U jeku dramatične eskalacije epidemije afričke svinjske kuge (ASK) u Republici Hrvatskoj, incident nezapamćenih razmjera povezan s transportom svinja s Farme Borovik ne samo da je ogolio duboke, opasne pukotine u sustavu interne i državne kontrole, već je izazvao javni, oštar i neviđeno izravan sukob. Na suprotnim stranama našli su se Dražen Lozić, vlasnik propulzivnog poljoprivrednog carstva, te Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, predvođeno potpredsjednikom Vlade, ministrom Davidom Vlajčićem. Ovaj slučaj više nije samo pitanje administrativnog prekršaja; on je prerastao u prvorazredni nacionalni skandal koji preispituje granice komercijalnog interesa i državne biološke sigurnosti.
Noćni marš prema sjeveru: Od Slavonije do Kelemena
Sve je počelo u petak ujutro, 17. srpnja 2026. godine. U trenucima dok je ministar Vlajčić pred televizijskim kamerama i okupljenom javnošću dramatičnim tonom upozoravao na iznimno ozbiljno i zabrinjavajuće stanje s afričkom svinjskom kugom, ističući pojavu čak 12 novih žarišta zaraze u samo jednom jedinom danu, u pozadini se odvijao filmski scenarij. Tri velika transportna kamiona, na kojima su se isticale osječke i belomanastirske registarske oznake, bila su krcata crnim slavonskim svinjama. Krenuli su na dug, riskantan put preko gotovo pola teritorija Republike Hrvatske.
Transport je započeo u srcu Slavonije, s Farme Borovik, a konačno odredište nalazilo se stotinama kilometara sjevernije – malo, mirno mjesto Kelemen u okolici Jalžabeta, smješteno na području Varaždina. Lokacija odredišta nije bila slučajna; objekt u koji su svinje trebale biti istovarene nalazio se u neposrednoj, opasnoj blizini ogromne farme kapaciteta nevjerojatnih 3.000 svinja, koja je pod strogom nadležnošću Veterinarske stanice Varaždin. Uvjeti na cestama bili su usijani, a ulozi nikada veći.
Do planiranog istovara, na veliku sreću lokalnih svinjogojaca, ipak nije došlo. Zahvaljujući pravovremenoj i preciznoj dojavi anonimnog ovlaštenog veterinara, sustav je uspio reagirati u posljednjoj sekundi. Na teren je hitno, pod rotirkama, izašao prekaljeni veterinar Dario Ivaniš iz Veterinarske stanice Varaždin.
Šokantan pronalazak: Fiktivni papiri i neoznačene svinje
Stigavši na kritičnu lokaciju u Kelemenu, inspektor Ivaniš zatekao je prizor koji ga je ostavio u nevjerici. Jedan od teških transportnih kamiona već je manevrirao i polako ulazio u krug farme, spremajući se za istovar životinja. Ivaniš je promptno, bez oklijevanja, obustavio sve radnje, blokirao vozilo i oštro zatražio na uvid prateću veterinarsku dokumentaciju. Ono što je uslijedilo nakon pregleda tovarnog prostora šokiralo je i najiskusnije profesionalce u struci.
Prebrojavanjem i detaljnim pregledom utvrđene su poražavajuće činjenice: od prisutne 341 svinje nagurane u kamionima, njih čak 340 uopće nije posjedovalo obveznu identifikacijsku ušnu markicu. Svinje su bile, pravno i sanitarno gledano, “duhovi” u sustavu. Jedina jedina svinja koja je bila označena nosila je na uhu markicu čiji podaci apsolutno nisu odgovarali ni prijavljenom otpremnom objektu na papiru, niti specifikacijama iz priložene prateće dokumentacije.
Nadalje, u službenoj dokumentaciji, koju su vozači prezentirali inspektoru, bilo je jasno i nedvosmisleno navedeno 330 svinja. Međutim, pedantnim fizičkim prebrojavanjem od strane inspekcije, utvrđen je ilegalni višak od 11 grla.
Zbog apsolutne i nepremostive nemogućnosti utvrđivanja sljedivosti, jasnog podrijetla te, najvažnije, epidemiološkog i zdravstvenog statusa zatečenih životinja, službena osoba Državnog inspektorata nije imala drugog izbora. Donesena je najteža, najradikalnija, ali i jedina zakonski utemeljena mjera: hitno, nemilosrdno usmrćivanje svih 341 životinja zatečenih u transportu. Mjera eutanazije provedena je efikasno, već u ranim jutarnjim satima subote, pod strogim i neprestanim nadzorom Veterinarske inspekcije.
Iskusni veterinar Ivaniš, čovjek s desetljećima iskustva na terenu, kasnije je vidno potresen, ali odlučan, izjavio kako u svoja 34 duga ljeta rada u veterinarskoj struci nije doživio ni izbliza ovakav, flagrantan slučaj kršenja propisa. S pravom je istaknuo tešku spoznaju: svojim je beskompromisnim činom doslovno “spasio cijelo selo, a možda i regiju, od moguće katastrofalne zaraze svinjskom kugom”.
Sistemski kolaps na izvoru: Teški propusti u Đakovu
Kasnija, sveobuhvatna i dubinska istraga Državnog inspektorata razmotala je klupko do samog početka i otkrila tešku, neoprostivu sistemsku grešku na samom polazištu transporta u Slavoniji, grešku koja je opasno kompromitirala cjelokupni državni veterinarski nadzor. Istražitelji su utvrdili nevjerojatan slijed događaja: veterinarska tehničarka iz Đakova svjesno je i namjerno izdala čak pet lažnih zdravstvenih svjedodžbi za transport ukupno oko 700 svinja iznimno cijenjene crne slavonske pasmine.
Stjerana u kut dokazima, u svojoj je službenoj izjavi priznala poražavajuću istinu – velika većina od tih 700 svinja otpremljena je u svijet bez ijednog jedinog, pa i najpovršnijeg, kliničkog pregleda. Njezino je profesionalno postupanje nadležna inspekcija ocijenila kao višestruko, grubo i svjesno protuzakonito, nabrojavši ključne točke optužnice:
- Paušalni pregled: Na ogromnu farmu došla je potpuno samoinicijativno te je, umjesto rigorozne kontrole, pregledala (isključivo vizualno te ovlaš mjerenjem temperature) samo 28 životinja od nevjerojatnih 700 zatraženih za ovaj rizični transport.
- Lažno označavanje: Označila je isključivo tih pregledanih 28 životinja bojom, s jasnim ciljem da se postupak ne bi morao ponavljati, svjesno kršeći pravila identifikacije stada.
- Krađa identiteta struke: Prilikom procesa izdavanja dokumentacije, neovlašteno je, protupravno iskoristila službeni pečat ovlaštenog veterinara (koji u tom kritičnom trenutku uopće nije bio prisutan na lokaciji, jer su svi ovlašteni doktori veterinarske medicine bili hitno raspoređeni na krizna žarišta suzbijanja ASK-a ili su koristili zakonski godišnji odmor).
- Birokratski nemar: Ključne podatke o transportu unijela je isključivo na temelju neformalnih “putnih listova” koje joj je doslovno uručio običan djelatnik farme na ruke, bez ijedne jedine provjere stvarnog stanja u sigurnosnoj službenoj državnoj aplikaciji. Njezino opravdanje bilo je zastrašujuće u svojoj banalnosti; ustvrdila je kako je jednostavno smatrala da “za tim nema potrebe”.
