna provjera i objava sažetaka sa sjednica bivših vlada nakon 2010. godine.
Dok su tajni ugovori i zapisnici Orbánovih kabineta u studenome 2026. još uvijek u fazi složene nacionalnosigurnosne provjere, proces otvaranja komunističkih arhiva išao je naprijed bez zastoja. Vlada je 2. srpnja 2026. donijela Uredbu br. 1217/2026. o provedbenim mjerama za novu regulativu rada ÁBTL-a, a već idućeg dana, 3. srpnja, otvoren je postupak javnog savjetovanja. Parlament je potom 10. srpnja usvojio Zakon br. XXVIII. iz 2026. o izmjenama Zakona br. CXXV. iz 1995. o nacionalnosigurnosnim službama i Zakona br. III. iz 2003., koji je stupio na snagu 13. srpnja. Kruna tog procesa bilo je izglasavanje ključnog Zakona br. LI. iz 2026. o cjelovitom otkrivanju tajnoobavještajnih aktivnosti bivšeg sustava u mađarskom parlamentu 15. rujna, koji je službeno proglašen 18. rujna u Narodnim novinama (Magyar Közlöny br. 2026/135). Iako je prvotni rok za stupanje na snagu glavnog dijela zakona bio predviđen za 20. listopada 2026., na prijedlog zastupnika TISZA-e Mártona Melléthei-Barne (prijedlog T/779) parlament je 14. listopada usvojio Zakon br. LX. iz 2026. (Magyar Közlöny br. 2026/153). Njime je primjena odgođena za dva tjedna, na 4. studenoga, kako bi se osigurala dodatna tehnička priprema i postigla snažna povijesna simbolika na 70. obljetnicu sloma revolucije iz 1956. godine.
Anatomija sustava nadzora: Od kartona br. 6 do engleskih magnetskih vrpci
Sustav komunističke državne sigurnosti u Mađarskoj mijenjao je svoja imena i ustroj, ali nikada svoju represivnu bit. Djelovao je najprije kao politička policija od 1945., zatim od 1948. kao zloglasna Uprava državne zaštite, a nakon gušenja revolucije 1956. pa sve do svog formalnog raspuštanja 21. siječnja 1990. godine kroz III. Glavnu upravu Ministarstva unutarnjih poslova. Taj aparat nije posjedovao jedinstven središnji imenik agenata, već je svoju birokratsku evidenciju desetljećima vodio fragmentirano: na papiru, mikrofilmovima i magnetskim vrpcama. Prema službenim podacima koje su iznijeli premijer Péter Magyar i ravnatelj ÁBTL-a dr. Gergő Bendegúz Cseh, među otprilike 60.000 objavljenih imena nalazi se između 5.000 i 8.000 osoba koje su danas još uvijek žive, pri čemu je njih 1.000 do 2.000 u radno aktivnoj dobi.
Zakon br. LI. iz 2026. godine podijelio je arhivsko gradivo na četiri skupine mrežnih evidencija koje postaju besplatno dostupne na internetu u dvije faze, dok su specifični operativni i obavještajni fondovi izuzeti od izravne objave na webu.
U prvoj fazi, koja je postala javno dostupna na portalu nyitottaktak.hu 4. studenoga 2026., objavljene su tri ključne skupine dokumenata. Prvu čine takozvani Kartoni br. 6, koji predstavljaju dio baze od oko 60.000 imena iz uprava III/II (protuobavještajna služba), III/III (unutarnja reakcija i nadzor političke oporbe), III/IV (vojna protuobavještajna služba) i III/V (operativna tehnika). Riječ je o najdetaljnijim pojedinačnim registracijskim dokumentima. Njihova prednja strana sadrži osobne podatke suradnika, ime časnika koji je izvršio vrbovanje, samu osnovu vrbovanja – koja je mogla biti domoljubna osnova ili temeljem kompromitirajućih podataka – zatim kodno ime (fedőnév), operativno područje, broj radnog ili vrbovnog dosjea te napomenu ako je vrbovanje eventualno propalo. Stražnja strana kartona bilježi kronološki tijek aktivnosti i trajanje vođenja osobe u doušničkoj mreži.
