Akademski slikar Franjo Molnar dovršio je monumentalno sakralno djelo – 14 unikatnih postaja za novi križni put u kapeli Sv. Roka u Bankovcima. Na blagdan svetog Roka, kroz blagoslov i nadahnutu propovijed velečasnog Ante Ivića, ovo malo slavonsko selo svjedočilo je dirljivoj duhovnoj i kulturnoj obnovi koja prkosi zaboravu.
Na blagdan sv. Roka, zaštitnika malog slavonskog sela Bankovci, blagoslovljeno je 14 postaja novog križnog puta. Iza ovog monumentalnog sakralnog djela stoji akademski slikar Franjo Molnar, umjetnik čiji je životni put isprepleten ratnim vihorom, predanom obnovom baštine i neizmjernom podrškom supruge Eve. Ovo nije samo priča o umjetnosti; ovo je svjedočanstvo o vjeri koja prkosi prolaznosti i zajedništvu koje oživljava zaboravljena sela.
Ima nečeg duboko prkosnog i uzvišenog u malim slavonskim selima koja, unatoč nemilosrdnoj demografskoj statici, odbijaju prepustiti se zaboravu. Bankovci, slikovito naselje smješteno u općini Zdenci pod okriljem Virovitičko-podravske županije, jedno je od takvih mjesta. Nekada, vihorom vremena netaknute 1942. godine, ovo je selo brojalo gotovo pet stotina duša. Danas ih je ostalo jedva devedesetak. No, srce sela i dalje snažno kuca, a njegov je epicentar kapela svetog Roka, sagrađena 1934. godine.
Upravo je ta kapela danas, na blagdan svoga nebeskog zaštitnika, postala mjesto duhovnog i kulturnog trijumfa. Pod svodom koji čuva molitve generacija, svjetlo dana ugledalo je 14 novih postaja križnog puta, unikatnih ulja na platnu. Djelo je to ruku, ali prije svega uma i duše, akademskog slikara, grafičara i restauratora – i rođenog Bankovčanina – Franje Molnara.
Između Panonije i Kvarnera: Portret umjetnika kao čuvara baštine
Akademski slikar Franjo Molnar predstavlja jedinstvenu paradigmu svestranog umjetničkog djelovanja. Njegov profesionalni i životni put svjedoči o stvaraocu koji likovnost ne percipira tek kao hermetičan medij osobnog, egocentričnog izražavanja. Za njega je umjetnost instrument očuvanja kolektivne kulturne memorije i alat za duhovnu obnovu zajednice.
Rođen u ravničarskom pejzažu Bankovaca, Molnar je u svoje rane vizualne kodove trajno usjekao slavonsku širinu i mistiku obližnjih papučkih šuma. Ipak, silnice životnog puta odvode ga iz Slavonije u formativnim godinama, te mladost provodi na Hrvatskom primorju. Rijeka, grad bogate multikulturalne i industrijske baštine, pruža mu srednjoškolsko obrazovanje na Pedagoškoj akademiji. Bio je to grad koji je pulsirao avangardom, dajući mladom autoru prvi izravni doticaj s profesionalnom likovnom edukacijom.
Ovaj dvoznačni zavičajni identitet – onaj panonski, kontinentalni, i onaj mediteranski, kvarnerski – trajno će obilježiti njegov opus, reflektirajući se kroz specifična koloristička rješenja i trajnu sklonost pejzažu.
Svoj obrazovni zenit Molnar doseže u Zagrebu, gdje diplomira na prestižnoj Akademiji likovnih umjetnosti, stječući zvanje akademskog slikara i titulu magistra grafike. Biti slobodan, neinstitucionaliziran umjetnik u Hrvatskoj uvijek je bio hod po rubu egzistencije. No, Molnar je pokazao izrazitu pragmatičnost i duboko poštovanje prema nacionalnoj baštini. Svoje znanje o materijalima, pigmentima i povijesti umjetnosti usmjerio je u zahtjevno polje konzervacije i restauracije. Svoj je radni vijek proveo dominantno kao terenski restaurator, putujući uzduž i poprijeko Hrvatske, spašavajući od propadanja neprocjenjiva djela sakralne, svjetovne i spomeničke baštine.