Ovakav zastrašujući nemar pojedinca širom je otvorio masivna vrata mogućnosti da se potencijalno smrtonosno zaražene životinje sasvim slobodno transportiraju preko cijelog, nebranjenog državnog teritorija. Ministarstvo poljoprivrede ovaj je lanac događaja okarakteriziralo ne samo kao prekršaj, već kao “potencijalnu nacionalnu biološku katastrofu”.
Sukob svjetova: Investicijski kapital nasuprot državnoj biološkoj sigurnosti
Drakonska eutanazija 341 visokovrijedne svinje izazvala je očekivanu, ali iznimno oštru, emotivno nabijenu i pravno artikuliranu reakciju poduzetnika Dražena Lozića. Zanimljivo je da Lozić u svojim javnim istupima nije pokušao osporiti temeljnu činjeničnu manjkavost same identifikacije. Otvoreno je, pred novinarima, priznao da je njegov zaposlenik na terenu počinio ozbiljan, kardinalni propust, jednostavno zaboravivši ili zanemarivši obvezu da aplicira propisane ušne markice na životinje neposredno prije stresnog procesa utovara. Spomenuti ilegalni višak od 11 svinja Lozić je promptno pravdao kao “tehničku, ljudsku pogrešku u prebrojavanju”, argumentirajući da se takve omaške neminovno događaju prilikom noćnog utovara stotina preplašenih i nemirnih životinja u mračne prikolice kamiona.
Međutim, unatoč nevoljkom priznanju krivnje za ono što je on nazvao pukim “administrativnim propustom”, Lozić je silovito, retorički oštro napao samu mjeru eutanazije. Pred kamerama ju je proglasio apsolutno nepotrebnom, suludom i pravno nerazmjernom. Njegova medijska i pravna obrana pred sudom javnosti počivala je na nekoliko iznimno važnih premisa:
- Zdravstveni status i vrijednost: Kategorički je tvrdio da su sve usmrćene životinje bile savršeno klinički zdrave te su predstavljale vrhunski, godinama selekcionirani genetski i rasplodni materijal autohtone crne slavonske svinje, čija je vrijednost neprocjenjiva za očuvanje pasmine.
- Legalnost rute: Isticao je da je sam transport bio unaprijed i uredno prijavljen nadležnima, te se kretao isključivo iz jednog legalno registriranog objekta u drugi legalno registrirani objekt.
- Papirnato pokriće: Branio se činjenicom da su životinje u trenutku transporta posjedovale službene papire koje je nedvojbeno izdala i ovjerila nadležna državna veterinarska ustanova (pri tome, naravno, ignorirajući kriminalnu činjenicu da je službena tehničarka te papire de facto krivotvorila zlorabeći pečat).
- Zakonska nerazmjernost: Pozivao se na slovo zakona, precizirajući da Zakon o zdravlju životinja za prekršaj neoznačavanja svinja jasno propisuje isključivo financijsku sankciju – novčanu kaznu u rasponu od 1.300 do 3.000 eura za pravnu osobu, te do maksimalno 660 eura za odgovornu fizičku osobu. Zakon, tvrdio je, predviđa i mjeru naknadnog, naknadno omogućenog označavanja spornih životinja, a nikako i nikada njihovo masovno usmrćivanje po kratkom postupku.
Lozić je u emotivnom istupu naglasio da je kao legalist bio i ostao spreman u potpunosti, do zadnjeg centa, platiti propisanu zakonsku kaznu za nemar radnika. No, istovremeno je podigao glas istaknuvši da mu je država svojom, kako je rekao, “ishitrenom i nezakonitom eutanazijom” uzrokovala ogromnu, nenadoknadivu materijalnu štetu. Gubitak je procijenio na iznos od nekoliko stotina tisuća eura, dodajući kako je državni aparat jednim jedinim nemilosrdnim potezom izbrisao i uništio dvadeset godina njegovog mukotrpnog, vizionarskog rada i ogromnih privatnih financijskih ulaganja u oživljavanje stočarstva. Također, gorko se žalio na potpunu blokadu i manjak komunikacije od strane institucija, ističući apsurdnost situacije u kojoj ga nitko, apsolutno nitko iz sustava, nije unaprijed obavijestio niti kontaktirao prije provođenja ove surove egzekucije nad njegovom imovinom.
Državni udar na šverc: Ministar Vlajčić ne bira riječi
Nasuprot poduzetničkoj logici i zbrajanju financijskih gubitaka, potpredsjednik Vlade i resorni ministar poljoprivrede David Vlajčić stao je pred javnost s radikalno drugačijom, oštrom i bezrezervno optužujućom perspektivom. Ministar je ponašanje cijenjene tvrtke proglasio apsolutno “neprihvatljivim, skandaloznim i nedopustivim”, u startu kategorički odbacujući svaku tezu da se ovdje radilo o tek sitnom, “birokratskom propustu” neopreznog radnika na rampi za utovar.
Na hitno sazvanoj, izvanrednoj konferenciji za medije u Zagrebu, Vlajčić je, gledajući ravno u objektive, iznio iznimno tešku optužbu, onu koja mijenja cijeli narativ: transport stotina svinja uslijedio je točno, u minutu, na dan kada je cijelo područje otpreme svinja (poznata Farma Borovik) službenom odlukom uvršteno pod novu, strogu zonu ograničenja zbog proboja afričke svinjske kuge.
“Jasno je kao dan da je vlasnik panično htio skloniti svinje pod okriljem noći, jer je znao da je od danas njegovo područje pod striktnom zonom zabrane kretanja. Dakle, vlasnik je doslovno zatečen in flagranti, odnosno njegovi kamioni i njegovi ljudi uhvaćeni su u organiziranom, ilegalnom premještanju svinja,” ustvrdio je Vlajčić, podižući ton.
Ministar je zatim slikovito i oštro dodao da se ovdje ne radi o nekom romantičnom, sitnom švercu dvije-tri svinje preko granice ili domaćeg kulena skrivenog u prtljažniku osobnog automobila, na što javnost često odmahuje rukom. Ovdje se, grmio je ministar, radi o visoko organiziranom, logistički zahtjevnom prijevozu tri puna tegljača s preko 300 potencijalno smrtonosno zaraženih svinja, koje su bez ikakve kontrole prešle pola Hrvatske kako bi došle pred sama vrata gigantske farme s 3.000 potpuno zdravih, zaštićenih životinja. Vlajčić je svoj nastup zaključio čvrstim stavom da državni sustav od mjere eutanazije u ovakvim, ekstremnim prekršajima ne smije, ne može i neće odustati. Bilo kakvo ublažavanje odgovornosti, popuštanje ili pristanak na kompromis s prekršiteljima dovelo bi do munjevitog, nekontroliranog širenja bolesti i rezultiralo potpunim, ireverzibilnim slomom nacionalnog svinjogojstva u roku od nekoliko tjedana.