Drugu skupinu iz prve faze čine Dnevnici vrbovanja. Riječ je o brojčanim matičnim knjigama dosjea o vrbovanju koje navode operativnu jedinicu kojoj je pojedini suradnik pripadao. U arhivu je, međutim, sačuvano samo pet svezaka koji pokrivaju razdoblje od 1957. do 1962. godine s oko 25.000 imena, budući da nijedna takva knjiga nastala nakon 1962. godine nikada nije predana arhivu. Treći stup prve faze je Mrežna baza na magnetskim vrpcama. To je digitalni zapis informatičkog sustava Ministarstva unutarnjih poslova koji je građen od 1970-ih sve do 1990. godine na magnetskim vrpcama proizvedenima u Engleskoj. Od izvornih 100.000 do 150.000 zapisa, velik je dio izbrisan pri samom kraju režima, a na portalu su sada objavljeni podaci s tri dekodirane vrpce koje obuhvaćaju između 55.000 i 58.000 imena.
Druga faza objave obuhvaća Dosjee o vrbovanju, čija će se kontinuirana objava provoditi sve do 25. veljače 2027. godine, kada se obilježava Dan sjećanja na žrtve komunizma. Riječ je o golemoj građi od 9.000 do 10.000 dosjea, odnosno oko milijun stranica dokumentacije koju je tajna služba vodila o samom suradniku: od vlastoručnih životopisa, studija okoline i psiholoških procjena časnika za vezu (tartótiszt), pa sve do potpisanih izjava o suradnji i financijskih potvrda o isplatama (nyugták). Ti se dokumenti objavljuju postupno nakon nužne anonimizacije osjetljivih podataka trećih osoba.
S druge strane, s javnog internetskog portala izuzeti su Radni dosjei i izvješća, koji čine dio ukupnog fonda ÁBTL-a od oko pet dužnih kilometara spisa. U njima se nalaze stvarna izvješća koja su doušnici pisali o nadziranim građanima. Oni nisu stavljeni na otvoreni web radi zaštite dostojanstva i privatnosti samih žrtava, ali žrtve te prošireni krug njihovih obitelji i potomaka mogu ih potpuno besplatno zatražiti i pregledati putem državnog elektroničkog sustava Ügyfélkapu na stranicama abtl.hu. Konačno, trajno klasificirani i nedostupni ostaju dokumenti Vanjske obavještajne službe i moskovski arhivi. Spisi Uprave III/I ne objavljuju se jer su ti agenti radili u interesu mađarske države u inozemstvu, a mnogi su nastavili obavještajni rad i nakon 1990. godine, pa bi njihova deklasifikacija ugrozila nacionalnu sigurnost i diplomaciju – iako zakon ostavlja mogućnost pojedinačnih iznimki po procjeni stručnjaka. Dokumenti koji su svojedobno odneseni u Moskvu ostaju potpuno nedostupni mađarskim istraživačima, osobito nakon potpunog prekida svih arhivskih veza s Rusijom 2022. godine.
Mreža koja je prodirala u škole, crkve i obitelji: Slučajevi iz Gyule, Pécela i Kecskéda
Koliko je duboko doušnička mreža prodirala u sve pore mađarskog društva – od škola, tvornica i poljoprivrednih zadruga, pa sve do crkava, susjedstava i najužih obitelji – premijer Péter Magyar ilustrirao je na konferenciji za medije 4. studenoga iznoseći potresne povijesne primjere iz netom otvorenih arhiva. Izdvojio je slučaj iz grada Gyule iz 1957. godine, gdje je sedamnaestogodišnji kandidat za učitelja pod teškim prijetnjama vrbovan u mrežu samo zato što se usudio prosvjedovati zbog loše hrane u učeničkom domu. Spomenuo je i primjer ravnatelja škole u Pécelu od kojeg je tajna policija tražila da sustavno izvještava o svojim nastavnicima i učenicima, kao i slučaj župnika u mjestu Kecskéd kojeg su operativci pratili i nadzirali isključivo kako bi doznali o čemu djeca razgovaraju na satima vjeronauka.
