Otpor u Zagrebu

Tenkovi na ulicama metropole: Kako su građani golim rukama zaustavili agresora

Nove obavijesti Domovinski rat Obljetnice Vijesti

Tog ljetnog utorka 1991. godine, otpor u Zagrebu pokazao je nesalomljivi duh građana koji su stali pred tenkove JNA. Saznajte kako je počeo rat na ulicama metropole i tko je prva civilna žrtva koja je životom branila svoj grad.

Krajem lipnja 1991. godine, zrak u Hrvatskoj mogao se rezati nožem. Povijesna odluka Hrvatskog sabora o suverenosti bila je okidač za otvoreno svrstavanje Jugoslavenske narodne armije (JNA) na stranu velikosrpskih pobunjenika. Dok su politički vrhovi raspravljali o tome kako izbjeći frontalni rat, ratni vihor nezaustavljivo se prelio na ulice hrvatske metropole. Drugi dan srpnja zauvijek će ostati upisan crnim, ali i ponosnim slovima u povijest Novog Zagreba.

Dramatična noć ispred “Maršalke”

Tog 2. srpnja, dok se u državnom vrhu vodila oštra rasprava između predsjednika Franje Tuđmana, koji je zagovarao diplomatsko rješenje, i generala Martina Špegelja, koji je tražio opći napad na vojarne, u Novom Zagrebu odvijala se prava drama. Vojarna “Maršal Tito”, u narodu poznata kao zloglasna “Maršalka”, počela je zagrijavati vojne motore.

Oko 17:30 sati, kolona od sedam borbenih tenkova i više oklopnih transportera krenula je prema izlazima. No, vojska nije računala na građanski prkos.

Čim smo čuli buku motora, nismo ni sekunde razmišljali. Izašli smo na ulice, blokirali ceste vlastitim automobilima i kamionima. Znali smo da tim grdosijama ne smijemo dopustiti izlazak na zagrebački asfalt,” prisjeća se danas jedan od tadašnjih stanovnika naselja Travno, koji je s još dvije tisuće sugrađana stao pred naoružanu vojsku.

Uz podršku pripadnika ZNG-a i policije, građani su preventivno minirali Most mladosti i Most slobode, a oklopnjake su zasuli kamenjem i improviziranim Molotovljevim koktelima.

Krvavi epilog i prva civilna žrtva

Suočeni s masovnim otporom, zapovjednici JNA donijeli su odluku koja je tu vojsku trajno obilježila kao agresorsku – naredili su otvaranje vatre bojevim streljivom po nezaštićenim civilima. U kaosu i pucnjavi koja je trajala više od sat vremena, prolivena je prva krv na zagrebačkim ulicama.

U unakrsnoj vatri smrtno je pogođen Raveno (Josip) Čuvalo, tridesetdvogodišnji obiteljski čovjek i apsolvent Fakulteta strojarstva. Čuvalo nije bio tek slučajni prolaznik; on je bio svjesni branitelj svoga grada. Preminuo je na putu do bolnice, postavši tako prva civilna žrtva agresije JNA u Zagrebu. U ovom vatrenom okršaju ranjeno je devet civila te dvojica pripadnika ZNG-a, ali su živote izgubila i dvojica devetnaestogodišnjih ročnika JNA, Zoran Mirković i Halil Cucak, što je naglasilo svu tragediju regrutne vojske pod kontrolom radikaliziranih časnika.

Dugo u noć slušali smo samo zavijanje sirena hitne pomoći. Te noći shvatili smo da JNA više nije mirotvorna sila, već naš otvoreni neprijatelj,” dodaje jedan od svjedoka krvavog zagrebačkog utorka.

Rađanje pobjedničkih postrojbi

Dok je Zagreb vidao rane, 2. srpnja 1991. godine postao je i datum rođenja snaga koje će obraniti domovinu. Tog su dana službeno osnovane dvije iznimno važne vojne formacije: 104. brigada ZNG-a iz Varaždina i 111. brigada ZNG-a iz Rijeke.

Varaždinska 104. brigada odigrat će ključnu ulogu u rujnu iste godine kada su prisilili na predaju Komandu 32. korpusa JNA.

Osvajanje vojarne ‘Kalnički partizani’ bio je logistički spas za cijelu Hrvatsku. To naoružanje odmah je poslano od Vukovara do Dalmacije i promijenilo je tijek rata.

S druge strane, riječka 111. brigada, poznata kao “Zmajevi”, spriječila je prodor 13. korpusa JNA prema Gorskom kotaru, čime je zaustavljeno fizičko presijecanje sjevernog i južnog dijela Hrvatske. Svoj ratni put obje su brigade slavno okrunile sudjelovanjem u operaciji “Oluja”, ostavivši iza sebe stotine ranjenih i desetke poginulih vitezova.

Prva krila hrvatske obrane

U isto vrijeme, daleko od očiju javnosti, rađalo se i hrvatsko zrakoplovstvo. Koristeći protupožarno izviđanje kao savršenu krinku, piloti Samostalne zrakoplovne grupe pri Aeroklubu Zadar letjeli su u civilnim sportskim zrakoplovima “Utva-75”. Leteći na svega 600 metara visine, naoružani samo pješačkim oružjem, ovi su hrabri letači snimali strateške položaje JNA u Dalmaciji. Njihove fotografije bile su od neprocjenjive važnosti za ranu obranu sjeverne Dalmacije.

Drugi dan srpnja 1991. godine tako nije donio samo tragediju i suze. On je bio jasan pokazatelj da će sloboda biti plaćena visokom cijenom, ali i dokaz da snaga volje, građanski prkos i brzina organizacije mogu zaustaviti i najmoćniju mehanizaciju.



IZBOR UREDNIKA



Tagged

Odgovori