Vrtoglavi rast korporacije i opasnost izostanka kontrole kvalitete
Kada se odmaknemo od dnevno-političkog prepucavanja, dublja ekonomska analiza poslovanja tvrtke Balkan lov d.o.o. nudi fascinantan uvid u srž problema. Komercijalni rast tvrtke u vlasništvu Dražena Lozića neosporno je impresivan – manifestiran je u strelovitom povećanju ukupnih prihoda s 1,83 milijuna eura u 2024. godini na preko 2,41 milijuna eura u 2025. godini. Ovaj skok prihoda bio je praćen još spektakularnijim skokom neto dobiti od nevjerojatnih 200 %, što je neosporan dokaz izrazito agresivnog, tržišno orijentiranog i financijski iznimno uspješnog poslovnog modela.
Međutim, takva brutalna brzina širenja poslovanja i preuzimanja tržišta očigledno, nažalost, nije bila praćena adekvatnom i nužnom implementacijom rigoroznih, modernih mehanizama interne kontrole kvalitete (tzv. korporativni compliance). Činjenica da je na jednoj tako tehnološki naprednoj farmi uopće fizički moguće utovariti 341 svinju u transportne kamione, a da pritom od tog broja čak 340 životinja nema osnovnu, propisanu ušnu markicu, zorno ukazuje na to da se na terenu ključne operativne procedure provode krajnje paušalno, amaterski, s prevelikim i opasnim oslanjanjem na rutinu, pamćenje i dobru volju nižeg operativnog osoblja.
Lozićeva glavna linija javne obrane – koja cjelokupnu krivnju i odgovornost za višemilijunski teret nonšalantno prebacuje na puki “nemar pojedinačnog radnika” koji je zaboravio kliješta za markice – zapravo nesvjesno demonstrira iznimno opasnu, strukturnu ranjivost velikih, rastućih poljoprivrednih entiteta u Hrvatskoj. Nedostatak snažnog, obrazovanog i neovisnog srednjeg menadžmenta unutar tvrtke, koji bi bio zadužen isključivo za beskompromisno poštivanje strogih veterinarskih propisa u visoko reguliranom, osjetljivom sektoru poput stočarstva, na kraju je rezultirao katastrofalnim gubitkom kapitala vrijednog stotine tisuća eura u samo jednoj noći.
Zastrašujuća ranjivost državnog veterinarskog sustava
S druge strane, ovaj šokantni slučaj iz srpnja 2026. godine bolno otkriva zapanjujuću, gotovo tragikomičnu lakoću kojom je moguće kompromitirati cjelokupni državni veterinarski nadzor. Sama činjenica da jedna lokalna veterinarska tehničarka u slavonskoj provinciji može, isključivo na temelju vlastite, potpuno nekompetentne diskrecijske procjene, svjesno ignorirajući stroge elektroničke protokole i državne aplikacije, samo vizualno, s udaljenosti pregledati manje od 5 % ukupnog tereta, a zatim neovlašteno, kriminalno upotrijebiti službeni pečat odsutnog doktora veterinarske medicine kako bi izdala formalno odobrenje za transport čak 700 grla stoke, indicira teške, dubinske i potencijalno koruptivne propuste u sigurnosnim protokolima Veterinarske stanice Đakovo.
Ovo neugodno saznanje snažno sugerira da se pompozno najavljivani nacionalni digitalni sustav izdavanja e-svjedodžbi u surovoj hrvatskoj praksi i dalje oslanja na opasno kolegijalno povjerenje, zatvaranje očiju i lokalne “prečace”, umjesto na obećana, rigorozna softverska ograničenja, dvostruke biometrijske autentifikacije i neizbježne geolokacijske provjere nazočnosti inspektora na terenu. U uvjetima proglašene nacionalne epidemije smrtonosne afričke svinjske kuge, takva je opuštena birokratska praksa na terenu ravna potpunom institucionalnom sljepilu i izdaji nacionalnih interesa.
Kriza na relaciji Đakovo – Kelemen ogolila je do kosti onaj temeljni, prastari konflikt između neumoljivog privatnog kapitala i neophodne državne biološke sigurnosti. Za poduzetnika Dražena Lozića, te nesretne 341 svinje predstavljaju isključivo goli, opipljivi kapital, finalni proizvod dugih dvadeset godina pažljive, skupe selekcije vrhunske genetike i enormne osobne financijske investicije u slavonsko tlo. Njegova striktno komercijalna, kapitalistička optika prirodno zahtijeva samo izricanje predviđene, hladne financijske sankcije (koja u zakonskom maksimumu iznosi smiješnih 3.000 eura, što je statistički potpuno zanemarivo u odnosu na ukupnu tržišnu vrijednost konfisciranog tereta) i brzu pravnu legalizaciju operativnog propusta kroz dozvoljeno naknadno označavanje stada.
Za nadležno Ministarstvo poljoprivrede i oštri Državni inspektorat, naprotiv, te iste svinje prevezene pod okriljem noći iz Slavonije, iz rizične zone koja upravo te sekunde ulazi pod strogo ograničenje kretanja, na lokaciju farme nadomak 3.000 zdravih, vitalnih svinja u potpuno drugoj, sigurnoj županiji, predstavljaju ni manje ni više nego ekvivalent biološkog oružja bačenog u srce proizvodnje.
Izvršena mjera hitne, masovne eutanazije u ovom konkretnom slučaju stoga nije služila isključivo kao puka sanitarna mjera sprječavanja prisutne, dokazane zaraze (s obzirom na paradoks da točan zdravstveni status ubijenih životinja na kraju, zbog brzine egzekucije, nije bio ni laboratorijski poznat), već je primarno poslužila kao drakonska, pokazna preventivna mjera države i moćno sredstvo generalne prevencije (tzv. brutalna mjera odvraćanja za sve ostale). Poruka koju je hrvatska država te noći poslala je jezivo nedvosmislena i odjekuje svakom farmom: ilegalni transport u kriznim vremenima vladavine ASK-a kažnjava se trenutnim, nemilosrdnim i potpunim fizičkim uništenjem imovine prekršitelja, a ne pukim, jeftinim administrativnim prekršajem na komadu papira. Ovaj oštri pravni presedan zorno pokazuje da u trenucima proglašene izvanredne zdravstvene krize država ima moć u potpunosti suspendirati zajamčene ekonomske interese poduzetnika, a sve u korist višeg cilja – očuvanja nacionalnog epidemiološkog integriteta.
Tempirana bomba: Biološki rizici sinergije lovstva i svinjogojstva na otvorenom
Posebnu, iznimno opasnu dimenziju ovoj priči daje specifičan poslovni model tvrtke Balkan lov d.o.o. Taj model, koji vizionarski i lukrativno integrira komercijalno lovstvo, preradu mesa divljači i masovno svinjogojstvo na potpuno otvorenom prostoru, neosporno posjeduje enorman tržišni potencijal (što kristalno jasno dokazuju višemilijunski prihodi i zasluženi “premium” status njihovih mesnih proizvoda na tržištu visoke gastronomije). Međutim, upravo ta hvaljena, nagrađivana sinergija prirode i poljoprivrede u doba virusa predstavlja pravu epidemiološku “tempiranu bombu” koja samo čeka svoj trenutak.