“Dok topovi grme, Muze ne šute”
Posebno poglavlje Molnarova života ispisano je krvlju i prkosom tijekom Domovinskog rata. Iako je desetljećima živio u Rijeci, ratni zov domovine vraća ga u Slavoniju. Postaje pripadnik 106. brigade Zbora narodne garde (ZNG) i staje na prvu crtu obrane Osijeka.
No, i u rovovima, Molnar ostaje umjetnik. Dok je grad na Dravi bio pod stravičnom opsadom, on je na zidovima ispisivao lucidne i provokativne “art-grafite”. Najpoznatiji među njima bio je briljantan semantički komentar sudara dviju uljudbi: poruka “Dok topovi grme” bila je ispisana ćirilicom, dok je nastavak “Muze ne šute” bio napisan latinicom. Bio je to prkosan znak kulturnog otpora razaranju i svojevrsna psihološka prva pomoć građanima.
Taj duboki osjećaj dužnosti prema suborcima materijalizirao je nakon rata osmišljavanjem i izradom spomenika hrvatskim braniteljima diljem slavonskih općina. Rat je, međutim, ostavio ožiljke.
“Devedeset prve i devedeset druge sam bio tamo na ratištu, i malo sam se nakon rata zatekao ‘prolupan’. I onda sam se počeo baviti ovim svojim poslom, slikarstvom, da rat ostavim iza sebe. Radim svoj posao, i on me izvlači. To je to,” iskreno priznaje umjetnik.
Danas, u svojoj trećoj životnoj dobi, Molnar je pronašao mir. Povukao se u svoj atelje u Orahovici, u podnožju Papuka. Taj mir, ali i nepresušno nadahnuće, dijeli sa svojom suprugom Evom. Ona nije samo njegova životna suputnica; Eva je njegov oslonac, tiha snaga i živo nadahnuće koje mu omogućava svakodnevno, strastveno stvaranje.
Kao samozatajni slikar, Molnar zazire od trendovske, masovne produkcije. “Vi novinari koristite fotoaparat, a mi slikari kist, mada se umjetničko djelo stvara u glavi autora, a kist je samo medij,” pojašnjava svoju viziju stvaralaštva kao duboko kognitivnog procesa.
Renesansa jedne kapele: Od krovišta do Križnog puta
Priča o obnovi crkve sv. Roka u Bankovcima priča je o ustrajnosti koja traje desetljećima. Započela je još 1996. godine, prozaičnim, ali ključnim problemom.
“Kiša je padala kroz raskvašeni plafon,” prisjeća se Molnar. “Organizirao sam selo, tvrtke i sponzore pa smo kompletno obnovili krovište. Kada sam to napravio, palo mi je na pamet da slikam freske. Rekao sam si: ‘Neće više kvasiti zid, sad na suho mogu ići i freske.'”
Prve tri freske naslikao je bojama koje su mu preostale nakon sedmomjesečnog restauratorskog rada u crkvi Gospe Loretske u zadarskim Arbanasima. Tijekom godina, zidovi kapele u Bankovcima postajali su njegovo platno. Oslikao je svod iznad oltara prikazom Posljednje večere, bočne zidove likovima sv. Petra i Pavla, a kasnije je dodao i slike Blažene Djevice Marije te sv. Ane s Marijom djevojčicom.
Ideja za krunu ovog sakralnog opusa – 14 postaja križnog puta – rodila se početkom ove godine.
“Uhvatio sam se tog posla u doba korizme. Tada se ionako razmišlja o Isusovoj muci, pa sam baš tako ilustrirao i svoja razmišljanja,” objašnjava Molnar, ističući kako nije pobornik modernih, neshvatljivih “izama”, već klasičnog, figurativnog slikarstva. “Moja je krilatica: ako naučiš slikati na svaki način, znat ćeš i na svoj.”
Ovaj monumentalni pothvat nije bio usamljen. Križni put donacija je Franje i njegove supruge Eve. No, Molnar neprestano ističe zajedništvo. Predivne drvene okvire za postaje donirali su njegov prijatelj Zlatko Bilandžić iz Feričanaca, koji ih je i izradio, te mještanin Jozo Majer mlađi koji je donirao hrastovinu. Njegova “desna ruka” u svim tehničkim poslovima postavljanja slika bio je kum Raeiter.