Prema službenim vladinim izvorima (kormany.hu), mreža suradnika bila je zemljopisno najgušća u zapadnim i južnim pograničnim dijelovima Mađarske – dakle i uz granicu s bivšom Jugoslavijom – a glavni joj je zadatak na tom području bilo pravodobno otkrivanje pokušaja bijega preko granice, odnosno prebjega. Službe su pritom posebno ciljale građane koji su imali rodbinu u inozemstvu, a najčešći regruti ili mete nadzora bili su djelatnici u turizmu i ugostiteljstvu, taksisti, hotelsko osoblje, šumari, agronomi, svećenici, sveučilišni profesori i umjetnici.
Panično uništavanje u vrećama 1989. i ultimatum bivšim operativcima
Otvaranje baze razotkrilo je i jedan veliki povijesni paradoks: razdoblje 1980-ih godina, neposredno uoči samog sloma komunizma, danas je najnepotpunije dokumentirano. Dok je u doba staljinističkog vođe Mátyása Rákosija i kasnije Jánosa Kádára prosječno između 8.000 i 9.000 ljudi istodobno izvještavalo službe – uz nagli skok na čak 14.000 aktivnih doušnika neposredno nakon gušenja revolucije 1956. godine – ukupni broj od 150.000 do 160.000 regrutiranih osoba pretrpio je tri velika vala sustavnog uništavanja dokumentacije. Prvi se dogodio tijekom same revolucije 1956., drugi tijekom 1960-ih godina kada je planski uništena građa koja je kompromitirala tadašnje visoke partijske čelnike Kádárova režima, a treći u paničnom, industrijskom uništavanju spisa tijekom 1988. i 1989. godine. Prema sjećanjima i arhivskim izvorima koje je iznio ravnatelj Cseh, krajem 1980-ih časnici za vezu dobili su izravnu zapovijed s vrha da tijekom samo jednog vikenda isprazne svoje metalne sefove te u velikim vrećama odnesu ili spale spise o takozvanim „živim predmetima”. Upravo zbog te operacije danas u ÁBTL-u kronično nedostaju ključni spisi o nadzoru crkava, oporbenih demokratskih pokreta i sveučilišne mladeži iz 1980-ih godina.
Kako bi se spasilo i prikupilo sve što je preostalo u državnim institucijama i privatnim rukama, vlada Pétera Magyara aktivirala je dva snažna zakonska mehanizma. Prvi je posebna Revizijska komisija pod vodstvom uglednog akademika Jánosa M. Rainera, sastavljena od povjesničara i stručnjaka za nacionalnu sigurnost. Ona ima zakonsku ovlast revidirati i ukinuti oznake tajnosti na svim dokumentima nastalima prije 1990. godine koje još uvijek u svojim sefovima drže aktivne obavještajne službe i ministarstva. Od procijenjenih 300 dužnih metara takvih spisa koji su desetljećima zadržani u aktivnim službama mimo zakonske obveze predaje arhivu, u samo nekoliko mjeseci nakon svibanjske smjene vlasti u ÁBTL je već prebačeno prvih 100 dužnih metara građe, čime se nadopunjuje postojećih pet dužnih kilometara spisa.
Drugi mehanizam izravno cilja dokumente koje su bivši komunistički časnici ili privatne osobe u kaosu 1988. i 1989. godine ilegalno odnijeli svojim kućama. Premijer Magyar javno je pozvao bivše djelatnike Kádárovih tajnih službi i njihove nasljednike da zadržane dokumente predaju ÁBTL-u „po mogućnosti danas ili jučer”, uputivši pritom i vrlo oštru, nedvosmislenu prijetnju današnjim aktivnim obavještajnim službama: „Poručujem službama da se potrude pronaći spise kako im mi ne bismo morali pomagati”. Magyar je upozorio da neovlašteno zadržavanje državnosigurnosnih spisa predstavlja teško kazneno djelo zlouporabe klasificiranih podataka prema mađarskom Kaznenom zakonu. Ipak, kako bi potaknula povrat ukradene povijesti, država je u članku 18. Zakona br. LI. iz 2026. propisala šestomjesečni rok počeka, odnosno amnestije: svatko tko u roku od šest mjeseci dobrovoljno preda zadržane spise u potpunosti se oslobađa kaznenopravne odgovornosti i svih štetnih pravnih posljedica.