Znanstveno je dokazano da su slobodne divlje svinje, koje nesmetano lutaju u ogromnim, bogatim šumskim lovištima Krndije, zelene Baranje i šumovite Moslavine, prirodni, nezaustavljivi i glavni vektori prenošenja neizlječivog virusa afričke svinjske kuge. Držanje gigantske populacije od čak 8.000 domaćih crnih svinja na ogromnih 70 hektara potpuno otvorenog, šumskog i livadnog terena, u neposrednoj i nezaštićenoj blizini – ili čak duboko unutar – opasne kontaktne zone prirodnog lova, dovodi ove dvije osjetljive populacije u stalan, neizbježan rizik od fatalnog prijenosa patogena.
Pokušaj moćne tvrtke Balkan lov da u panici, žurno i noću, ne prezajući ni pred zaobilaženjem procedura, relocira kritični dio svog dragocjenog matičnog stada na izoliraniju, sigurniju lokaciju (na sjever, u Jalžabet) ususret neumoljivom, birokratskom proglašenju zone ograničenja u Slavoniji, kristalno jasno ukazuje na jednu stvar. Ukazuje na to da je visoki upravljački kadar tvrtke bio i te kako bolno svjestan tog neizbježnog, prijetećeg epidemiološkog paradoksa vlastitog poslovnog modela. Neminovnost brzog širenja teške zaraze na farme ovakvog, otvorenog tipa stvara trajnu, nerješivu koliziju između željenog ekološkog, tradicionalnog uzgoja u prirodi i modernih, nemilosrdnih veterinarskih zahtjeva za strogom biološkom izolacijom objekata.
Zaključak: Cijena nemara u doba pandemije
Kada se podvuče crta, poslovni put poduzetnika Dražena Lozića i dalje predstavlja fascinantnu, višeslojnu i uspješnu hrvatsku studiju tranzicije iz uslužnog tercijarnog ravno u proizvodni, primarni sektor. To je priča prožeta hrabrom kreacijom iznimne dodane vrijednosti kroz pametno “premium” brendiranje tradicionalnih proizvoda, snažan ruralni razvoj te privlačenje elitnog, visokoplatežnog lovnog turizma u Slavoniju. Njegove moćne kompanije, predvođene perjanicom Balkan lov d.o.o., s pravom su se etablirale kao iznimno profitabilni generatori neophodnih prihoda i stotina radnih mjesta na gospodarski iznimno osjetljivom i demografski teško ugroženom području ponosne Slavonije i Baranje.
Hrabri razvoj proizvodnje autohtone, zaboravljene crne svinje do pravih, ozbiljnih industrijskih razmjera, uspješna revitalizacija zapuštenih elitnih lovišta poput legendarnog Koha-Kozarca i bogate Zapadne Garjevice, te konačni, trijumfalni plasman hrvatskog lovnog turizma na stranice prestižnih svjetskih časopisa, nedvojbeno pokazuju poduzetničku viziju najvišeg, europskog kalibra.
Ipak, ovaj katastrofalni, mračni incident od 17. srpnja poslužio je kao nevjerojatno brutalan korektiv i kao najozbiljnije moguće upozorenje cjelokupnom hrvatskom agrobiznisu. Poslovanje u modernoj poljoprivredi – a napose u rizičnom, masovnom stočarstvu na otvorenom prostoru – danas više nije samo pitanje vrhunskog, skupog marketinga, romantičnog zatvaranja ciklusa od slavonskog polja do zagrebačkog stola i skupljanja zlatnih medalja na prestižnim gastronomskim natjecanjima. Ono je danas, više nego ikada prije u povijesti, prije svega pitanje apsolutne, beskompromisne biološke sigurnosti, nulte tolerancije na bilo kakve proceduralne pogreške i rigoroznog, vojničkog poštivanja javnih zdravstvenih politika.
Oslanjanje na improvizaciju umornih radnika, na “lako ćemo” mentalitet ili na nedostatno provjerenu, površno ispunjenu veterinarsku dokumentaciju u mračnim vremenima razornih pandemija (poput nezaustavljive afričke svinjske kuge) može u roku od samo nekoliko kratkih sati, pred očima inspektora, devastirati i u prah pretvoriti desetljeća krvavog rada, znoja i golema kapitalna ulaganja.
Slučaj noćnog presretnutog transporta kod Kelemena i Jalžabeta zasigurno će ostati trajno, crnim slovima upisan u anale hrvatske veterinarske inspekcije. Ostat će kao vječni, jezivi podsjetnik na to kako nedostatak elementarne sljedivosti i bahato ignoriranje papira može rezultirati potpunim, legalnim uništenjem milijunske imovine i trajnim, nepopravljivim narušavanjem institucionalnog ugleda onih koji pravila krše, ali i onih koji bi ih trebali provoditi.
Dugoročna održivost, opstanak i svaka buduća profitabilnost golemog sustava Dražena Lozića stoga od ovoga dana više neće ovisiti primarno o daljnjem, uspješnom plasmanu luksuznih paketa njegovih poznatih “Đakovačkih delikatesa” u fine-dining restorane, niti o dovođenju bogate međunarodne klijentele u slavonske šume. Njegov opstanak ovisit će isključivo i jedino o sposobnosti njegove kompanije da iznutra, iz temelja internalizira najviše, svjetske standarde biološke sigurnosti, da napokon osigura bezuvjetnu, slijepu usklađenost sa svakim slovom zakonske legislative te da uspostavi transparentnu, iskrenu i besprijekornu kooperaciju sa stručnim, terenskim službama Ministarstva poljoprivrede. U suprotnom, baš svaki budući, pa i onaj najsitniji operativni propust na farmi, prijeti potpunim, domino urušavanjem cjelokupnog, godinama pomno građenog slavonskog imperija.
Malo više oko ASK-a i kako se ona širi/ suzbija u drugim državama
Afrička svinjska kuga (ASK) predstavlja jednu od najkompleksnijih i najrazornijih virusnih bolesti koje prijete globalnoj poljoprivredi, ruralnoj ekonomiji i prehrambenoj sigurnosti. Uzročnik bolesti je veliki DNA virus iz porodice Asfarviridae, čije je izvorno stanište afrički kontinent, gdje i danas pokazuje najveću genetsku raznolikost. Iako u Africi prirodni rezervoar uključuje divlje svinje (poput bradavičastih svinja) i krpelje iz roda Ornithodoros, europska epidemiološka slika znatno je drugačija. U Europi primarni rezervoar i vektor širenja predstavlja populacija europske divlje svinje (Sus scrofa), dok se prijenos odvija izravnim kontaktom sa zaraženim jedinkama, kontaktom s kontaminiranim tjelesnim tekućinama te neizravno putem fomita ili ingestijom kontaminiranih ostataka hrane.
Ono što virus čini iznimno opasnim jest njegova visoka otpornost u okolišu. Virus afričke svinjske kuge može tjednima i mjesecima preživjeti u osušenoj krvi, lešinama, tlu, ali i u nedovoljno termički obrađenim proizvodima od mesa, poput sirovog pršuta, slanine ili salame. Europskim kontinentom trenutno cirkulira visoko virulentni genotip 2, koji kod zaraženih životinja uzrokuje akutnu kliničku sliku karakteriziranu visokom temperaturom, krvarenjima u koži i unutarnjim organima te stopom smrtnosti koja se približava 100 %, pri čemu životinje najčešće ugibaju u roku od 4 do 19 dana, prije nego što uopće uspiju razviti protutijela. Zabilježeni su i subakutni oblici bolesti uzrokovani umjereno virulentnim sojevima, gdje bolest traje od 5 do 30 dana uz stopu smrtnosti između 30 % i 70 %, što dodatno otežava rano kliničko prepoznavanje bolesti na terenu. Budući da trenutno ne postoji odobreno, sigurno i učinkovito cjepivo na europskom tržištu, prevencija i eradikacija oslanjaju se isključivo na rigorozne biosigurnosne mjere, rano otkrivanje, zoniranje i eutanaziju zaraženih stada.
