Vladko Maček

Otac Banovine Hrvatske: Kako je Vladko Maček prije Drugog svjetskog rata ujedinio naš narod

Hrvatska Povijest Nove obavijesti Vijesti

Na današnji dan rođen je Vladko Maček koji je ostavio neizbrisiv trag u borbi za nacionalnu opstojnost, ujedinjenje povijesnih teritorija te hrabro suprotstavljanje hegemoniji i fašizmu. Njegov put svjedočanstvo je nepokolebljive borbe za demokraciju.

Vladko Maček: Lider koji je ujedinio hrvatske zemlje i odbio fašizam

Na današnji dan, 20. srpnja 1879. godine, u Jastrebarskom je rođen doktor prava i čovjek koji će postati neosporni vođa hrvatskog naroda u najturbulentnijim vremenima 20. stoljeća. Kao bliski suradnik Stjepana Radića, politički je stasao u Hrvatskoj seljačkoj stranci (HSS), a nakon tragičnog atentata na Radića u beogradskoj Skupštini 1928. godine, preuzima kormilo stranke i postaje supredsjednik Seljačko-demokratske koalicije.

Borba protiv hegemonije i uspostava Banovine Hrvatske

Njegovo djelovanje obilježio je izniman pragmatizam u ekstremno nepovoljnim uvjetima velikosrpske hegemonije. Iako je u početku taktički pozdravio uvođenje Šestosiječanjske diktature kralja Aleksandra 1929. godine – izgovorivši poznatu rečenicu da je “lajbek raskopčan” u nadi da će pad Vidovdanskog ustava otvoriti vrata pravednijem rješavanju hrvatskog pitanja – ubrzo se suočio sa surovom realnošću beogradske asimilatorske politike. Njegovo otvoreno suprotstavljanje režimu i jasna artikulacija nacionalnih zahtjeva kroz “Zagrebačke punktacije” (1932.) rezultirali su višestrukim uhićenjima i političkim progonima.

Tijekom tridesetih godina 20. stoljeća, represivni aparat Kraljevine Jugoslavije neuspješno je pokušavao slomiti Mačekov utjecaj. Zbog donošenja Zagrebačkih punktacija (1932.), dokumenta kojim je oštro osuđen kraljev apsolutizam i srpska hegemonija, Maček je osuđen na tri godine strogog zatvora u Srijemskoj Mitrovici. Ipak, iz zatvorske ćelije izlazi još snažniji, što jasno demonstriraju njegovi plebiscitarni izborni trijumfi 1935. i 1938. godine.

Suočen s geopolitičkim pritiskom i očitom vanjskom opasnošću, državni vrh u Beogradu morao je popustiti. Padom radikalnog centralista Milana Stojadinovića, otvoren je prostor za povijesni kompromis. Nakon mukotrpnih pregovora, u kolovozu 1939. godine, potpisan je Sporazum Cvetković-Maček, čime je uspostavljena Banovina Hrvatska – prvi formalni oblik hrvatske autonomije unutar prve Jugoslavije. HSS je pomeo stari režimski aparat i preuzeo terensku vlast, no radost je bila kratkog vijeka jer se nad Europom već nadvila sjena rata.

Ponuda koja se odbija: Povijesno “Ne” fašizmu

Uspostava Banovine koincidirala je s početkom globalnog sukoba, a geografski položaj učinio je Hrvatsku metom sila Osovine. Fašistička Italija prva je pokušala instrumentalizirati HSS. U proljeće 1939. Mussolinijev režim nudio je Mačeku novac i oružanu pomoć za podizanje ustanka, no pod cijenu predaje Dalmacije i stvaranja “personalne unije” s Rimom. Maček, uvjereni antifašist s jakim demokratskim refleksima, glatko je odbio taj pogubni plan.

Prava drama odigrala se u travnju 1941. Nakon beogradskog puča kojim je zbačena vlada, Adolf Hitler odlučuje vojno razoriti Jugoslaviju. Nacistički emisari, predvođeni SS-pukovnikom Edmundom Veesenmayerom, dolaze u Zagreb s ponudom koja se ne odbija: nacistička Njemačka nudi Mačeku apsolutnu vlast, vojnu zaštitu i potpunu neovisnost Hrvatske.

Mačekovo rezolutno “ne” promijenilo je tijek povijesti. Odbio je raskinuti veze s beogradskom vladom i vezati sudbinu hrvatskog naroda uz njemački nacizam, geopolitički pronicljivo procjenjujući da sile Osovine na duge staze gube rat. Tim hrabrim odbijanjem prisilio je naciste da vlast u Hrvatskoj s prijezirom predaju marginalnoj ustaškoj emigraciji na čelu s Antom Pavelićem.

Proglas 10. travnja i doktrina preživljavanja

Kada su trupe Wehrmachta bez otpora ušle u Zagreb 10. travnja 1941., proglašena je Nezavisna Država Hrvatska (NDH). Svjestan da je vojska u rasulu te u strahu od pokolja i bratoubilačkog građanskog rata, Maček je preko radija pozvao narod i banovinske činovnike na mir i pokoravanje novoj vlasti. Ovaj čin ekstremnog pacifizma, kojim je spriječio anarhiju, kasnije će mu biti nepravedno stavljan na teret kao čin kolaboracije.

Maček se potom potpuno povlači iz javnosti i definira čuvenu “politiku čekanja”. Vođen pučkom maksimom “Kad se veliki tuku, mali moraju pod stol”, smatrao je da malobrojni hrvatski narod mora čuvati svoju demografsku supstancu. Distancirao se od zločinačkog ustaškog režima, ali i od komunističkog partizanskog pokreta, uvjeren da će zapadne demokracije nakon pobjede vratiti vlast legalnim predratnim elitama. Ta pasivnost na terenu omogućila je Komunističkoj partiji da preuzme monopol nad antifašističkim otporom.

Ustaški teror, Jasenovac i propale nade

Sama Mačekova egzistencija i ugled predstavljali su noćnu moru za ustaški režim. Kako bi ga potpuno politički eliminirali, u listopadu 1941. godine odvode ga u koncentracijski logor Jasenovac. Zbog straha od seljačke pobune, nisu ga smjestili s ostalim logorašima, već su ga izolirali u zaseban objekt poznat kao “barutana”, držeći ga mjesecima pod strogom oružanom stražom, potpuno odsječenog od vanjskog svijeta.

Nakon izlaska iz logora, Maček je bio podvrgnut strogom kućnom pritvoru na svom imanju u Kupincu, ali i bolesnoj psihološkoj torturi 1943. godine, kada je s obitelji puna dva mjeseca prisilno držan u zagrebačkom stanu Maksa Luburića, zloglasnog zapovjednika ustaških logora smrti.

Zadnji tračak nade da će se Hrvatska izvući iz ponora fašizma ugašen je u ljeto 1944. godine slomom Urote Lorković-Vokić. Plan ustaških disidenata da sruše Pavelića i uz pomoć domobrana i HSS-a omoguće iskrcavanje Saveznika u Dalmaciji bio je provaljen. Brutalnim pogubljenjem urotnika uništena je i Mačekova vizija građanske, demokratske države. Kraj rata Maček je dočekao u izolaciji, gledajući kako propast fašizma ujedno znači i prepuštanje Hrvatske jednom potpuno novom, komunističkom poretku.


NAJNOVIJE OBJAVE



IZBOR UREDNIKA



Tagged

Odgovori