Zaštita od krivotvorina, izostanak lustracije i vijeće „Cijena šutnje”
Sam portal nyitottaktak.hu tehnički je osmišljen kako bi svakom građaninu omogućio jednostavno i besplatno pretraživanje prema imenu i prezimenu (uključujući i algoritamsko približno podudaranje sličnih imena), mjestu i datumu rođenja, djevojačkom imenu majke, kodnom imenu, vrsti dokumenta ili matičnom broju otvaranja spisa. Uz tražilicu je priložen i detaljan stručni pojmovnik koji laicima objašnjava birokratske šifre i specifični žargon komunističke tajne policije. Prilikom javne demonstracije sustava 4. studenoga, ravnatelj Cseh prikazao je rad tražilice na primjeru pokojnog književnog povjesničara Béle Pomogátsa, čiji je spis znanstvenicima bio poznat od ranije. Radi zakonske zaštite osobnih podataka i pijeteta prema preminulima, na svim objavljenim dokumentima zacrnjeni su osobni identifikacijski brojevi, poput brojeva osobnih iskaznica i putovnica, kao i najintimniji podaci o privatnom životu, zdravstvenom stanju ili ovisnostima.
Odgovarajući na opravdane bojazni da bi se na internetu ili u prljavim političkim kampanjama mogli pojaviti fotomontirani, lažirani „kartoni br. 6” radi klevetanja političkih protivnika, Cseh je pojasnio da svaki PDF dokument preuzet s portala nosi službeni elektronički potpis i zaštitni vodeni žig ÁBTL-a, čime se svaka naknadna manipulacija može trenutno forenzički dokazati usporedbom s izvornikom u arhivu. Premijer Magyar naglasio je da izrada ili širenje lažnih kartona predstavlja kazneno djelo prijevare i zlouporabe osobnih podataka koje će vlasti strogo sankcionirati.
Stručnjaci arhiva pritom stalno upozoravaju na ključnu metodološku zamku: sama prisutnost nečijeg imena u evidenciji ne dokazuje automatski da je ta osoba doista potpisala suradnju ili pisala štetna izvješća protiv drugih ljudi. Časnici za vezu morali su, naime, ispunjavati strogo propisane kvote pa su nerijetko upisivali fiktivna vrbovanja bez znanja građana, a osobama koje bi u međuvremenu ušle u vladajuću partiju (MSZMP) automatski je prekidana mrežna aktivnost jer partija nije dopuštala da tajna policija formalno vodi njezine članove kao obične doušnike. Zbog toga pogođene osobe i njihovi izravni potomci imaju zakonsko pravo na ispravak i dopunu putem elektroničke pošte (info@abtl.hu ili nyitottaktak@abtl.hu). Prema pravilima, ÁBTL ne smije mijenjati izvorni povijesni dokument niti ulazi u ispitivanje istinitosti navoda, ali priloženo očitovanje pogođene osobe ili obitelji trajno objavljuje izravno uz digitalizirani spis na portalu.