Globalni podaci Svjetske organizacije za zdravlje životinja (WOAH) ilustriraju razmjere ove panezootije. Od siječnja 2022. godine do kraja 2025. godine, ASK je zabilježen u 85 država i teritorija diljem svijeta, uzrokujući više od 13.900 izbijanja u populaciji domaćih svinja i preko 27.400 slučajeva kod divljih svinja, što je dovelo do gubitka više od 2,5 milijuna domaćih životinja. Sustavi praćenja bolesti divljih životinja pokazuju da je, uz visokopatogenu influencu ptica (HPAI), afrička svinjska kuga dominantna prijetnja fauni, pri čemu se čak 98 % svih globalnih prijava bolesti kod divljih životinja bilježi u Europi, što je primarno odraz visoko razvijene europske infrastrukture za nadzor divljine.
Epidemiološka dinamika u Europskoj uniji (2024. – 2026.)
Tijekom 2025. i prve polovice 2026. godine, širenje afričke svinjske kuge unutar granica Europske unije pokazalo je složene obrasce, karakterizirane stabilizacijom u nekim zapadnim regijama, ali i eksplozivnim širenjem u istočnim i jugoistočnim državama članicama. Prema podacima Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA), tijekom 2025. godine zabilježen je oštar skok broja izbijanja. Zabilježeno je 585 izbijanja u domaćih svinja (porast od 76 % u odnosu na 2024. godinu) te čak 11.036 slučajeva u divljih svinja, što predstavlja najvišu razinu od 2021. godine i porast od 44 % u odnosu na prethodnu godinu. U 2025. godini bolest se ponovno pojavila u Španjolskoj nakon pune 31 godine izbivanja (slučajevi u Kataloniji bez jasnog genetskog podudaranja s poznatim europskim sojevima), čime je broj pogođenih država članica porastao na 14.
Znanstvene analize ukazuju na jasnu sezonalnost bolesti. Kod divljih svinja izrazito je vidljiv zimski vrhunac epidemije u zemljama poput Poljske, Mađarske, Italije, Slovačke i Rumunjske, što korelira s parenjem, migracijama i smanjenom dostupnošću hrane. S druge strane, proboji u populaciju domaćih svinja najčešće prate izražen ljetni vrhunac. Ljetni skok kod domaćih svinja izravno se povezuje s intenzivnijim poljoprivrednim radovima, žetvom i kretanjem ljudi i mehanizacije, što povećava rizik od mehaničkog unosa virusa s kontaminiranih polja na farme. Znakovito je da se čak 91 % svih izbijanja u domaćih svinja tijekom 2025. godine dogodilo na malim gospodarstvima koja drže manje od 100 svinja, što potvrđuje da je niska razina biosigurnosti na malim, tradicionalnim farmama najslabija karika u lancu obrane.
Ažurirani podaci za prvu polovicu 2026. godine pokazuju blago usporavanje ukupnih brojki, uz zabilježenih 5.905 izbijanja. Od toga, velika većina (5.589 slučajeva) otpada na divlje svinje u 15 zemalja, što predstavlja ohrabrujući pad od 15,6 % u odnosu na prvu polovicu 2025. godine. Istodobno, u domaćih svinja prijavljeno je 316 izbijanja (pad od 24 %). Ipak, unatoč globalnom padu na razini EU, balkanska regija i jugoistočna Europa bilježe dramatična pogoršanja, pri čemu Srbija preuzima neslavno mjesto najpogođenijeg područja s rastom od 20 na 152 izbijanja u domaćih svinja. Također, redovito se bilježe antropogeni “skokovi” virusa. U Europi je zabilježeno više desetaka slučajeva gdje se bolest pojavila na udaljenostima većim od 10 kilometara od prethodno poznatih žarišta (pa čak i do 30 ili 60 kilometara u Ukrajini i Moldaviji), što nepobitno dokazuje da ljudski faktor – putem transporta životinja, mesa ili opreme – ostaje glavni vektor širenja bolesti na veće udaljenosti.
Njemačka: Izolacija žarišta i sanitarni odstrel
Kao jedan od najvećih proizvođača svinjskog mesa (s preko 21 milijunom svinja), Njemačka je pretrpjela razorne ekonomske posljedice zbog ASK-a, izgubivši ključna azijska izvozna tržišta proteklih godina. U prvoj polovici 2026. godine, Njemačka bilježi značajan epidemiološki uspjeh smanjivši broj izbijanja u divljih svinja s 1.612 na 621 slučaj (pad od 61 %). Ovaj je rezultat postignut masivnim ulaganjima u pasivni nadzor, izgradnjom fiksnih ograda te agresivnim smanjenjem populacije divljih svinja u zaraženim zonama. Unatoč tome, zabilježeni su proboji u saveznim pokrajinama poput Sjeverne Rajne-Vestfalije i ponovno izbijanje u Saskoj, što pokazuje da je virus, unatoč njemačkoj učinkovitosti, iznimno teško potpuno iskorijeniti iz ekosustava. Dodatan pritisak na njemačko tržište povremeno stvaraju i druge bolesti; primjerice, Njemačka je paralelno radila na povratku statusa države slobodne od slinavke i šapa, što dodatno komplicira izvoznu dinamiku cijelog europskog bloka.
Mađarska: Proboji na komercijalnim farmama
U Mađarskoj se ASK primarno manifestira kao endemska prijetnja u populaciji divljih svinja. Tijekom prve polovice 2026. godine zabilježen je 491 slučaj kod divljih svinja (pad od 19 %). Mađarska je godinama uspijevala održati svoje komercijalne farme sigurnima, oslanjajući se na visoke biosigurnosne standarde industrijskih pogona. Ipak, sredinom 2026. godine ovaj je bedem probijen kada je zabilježeno prvo izbijanje na velikoj komercijalnoj farmi s 3.166 domaćih svinja, lociranoj nepunu milju od rumunjske granice. Ovaj događaj služi kao upozorenje da čak ni visoka razina biosigurnosti (tzv. “bio-exclusion”) ne pruža apsolutnu garanciju kada se farma nalazi u geografskom okruženju visoke virusne kontaminacije okoliša.
Austrija: Visoki stupanj zaštite i mrežne simulacije širenja
Austrija je do ljeta 2026. godine uspjela sačuvati vitalno važan status države “slobodne od ASK-a”, unatoč tome što je u potpunosti okružena zemljama u kojima je virus prisutan. Ministar financija Magnus Brunner i austrijske zdravstvene institucije uvele su prioritetne provjere putnika i prtljage na granicama, s posebnim fokusom na putnike s Balkana, jer ljudski prijenos kontaminiranih suhomesnatih proizvoda predstavlja najveći rizik.
