Rođen 8. svibnja 1898. godine, Alojzije Stepinac bio je peto od osmero djece u pobožnoj i radišnoj obitelji Josipa i Barbare r. Penić. Odrastao u mjestu Brezarić, pokraj Krašića, Stepinac je bio primjer istinske hrvatske hrabrosti i domoljublja.
Nakon što je završio studij u Rimu, Stepinac je zaređen za svećenika 1930. godine. Bio je na čelu Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, osnovanog na njegov prijedlog. Propovijedao je Božju riječ i promicao Katoličku akciju, Caritas i pobožnost prema Djevici Mariji. Papa Pio XII imenovao ga je kardinalom 1952. godine.
Stepinac je bio poznat po svom jasnom stavu prema komunističkom režimu. Bio je promatran kao protivnik komunističkog režima u obnovljenoj Jugoslaviji. Na temelju iznuđenih izjava i lažnih svjedočanstava, čak i krivotvorenih dokumenata, nevin je osuđen 11. listopada 1946. na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih 5 godina lišenja svih građanskih prava.
Odbio je odvajanje Katoličke Crkve u Hrvatskoj od Vatikana i zbog tog biva osuđen na 16 godina zatvora i prisilnog rada. Nakon presude proveo je 5 godina u zatvoru u Lepoglavi, a od kraja 1951. godine pa do svoje smrti proveo je u kućnom pritvoru u Krašiću. 2016. godine Hrvatsko pravosuđe poništava presudu u cijelosti.
Sveto je umro 10. veljače 1960. još za vrijeme izdržavanja nepravedne kazne. Umro je kako se to u mučeničkom rječniku kaže “ex aerumnis carceris” – od “zatvorskih tegoba”, ali moleći za progonitelje i s Gospodinovim riječima na usnama: “Oče, budi volja tvoja!” . Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine.
Hrvatska Katolička Crkva ga smatra jednim od svojih velikana. Zaštitnik je grada Zagreba, kao i progonjenih, zatvorenika i bolesnika.
Njegova priča je priča o hrabrosti, vjeri i domoljublju, priča koja će ostati zauvijek ukorijenjena u srcima Hrvata.