Na ključno političko pitanje hoće li aktualni državni dužnosnici čija se imena pojave u bazi biti smijenjeni, premijer Magyar odgovorio je realistično, poručivši da je lustracija nakon 36 godina zakasnila („A lusztráció ilyen szempontból elkésett”) te da njegova Vlada ne priprema lustracijski zakon, iako parlament uvijek može raspraviti eventualne prijedloge zastupničkih klubova. Magyar je naglasio da primarnu povijesnu i moralnu odgovornost snose tvorci totalitarnog sustava, partijski vrh i časnici za vezu, dok su mnogi niži suradnici ujedno bili i tragične žrtve sustava – ljudi koji su bili brutalno ucijenjeni sudjelovanjem u revoluciji 1956., prijetnjama obitelji, upisom djece na fakultet, dobivanjem putovnice ili nabavom prijeko potrebnih uvoznih lijekova za teško bolesne roditelje. Posebno je istaknuo da djeca i unuci ne snose apsolutno nikakvu moralnu ni pravnu odgovornost za postupke svojih predaka. Kako bi pomogla obiteljima u suočavanju s traumatičnim otkrićima, Vlada je putem stranice kormany.hu/ugynokaktak osigurala mrežu psihološke potpore i telefonske linije za pomoć te osnovala šesteročlano neovisno interdisciplinarno stručno vijeće pod nazivom „Cijena šutnje” (A hallgatás ára). U njemu djeluju teolog i pastor dr. Máté Joób, klinička psihologinja i osnivačica Instituta za transgeneracijsku traumu Noémi Orvos-Tóth, akademik dr. János M. Rainer, sociologinja i politologinja dr. habil. Andrea Szabó, povjesničarka i arhivistica ÁBTL-a dr. Nóra Szekér te povjesničar dr. Domokos Szokolay, koji je i sam osobno pogođen državnosigurnosnim spisima.
Potres u javnosti: Od bivšeg konzula u Osijeku do nobelovke, biskupa i političara
Odmah po aktivaciji portala 4. studenoga, vodeći mađarski istraživački mediji (444.hu, hvg.hu, 24.hu, telex.hu) pretražili su bazu i objavili cijeli niz zvučnih imena iz politike, gospodarstva, pravosuđa, crkve, znanosti i estrade. Zanimljivo je da je samo dan uoči objave, u utorak 3. studenoga, bivši premijer Viktor Orbán preventivno izjavio kako su ga tijekom služenja vojnog roka 1980-ih pokušali vrbovati, ali je on to odbio – no prema navodima portala kontroll.hu, anketirani građani nisu bili posve uvjereni tim objašnjenjem.
Među imenima iz visoke politike i financija u bazi na magnetskoj vrpci pronađen je János Martonyi, bivši ministar vanjskih poslova u prvoj i drugoj Orbánovoj vladi, pod kodnim imenom „Magasdi” u Upravi III/II. Iako je bio spominjan još pred nekadašnjim Mécsovim povjerenstvom, Martonyi je ponovio da nikada nije potpisao izjavu, pisao izvješća niti primio naknadu. Dvostruki bivši guverner Mađarske narodne banke (MNB) György Surányi zaveden je pod kodnim imenom „Otto” (III/II-8-B, kod 04) kao „zaposlena mrežna osoba” (foglalkoztatott hálózati személy); za portal 24.hu izjavio je da je šokiran te opisao kako su ga neuspješno pokušali vrbovati u ljeto 1986. godine. Bivši ministar financija i predsjednik MNB-a Zsigmond Járai vodi se pod imenom „Bihari” (III/II), a već je ranije priznao da je pod opetovanim pritiskom potpisao obvezu slanja izvješća MUP-u nakon službenih putovanja u inozemstvo o međunarodnoj percepciji Mađarske. U bazi je i András Patyi, aktualni sudac Ustavnog suda i bivši rektor Nacionalnog sveučilišta za javnu službu (NKE), čiji Karton br. 6 pod imenom „Kocsis Márton” bilježi pokušaj vrbovanja 1988. na „domoljubnoj osnovi”, pri čemu je Ustavni sud priopćio da se činjenica njegovih osobnih podataka na kartonu ne može zanemariti.
Hrvatskoj je javnosti posebno zanimljiv podatak iz lokalne i europske politike: u kartoteci je pronađen Antonio De Blasio, bivši Fideszov zastupnik u Europskom parlamentu i bivši generalni konzul Mađarske u Osijeku. Njegov Karton br. 6 bilježi vrbovanje 2. siječnja 1985. godine, kada je imao 29 godina, pod kodnim imenom „Magas Antal” na domoljubnoj osnovi u kategoriji tajnog suradnika (titkos megbízott – TMB), dok je radio kao profesor u gimnaziji Nagy Lajos u Pečuhu. De Blasio tvrdi da nikada nije bio agent niti je pisao doušnička izvješća, već je samo podnio službeni izvještaj o učeničkoj razmjeni u Engleskoj. Uz njega, tu je i dugogodišnji Fideszov gradonačelnik Kaposvára Károly Szita („Krakus Péter”, III/II), vrbovan 1980. na domoljubnoj osnovi kao TMB i kasnije isključen, koji je u videoporuci ponovio da nije bio agent i nikome nije naudio, dok je Fideszov dogradonačelnik Kőszega Zoltán Terplán prema spisu bio vrbovan na svega 17 dana te je poručio da mu je savjest čista i da ne namjerava podnijeti ostavku.