Posebno je zanimljiv znanstveni pristup Austrije u procjeni rizika. Austrijski su znanstvenici proveli računalne simulacije kako bi modelirali potencijalno širenje bolesti u slučaju unosa virusa. Analiza austrijske mreže trgovine svinjama otkrila je da bi statični mrežni modeli (koji pretpostavljaju da su sve trgovačke veze stalno aktivne) precijenili razmjere epidemije za čak 8,9 puta. Korištenjem preciznijih temporalnih (vremenskih) modela dokazano je da bi se bolest inicijalno širila vrlo brzo, ali lokalizirano, uslijed homofilne prirode trgovine (farme primarno trguju unutar istih saveznih pokrajina). Mreža pokazuje takozvanu “small-world” strukturu – gusto povezane klastere u kojima se prijenos odvija s farme na farmu, uz povremene udaljene skokove uzrokovane transportom na veće udaljenosti. Identificirane su i visokorizične uvozne točke (poput općine M1514), koje primaju neproporcionalno velik broj uvoznih pošiljaka i služe kao potencijalni epicentri širenja. Zbog takve mrežne strukture, rano otkrivanje virusa ključno je za sprječavanje kaskadnog efekta u nacionalnoj proizvodnji.
Slovenija: Institucionalna pripravnost u sjeni susjednih žarišta
Poput Austrije, i Slovenija uspješno održava status zemlje slobodne od ASK-a, no pritisak je postao alarmantan nakon što je virus potvrđen u hrvatskoj Karlovačkoj županiji, na udaljenosti od samo 50 kilometara od slovenske granice. Vlada Republike Slovenije promptno je reagirala oslanjajući se na Zakon o hitnim mjerama u vezi s afričkom svinjskom kugom u divljih svinja (ZNUAPK) usvojen 2020. godine. Slovenski model obrane uključuje nadogradnju informacijskih sustava za prijavu, implementaciju mobilnih aplikacija za praćenje terenskih timova za aktivno traženje lešina te osiguravanje izdašnih resursa za Nacionalni veterinarski institut i Upravu za sigurnost hrane, veterinarstvo i zaštitu bilja. Ovaj multidisciplinarni pristup prepoznaje da ASK nije samo poljoprivredni problem, već ozbiljna ekološka prijetnja koja zahtijeva punu suradnju lovaca, šumara i veterinarskih stručnjaka.
Epidemiološka slika i geografska distribucija ASK-a u Republici Hrvatskoj
Za razliku od Slovenije i Austrije, Republika Hrvatska suočila se s iznimno agresivnim širenjem virusa. Tijekom 2025. godine virus je potvrdio prisutnost u Vukovarsko-srijemskoj županiji (npr. naselje Nijemci te lovišta u Gradištu), nakon čega je u 2026. godini uslijedila ljetna eksplozija širenja usmjerena sjevernije.
Podaci do sredine srpnja 2026. godine otkrivaju težinu situacije: u Hrvatskoj je potvrđeno ukupno 75 izbijanja na objektima s držanim svinjama (36 u Osječko-baranjskoj te 39 u Virovitičko-podravskoj županiji). Paralelno, potvrđena su čak 183 slučaja u populaciji divljih svinja, čime je stvoren stalan pritisak virusa iz okoliša. Geografsko širenje u 2026. godini obuhvatilo je općine i naselja poput Erduta, Jagodnjaka, Viljeva (naselja Ivanovo, Cret Viljevski), Đurđenovca (Šaptinovci), Magadenovca (Kućanci) te područja u okolici Našica, Drenja i Zdenaca.
Ekonomske posljedice ovakvog širenja trenutno se prelijevaju na cijeli sektor. Studija slučaja farme “Sin Ravnice” u Cretu Viljevskom plastično prikazuje mehanizam ekonomske štete. Iako na samoj farmi nije bilo zaraženih svinja, zbog pojave ASK-a na manjem susjednom gospodarstvu u naselju Ivanovo, farma se našla unutar stroge zone zaštite. Zbog toga im je poslovanje u potpunosti blokirano te im je onemogućen izvoz prasadi iz nukleus proizvodnje, što dovodi do prekida ciklusa i golemih financijskih gubitaka. Upravo su ovakve situacije glavni razlog zbog kojeg mali i srednji proizvođači odustaju od proizvodnje.
Zakonodavni okvir, biosigurnosne mjere i politike repopulacije u Hrvatskoj
Suočeno s rapidnim širenjem epidemije, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske implementiralo je opsežan zakonodavni okvir usklađen s europskim regulativama (Delegirana uredba (EU) 2020/687 i Provedbena uredba (EU) 2023/594). Ključni dokumenti koji reguliraju ovu domenu su stalno ažurirana Rješenja o određivanju zona ograničenja i Naredbe o mjerama kontrole za suzbijanje afričke svinjske kuge (NN 128/25, 137/25, 154/25, 74/26).
Sustav zoniranja i stroge zabrane
Zahvaćena područja strukturirana su u tri temeljne epidemiološke zone:
- Zona zaštite (Zona ograničenja III): Područja u radijusu od nekoliko kilometara oko potvrđenog žarišta na farmi domaćih svinja.
- Zona nadziranja: Širi krug oko zone zaštite koji služi kao tampon-zona.
- Zaražena zona (Zona ograničenja II): Područja gdje je prisutnost ASK-a potvrđena isključivo u populaciji divljih svinja.
Unutar ovih zona, mehanizam širenja suzbija se kroz drakonske zabrane. Apsolutno je zabranjeno premještanje svinja u, unutar i izvan zona ograničenja, osim pod strogim izuzećima (poput direktnog transporta u određene klaonice u plombiranim vozilima). Klanje za vlastite potrebe na gospodarstvima unutar zona (tzv. “kolinje”) također je zabranjeno, a svaki slučaj uginuća, pobačaja ili znakova bolesti mora se hitno prijaviti veterinaru. Zabranjen je prirodni pripust izvan objekata, održavanje izložbi i sajmova, te korištenje napoja (kuhinjskog otpada životinjskog podrijetla) u hranidbi. Zanimljivo je da su zbog kulturnog fenomena konzumacije mesa na otvorenom, izmjenama Naredbe uvedene posebne restrikcije za organizatore javnih manifestacija u zonama I, II i III, koji prije održavanja moraju osigurati potpunu sljedivost mesa i spriječiti konzumaciju mesa iz neodobrenih objekata. Na zaraženim farmama sve se životinje eutanaziraju (usmrćuju), lešine se neškodljivo uklanjaju (često putem specijaliziranih pogona ili asanacije), nakon čega slijedi rigorozno čišćenje i dezinfekcija lokacije.
Oštar podizanje biosigurnosti
Naredba obvezuje sve uzgajivače na drastično podizanje biosigurnosne infrastrukture. Objekti moraju biti zaštićeni ogradama koje sprječavaju kontakt s neovlaštenim osobama i divljim životinjama. Strogo se naređuje postavljanje i održavanje dezinfekcijskih barijera (dezbarijera) za vozila i ljude, ustrojavanje posebnih prostora za presvlačenje radne odjeće i obuće te zaštita hrane i stelje od štetnika.
Repopulacija farmi i programi potpora
Kako bi se spriječilo trajno uništenje sektora, država je uspostavila stroge, ali provedive uvjete za repopulaciju (ponovno naseljavanje) ispražnjenih farmi. Prema najnovijim izmjenama, repopulacija je dozvoljena tek nakon što Državni inspektorat obavi završni nadzor, provjeri potpunu provedbu čišćenja i dezinfekcije te izda odobrenje. Nakon izdavanja rješenja, uzgajivači imaju rok od 60 dana za dopremu novih svinja na objekt, nakon čega životinje ostaju pod nadzorom i kliničkim pregledima najmanje 30 dana.
Financijski udar na poljoprivrednike ublažava se putem Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR). Donesen je Program državne potpore za kompenzaciju smanjene vrijednosti tovnih svinja isporučenih na klanje iz zone ograničenja III, vrijedan ukupno 22.000.000,00 eura (5 milijuna u 2024., te 17 milijuna u razdoblju 2025. – 2026. godine). Potpore su namijenjene subjektima koji su, uslijed mjera, morali svinje klase T1 i T2 isporučiti u ovlaštene klaonice te su zbog tržišnih poremećaja ostvarili smanjenu vrijednost za svoje proizvode.
Dok epidemiološke mjere nastoje spasiti zdravlje preostalih stada, šira slika na razini Europske unije ukazuje na dugogodišnji trend strukturnog smanjivanja svinjskog fonda.
Strukturna kriza i smanjenje populacije u EU
Prema konsolidiranim podacima Eurostata, populacija svih vrsta krupne stoke u Europskoj uniji bilježi kontinuirani pad. Krajem 2024. godine broj svinja iznosio je 132,1 milijun, a taj je broj dodatno pao na 131,5 milijuna krajem 2025. godine (pad od 0,5 % na godišnjoj razini). Gledano dugoročno, u usporedbi s 2015. godinom, populacija svinja smanjena je za ogromnih 8,9 % (a u usporedbi s 2020. godinom, kada je dosegla povijesni maksimum od preko 145 milijuna, pad je još dramatičniji).
Razlozi ovog pada su višestruki. Primarni pritisak proizlazi iz visokih troškova inputa (stočne hrane, energije), pritiska na usklađivanje sa strogim ekološkim normama i regulativama o dobrobiti životinja, te gubitka izvoznih tržišta uslijed pojava ASK-a u glavnim zemljama proizvođačima. Primjerice, u Nizozemskoj je broj svinja drastično pao (za više od 7 % u 2025.) djelomično zbog državnih programa otkupa farmi usmjerenih na smanjenje dušičnih emisija. Istodobno, unatoč općem padu ukupnog broja, populacija krmača pokazala je prve znakove stabilizacije krajem 2025. godine (rast od 0,6 % na 10,27 milijuna krmača), najviše uslijed rasta u Španjolskoj, Danskoj i Njemačkoj, što sugerira konsolidaciju proizvodnje u rukama najvećih industrijskih igrača.
Distribucija populacije svinja u odabranim EU državama (kraj 2024.)
Struktura europskog svinjogojstva izrazito je koncentrirana. Samo nekoliko zemalja, poput Španjolske i Njemačke, drži ogroman udio ukupne populacije. U regionalnom kontekstu (NUTS 2 regije), gotovo polovina (43,9 %) svih europskih svinja smještena je u samo 10 europskih regija. Primjerice, regija Aragón u Španjolskoj dom je za gotovo 10 milijuna svinja, što daleko premašuje ukupni fond mnogih suverenih država.
Usporedba hrvatskog svinjskog fonda (tek 873.000 svinja) s onim u Nizozemskoj( , Danskoj ili Njemačkoj savršeno objašnjava trgovinski disbalans. Hrvatska poljoprivreda pretrpjela je u sektoru svinjogojstva jedan od najvećih padova u Europskoj uniji, s padom od 10 % samo u jednoj godini. Još 2006. godine u Hrvatskoj se uzgajalo oko 1,49 milijuna svinja, no fragmentiranost gospodarstava (pretežno mala stada od 2 do 10 grla) učinila ih je izrazito nekonkurentnima i ranjivima na nove biosigurnosne zahtjeve. Prema procjenama agronoma, samodostatnost u proizvodnji svinjskog mesa pala je na zabrinjavajućih 50 % do 55 %.
Hrvatski uzgajivači u velikoj mjeri ne posjeduju kapacitete za reprodukciju, već djeluju kao tovilišta, što znači da je opstanak ovisan o uvozu prasadi. Tijekom 2024. godine u Hrvatsku je uvezeno rekordnih 645.000 živih svinja (povećanje uvoza za 20,6 % u odnosu na 2023. godinu). U istom je razdoblju izvezeno tek 286.000 svinja. Trend se nastavio i u prvih sedam mjeseci 2025. godine, kada je uvezeno 312.000 živih svinja. Apsolutni lideri u izvozu živih svinja u Hrvatsku su:
- Nizozemska: 211.000 komada u 2025. godini.
- Danska: 65.000 komada. (Mađarska također participira s manjim kvotama). Ova dinamika pokazuje da zemlje sjeverozapadne Europe (koje smanjuju svoje zagađenje dušikom) višak prasadi plasiraju u zemlje poput Hrvatske, čime se profit zadržava u zemlji izvoznika, dok država uvoznica preuzima ekološki rizik tova.
Kada je riječ o svježem i zamrznutom svinjskom mesu, situacija je još nepovoljnija. Hrvatska godišnje uveze više od 108.000 tona (preko 108 milijuna kilograma) svinjskog mesa, u vrijednosti od oko 341,5 milijuna eura. S druge strane, izveze se svega 11,9 tisuća tona (u Sloveniju, BiH i Crnu Goru) vrijednih 38,5 milijuna eura, što stvara ogroman trgovinski deficit veći od 300 milijuna eura samo u sektoru svinjetine. Najveći izvoznici svinjskog mesa prema Hrvatskoj u prvoj polovici 2025. godine bili su:
- Njemačka: 15.000 tona.
- Španjolska: 12.000 tona.
- Mađarska: 10.000 tona. Tržište je preplavljeno jeftinom robom iz EU-a. Uvozna cijena damping svinjetine (često s dampinškim cijenama nižim i za 40 % zbog viškova u zemljama proizvođačima koje su izgubile pravo izvoza u Aziju zbog ASK-a) sustavno uništava domaćeg proizvođača, jer su uvozne cijene često niže od proizvođačkih troškova domaće proizvodnje.
Kada je riječ o svježem i zamrznutom svinjskom mesu, situacija je još nepovoljnija. Hrvatska godišnje uveze više od 108.000 tona (preko 108 milijuna kilograma) svinjskog mesa, u vrijednosti od oko 341,5 milijuna eura. S druge strane, izveze se svega 11,9 tisuća tona (u Sloveniju, BiH i Crnu Goru) vrijednih 38,5 milijuna eura, što stvara ogroman trgovinski deficit veći od 300 milijuna eura samo u sektoru svinjetine. Najveći izvoznici svinjskog mesa prema Hrvatskoj u prvoj polovici 2025. godine bili su:
- Njemačka: 15.000 tona.
- Španjolska: 12.000 tona.
- Mađarska: 10.000 tona. Tržište je preplavljeno jeftinom robom iz EU-a. Uvozna cijena damping svinjetine (često s dampinškim cijenama nižim i za 40 % zbog viškova u zemljama proizvođačima koje su izgubile pravo izvoza u Aziju zbog ASK-a) sustavno uništava domaćeg proizvođača, jer su uvozne cijene često niže od proizvođačkih troškova domaće proizvodnje.