U arhivu su i pokojni predsjednik desničarske stranke MIÉP István Csurka („Raszkolnyikov”, III/III), vrbovan 1957. uz „pritisak i političko uvjerenje” u internaciji, te predsjednik Radničke stranke od 1989. Gyula Thürmer („Történész”, isključena mrežna osoba B-134641). Sigurnosni analitičar blizak Fideszu György Nógrádi vodi se pod imenima „Raguza” i „Bihari” (III/II) – iako je povjesničar Krisztián Ungváry još 2023. objavio dokumente o njegovim zadacima, Nógrádi sve negira uz poruku „sve piše u mojoj knjizi” – dok je bivši državni tajnik u Antallovoj vladi Ernő Raffay („Kocsis Lajos”) stupio u kontakt sa službom 1980. godine. Arhivi nisu poštedjeli ni obitelji današnjih sučeljenih političara: u bazi je Kálmán Tarr („Kovács Kálmán”), reformirani pastor i otac TISZA-ina ministra Zoltána Tarra, vrbovan 1984. na domoljubnoj osnovi, o čemu je ministar Tarr za HVG izjavio: „Znao sam da je državna sigurnost oblijetala mog oca”. Pronađen je i stariji Antal Rogán („Rózsa”), otac bivšeg moćnog Orbánova ministra Antala Rogána, koji je vrbovan 13. travnja 1967. u graničnoj obavještajnoj službi, ali je već 20. listopada iste godine isključen zbog odbijanja suradnje, a u spisima se spominje i otac političara Zoltána Pokornija.
Težak udarac pretrpjela je i crkvena hijerarhija. U evidenciji tajnih suradnika (TMB) vode se pokojni kardinal László Paskai („Tanár”), katolički biskupi László Kiss-Rigó („Lawerence”), Miklós Beer („Dunai Miklós”) i Mihály Mayer („Kocsis Lajos”), reformirani biskup Gusztáv Bölcskei („Bátori”) te glavni rabin Alfréd Schöner („Szegedi”). Mađarska Katolička crkva reagirala je službenom isprikom u ime onih svojih članova koji su izvješćima nanijeli štetu drugima, a posebno priopćenje izdala je i Biskupija Szeged-Csanád.
U znanosti je ponovno otvoreno pitanje nobelovke i biokemičarke Katalin Karikó („Lengyel Zsolt”, III/III-2/a), evidentirane 31. listopada 1978. u dobi od 23 godine u Szegedu kao TMB za protuobavještajnu zaštitu, no bez ijednog dokaza da je ikada napisala ijedno izvješće. Bivši rektor sveučilišta ELTE (2017.–2025.) László Borhy („Kanizsai László”) vrbovan je 15. rujna 1982. kao 19-godišnji student za nadzor sveučilišne mladeži, a 13. lipnja 1986. sam je zatražio prekid kontakta, dok se u bazi navode i odvjetnik György Bárándy te povjesničar i nakladnik János Gyurgyák. Iz svijeta medija, kulture i poduzetništva izronila su imena televizijskog voditelja Istvána Vágóa („QUIZ”), pjevača grupe R-GO Róberta Szikore („Nanu-Nanu”), poznatih DJ-eva Tibora Dévényija („Déva”), Lászla B. Tótha („Göndör”), Andrása Aratója i Tibora Keresztesa „Cintule”, legendarnog sportskog reportera Györgya Szepesija („Galambos”), novinara Alajosa Chrudináka („Erdész Lajos”) i Istvána Lovasa („Csaba”), TV voditelja Előda Juhásza („Jávor Endre”), glumaca Oszkára Gátija („Tatár”) i Lászla Csurke, redatelja Jánosa Szikore („Parti Zoltán”), plesačice Ilone Medveczky („Kleopátra”), glazbenika Zoltána Kékesa „Sziszija” te milijardera iz Debrecena Józsefa Felföldija („Tóth József”). Dok su Róbert Szikora, János Szikora i Felföldi odlučno negirali bilo kakvu doušničku aktivnost, Ilona Medveczky izjavila je da ju je državna sigurnost ucjenjivala, a B. Tóth kratko prokomentirao kako su operativci „zapisali ono što im je odgovaralo”. Uz njih, u bazi su potvrđena i od ranije poznata kulturna imena poput oskarovca Istvána Szabóa („Képesi Endre”), pjevača Gyule Vikidála („Dalos”), glazbenika Lajosa Soma („Professzor”) i kantautora Józsefa Dinnyésa („Deák”).
Koliki je bio birokratski apsurd sustava, pokazuje otkriće novinara portala 444.hu koji su u bazi pronašli doušnika kojemu je pri vrbovanju dodijeljeno kodno ime „Kádár János” – i to u vrijeme dok je stvarni János Kádár još ležao u zatvoru prije dolaska na čelo države – kao i slučaj osobe koju je odjel III/III vrbovao na domoljubnoj osnovi 13. studenoga 1989. godine, usred demokratske tranzicije i svega dva mjeseca prije službenog ukidanja Uprave III/III. Načelnik odjela u ÁBTL-u Géza Vörös i voditelj Znanstvenog odjela István Papp stoga su upozorili javnost da iz samih registracijskih kartona ne treba izvlačiti preuranjene zaključke, jer ako je netko u evidenciji proveo svega nekoliko dana, s velikom se vjerojatnošću može zaključiti da zapravo nikada nije radio za tajnu policiju.
Skandal s „Kodom 05”, ostavka ravnatelja Cseha i politički rat u Budimpešti
Euforija zbog otvaranja arhiva pretvorila se u prvorazredni politički skandal samo nekoliko sati nakon lansiranja portala u srijedu, 4. studenoga. Mediji su otkrili da se u mrežnoj bazi s magnetskih vrpci (H-adattár) nalazi i ime Sándora Lezsáka, osnivača nekadašnjeg Mađarskog demokratskog foruma (MDF), bivšeg zastupnika Fidesza, bivšeg potpredsjednika parlamenta i voditelja narodnog učilišta u Lakiteleku, uz točne podatke o mjestu rođenja u Kispestu i imenu majke. Lezsák je istoga dana žestoko reagirao na Facebooku i u videoporuci, odbacivši optužbe kao „podlu laž” i „eksploziju smrdljivih bombi” (bűzbombák), ustvrdivši da on nikada nije bio agent već nadzirana žrtva režima, dok je njegova kći, Fideszova zastupnica Anna Molnárné Lezsák, najavila sudske tužbe i zatražila trenutačnu smjenu vodstva arhiva.
U četvrtak i petak, 5. i 6. studenoga, ravnatelj ÁBTL-a dr. Gergő Bendegúz Cseh izašao je pred javnost u izjavama za MTI, Telex, ATV i radio Kossuth s potpunim tehničkim objašnjenjem incidenta. Pogreška se nije dogodila na papirnatim kartonima br. 6 niti u B-dnevnicima, već isključivo pri informatičkoj obradi baze H-adattár s magnetskih vrpci. Naime, Ured za zaštitu ustavnog poretka (Alkotmányvédelmi Hivatal) predao je arhivu cjeloviti prijepis vrpci tek početkom listopada 2026., i to u jednoj jedinoj, nekodiranoj i neformatiranoj Excel tablici u kojoj su svi podaci bili spojeni u istom polju. Programeri su u kratkom roku morali razdvojiti ta polja. Problem je nastao jer državna sigurnost na vrpcama nije vodila samo agente – gdje je Kod 04 označavao aktivno zaposlenu mrežnu osobu, a Kod 07 isključenu i arhiviranu – nego i njihove kontakte te nadzirane ciljane osobe (célszemélyek / megfigyeltek), koje su bile označene Kodom 05. Prilikom informatičke migracije sustav je pogrešno protumačio Kod 05 te je nadzirane žrtve pripojio javnom popisu agenata.