Afrička svinjska kuga djelovala je tijekom 2025. i 2026. godine kao seizmički šok za poljoprivredu Europske unije. Iako se bolest geografski širi specifičnim, stohastičkim skokovima (uzrokovanim ljudskim faktorom i transportom mesa), njezine su makroekonomske posljedice duboko strukturne. Zemlje sjeverozapadne Europe prilagođavaju se smanjenjem domaće prerade i izvozom živih prasadi, Njemačka ulaže ogromna sredstva u suzbijanje divljih žarišta smanjujući ukupan broj infekcija za više od 60 %, dok se Austrija i Slovenija oslanjaju na strogi nadzor granica i sofisticirane akcijske planove kako bi zaštitile preostala tržišta.
S druge strane, Republika Hrvatska je, uslijed dugogodišnjeg neulaganja i fragmentacije proizvodnje na mala gospodarstva, postala kolateralna žrtva. ASK je prisilio državu na implementaciju strogih zona ograničenja i eutanaziju cijelih stada, što je dodatno deprimiralo ionako desetkovanu proizvodnju. S populacijom od tek 873 tisuće svinja, Hrvatska danas zadovoljava samo polovinu svojih potreba, dok milijuni eura kapitala godišnje napuštaju zemlju kako bi se platio uvoz živih prasadi iz Nizozemske i Danske te uvoz jeftinijeg mesa iz Njemačke, Španjolske i Mađarske.
Dugoročni oporavak zahtijevat će nastavak izdašnih kompenzacijskih i investicijskih potpora (poput onih od 22 milijuna eura APPRRR-a), ali primarno – striktno pridržavanje propisanih rokova repopulacije uz implementaciju beskompromisnih biosigurnosnih standarda te puno aktiviranje sektorskih organizacija. S obzirom na to da je virus ASK-a dokazao izvanrednu sposobnost preživljavanja u populaciji divljih svinja i otpornost u ekosustavu, život s virusom postat će “nova normalnost” europskog svinjogojstva, preživjet će samo oni sustavi koji uspiju biološku obranu ugraditi u temelj svog ekonomskog poslovanja.
NAJNOVIJE OBJAVE
- Sukob institucija i komercijale: Kako je Sergej Trifunović postao nepoželjan u Kulturnom centru Osijek?
Kulturni centar donio je odluku koja je izazvala burne reakcije, a Sergej Trifunović u Osijeku ipak neće izvesti komediju “Ljudi odozgo”. Saznajte političku i pravnu… Pročitaj više: Sukob institucija i komercijale: Kako je Sergej Trifunović postao nepoželjan u Kulturnom centru Osijek? - Stigli novi rezultati HZJZ-a: nisu utvrđene koncentracije PFAS spojeva
Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) izvijestio je u utorak 18. kolovoza da su rezultati izvanrednog uzorkovanju vode na području Ličko-senjske županije pokazali da nisu… Pročitaj više: Stigli novi rezultati HZJZ-a: nisu utvrđene koncentracije PFAS spojeva - Tajna ‘jednostavne nabave’: Kako je mikro tvrtka s pet radnika dovela kriminalističku policiju u Županiju?
Rano ujutro, 18. kolovoza 2026. godine, javna nabava našla se u središtu pozornosti kada su policijski istražitelji po nalogu Županijskog državnog odvjetništva ušli u zgradu… Pročitaj više: Tajna ‘jednostavne nabave’: Kako je mikro tvrtka s pet radnika dovela kriminalističku policiju u Županiju? - Devetorica u jednom danu: Herojska žrtva 105. brigade u paklu Posavine koja je zauvijek spojila Bjelovar i Brod
Trideset i četiri godine nakon teških bitaka, Slavonski Brod i Bjelovar ponovno su spojeni u tuzi i ponosu. Saznajte zašto je hrabra 105. brigada trajno… Pročitaj više: Devetorica u jednom danu: Herojska žrtva 105. brigade u paklu Posavine koja je zauvijek spojila Bjelovar i Brod - ZATAŠKAVANJE KOJE JE UZDRMALO DRŽAVU: Istina o opasnom otpadu u Gospiću natjerala Sabor na izvanredno zasjedanje!
Predsjednik Zoran Milanović zatražio je izvanredno zasjedanje Sabora. Glavna tema je opasni otpad Gospić, čije ilegalno odlaganje trajno ugrožava ljude. Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović… Pročitaj više: ZATAŠKAVANJE KOJE JE UZDRMALO DRŽAVU: Istina o opasnom otpadu u Gospiću natjerala Sabor na izvanredno zasjedanje! - Preminula Vedrana Rudan: Njezina posljednja objava na mrežama savršeno opisuje kako je i živjela
Istaknuta hrvatska književnica, kolumnistica i društvena kritičarka Vedrana Rudan preminula je 18. kolovoza 2026. godine u 77. godini života, nakon teške i iscrpljujuće borbe s… Pročitaj više: Preminula Vedrana Rudan: Njezina posljednja objava na mrežama savršeno opisuje kako je i živjela - DOSJE ŠRETER: Tko već tri desetljeća skriva kosti hrvatskog mučenika i mračnu tajnu logora Bučje?
Hrvatski mirotvorac i liječnik Ivan Šreter otet je 1991. u Pakracu. Tko danas skriva istinu i tijelo mučenika iz logora Bučje? Ugledni pakrački liječnik, humanist… Pročitaj više: DOSJE ŠRETER: Tko već tri desetljeća skriva kosti hrvatskog mučenika i mračnu tajnu logora Bučje? - Povijesni udarac beogradskoj asimilaciji: Riječi Oca Domovine koje su probudile nacionalnu svijest
Na današnji dan, 18. kolovoza 1852. godine, ispisane su stranice koje će trajno usmjeriti tijek hrvatske nacionalne povijesti. U Gajevim „Narodnim novinama“, dr. Ante Starčević,… Pročitaj više: Povijesni udarac beogradskoj asimilaciji: Riječi Oca Domovine koje su probudile nacionalnu svijest - GEOPOLITIČKO UPOZORENJE ADMIRALA LOŠE: “Budući ratovi vodit će se za vodu, Hrvatska hitno mora postati ekološko dobro!”
Umirovljeni admiral Davor Domazet-Lošo u podcastu Radio Mrežnice upozorava javnost da je pitka voda najvažniji geostrateški resurs današnjice te detaljno objašnjava zašto se Hrvatska hitno… Pročitaj više: GEOPOLITIČKO UPOZORENJE ADMIRALA LOŠE: “Budući ratovi vodit će se za vodu, Hrvatska hitno mora postati ekološko dobro!” - Saznajte kako je otpad u Gospiću izazvao revolt građana. Zbog političkog prepucavanja napustili su sjednicu i poručili: Vidimo se u Zagrebu!
Kada je na dnevnom redu otpad u Gospiću, političari nude svađu umjesto sanacije. Zato su građani napustili lakrdiju od sjednice. Saborski odbori i razna povjerenstva… Pročitaj više: Saznajte kako je otpad u Gospiću izazvao revolt građana. Zbog političkog prepucavanja napustili su sjednicu i poručili: Vidimo se u Zagrebu!