Iako je oporba prvotno tvrdila da su objavljene „tisuće” žrtava, detaljna revizija provedena 5. studenoga utvrdila je da su na portal pogreškom dospjela točno 164 imena nadziranih osoba. Lezsákovi podaci izbrisani su već u noći sa srijede na četvrtak, a do petka, 6. studenoga, svih 164 pogrešnih zapisa potpuno je uklonjeno. Ravnatelj Cseh javno se i pisanim putem ispričao Lezsáku i svim pogođenim osobama, a u četvrtak se na Facebooku ispričao i premijer Péter Magyar: „Budući da nisam uspio telefonski dobiti Sándora Lezsáka, ovim putem želim mu se ispričati što je zbog pogreške informatičkog sustava arhiva njegovo ime pogreškom dospjelo u evidenciju mrežnih osoba”. U petak ujutro, 6. studenoga, dr. Gergő Bendegúz Cseh objavio je na radiju Kossuth da nakon otklanjanja pogreške nudi svoju ostavku osnivaču arhiva – Mađarskom parlamentu (Országgyűlés) i predsjednici parlamenta Ágnes Forsthoffer, istaknuvši kako profesionalna čast nalaže da čelni čovjek institucije preuzme odgovornost.
Incident je izazvao otvoreni politički rat. Oporbena koalicija Fidesz-KDNP, predvođena predsjednicima zastupničkih klubova Jánosom Bókom i Benceom Rétvárijem, prozvala je slučaj „TISZA-inim špijunskim skandalom” (tiszás ügynökbotrány), „političkim cirkusom” i „samovoljom novokomunista” (újkommunisták önkénye) koja miješa žrtve i krvnike kako bi skrenula pozornost s prijedloga proračuna za 2027. godinu, zatraživši trenutačno gašenje portala i ostavke Magyara, ministra Tarra i Cseha. Premijer Magyar žestoko im je uzvratio na Facebooku: „Dobar savjet koprcajućim Fideszovim kriminalcima: oprostiti se može onom lopovu koji preuzme odgovornost, ispriča se i vrati ukradeni plijen. U njihovu slučaju za oprost još uvijek nedostaju tri stvari”. Istodobno je István Apáti, potpredsjednik oporbenog pokreta Mi Hazánk i predsjednik parlamentarnog Odbora za nacionalnu sigurnost, sazvao za ponedjeljak, 9. studenoga u 8:00 sati izvanrednu otvorenu sjednicu Odbora uz obvezan poziv čelnicima ÁBTL-a, no Magyar je već u petak poslijepodne objavio da zastupnici vladajuće TISZA-e na njoj neće sudjelovati, nazvavši je „nacionalnosigurnosnim klauniranjem koje su sazvali Fideszovi podizvođači”.
Promatrajući ovaj kaos, ugledni mađarski politički analitičar Gábor Török upozorio je 5. studenoga kako je cjelovita javnost arhiva temeljni društveni interes, ali i dodao upozorenje koje pogađa samu srž problema: „Žurba, polovičan rad, objava u dijelovima, a osobito pogreške mogu ubiti sve — a ponajprije ono najvažnije: društveno povjerenje”. Na istom je tragu i zaključak sociologinje Andree Szabó, članice vladina stručnog vijeća, koja je ocijenila da je fiksiranje javnosti na potragu za žrtvenim jarcima i senzacionalističke popise imena „najgori mogući scenarij” koji izravno otežava stvarno, duboko i zrelo suočavanje mađarskog društva s teškim traumama komunističke diktature.
Izvori: kormany.hu, mti.hu, telex.hu, 24.hu, 444.hu, hvg.hu, portfolio.hu, vg.hu i magyarnemzet.hu
Foto: Ilustracija