U obnovu kapele utkani su mnogi životi: vitraje su donirale obitelji Reiter, Kiš, Prka, Štajner i Majer. Kum Davor Perković omogućio je uvjete za rad, a pokojna Liza Imhoff iz Beča financirala je podne pločice.
“Ova crkvica, ona je srce ovoga sela. Dok god ju držimo zdravom i urednom, živjet će i selo. Sve ovo što sam do sada radio posvećujem starim Bankovčanima koji su ovo izgradili, današnjoj generaciji i budućoj djeci,” emotivno poručuje Molnar.
Propovijed velečasnog Ivića: Vjera se kuje u vatri iskušenja
Sam čin blagoslova novih postaja križnog puta zbio se tijekom svečanog misnog slavlja koje je predvodio velečasni Anto Ivić, župnik župe Duha Svetoga u Feričancima. Njegova je propovijed duboko odjeknula pod novim, oslikanim svodovima, dotičući se same srži ljudske patnje, žrtve i nade.
Govoreći o svetom Roku, velečasni Ivić podsjetio je okupljene na prolaznost i neponovljivost ljudskog postojanja.
“Svi mi imamo samo jedan život. Život nije mobitel pa da ga, kada se pokvari, jednostavno kloniraš ili kupiš novi. Zato ga je iznimno važno proživjeti najispravnije moguće – u ljubavi prema Bogu i bližnjemu,” istaknuo je župnik, podsjetivši kako je sveti Rok svoje zdravlje doslovno zamijenio za muku i patnju njegujući odbačene i gubave, svjestan Isusovih riječi da sve što činimo najmanjima, činimo Njemu.
Osvrćući se na novopostavljeni križni put, velečasni je povukao snažnu teološku paralelu o smislu patnje. Podsjetio je na starozavjetne i novozavjetne primjere apsolutne, nepokolebljive vjere. Spomenuo je ženu Kanaanku iz Evanđelja, koja je, unatoč tome što ju je Isus isprva odbio kako bi iskušao njenu vjeru uspoređujući njen narod sa “psićima”, ponizno odgovorila da i psići jedu mrvice s gospodareva stola, čime je zadobila čudesno ozdravljenje svoje kćeri.
“Svi mi u životu prolazimo kroz iskušenja,” grmio je s oltara velečasni Ivić. “Na muci se poznaju junaci, u vatri se kuša zlato, a u nevolji pravi prijatelj. Prijatelj koji te izda na prvoj prepreci nije pravi, prokušani prijatelj. Tako je i u braku; Bog dopušta kušnje kako bi se čovjek iskalio i dokazao svoju ljubav.”
Nizao je primjere: od Abrahama, od kojeg je Bog zatražio da žrtvuje sina jedinca, do pravednoga Joba koji je izgubio obitelj, imanje i zdravlje, a ipak nije prokleo Boga, izgovorivši antologijske riječi: ‘Kad smo od Boga primali dobro, zar da zlo ne primimo?’
“Kada nam je teško, kada se molimo, a čini nam se da nas Bog ne čuje, možda nas samo kuša da vidi kolika je naša ljubav i vjera. Jesmo li uz Boga samo kad nam je dobro ili ćemo ostati stijena i u nevoljama? Imajmo ljubavi. Ne prezirimo, ne odbacujmo, ne ostavljajmo jedni druge,” poručio je župnik, pozivajući vjernike da, poučeni porukom Gospe Fatimske, svoje životne križeve i muke prikažu kao pokoru za vlastite grijehe i grijehe bližnjih.
Zahvala za očuvanje plamena
Na samom kraju svečanog misnog slavlja, velečasni Ivić uputio je dirljive riječi zahvale. Posebno je zahvalio Franji Molnaru i njegovoj obitelji, ponajprije supruzi Evi, na “osobnom doživljaju i promišljanju o postajama Isusova puta – o Njegovim padovima, susretima i muci” koji su sada trajno upisani u zidove kapele.
Zahvalio je svim donatorima, stolarima, obiteljima koji brinu o čistoći crkve, pjevačima, čitačima, te vatrogascima koji su ponosno predvodili procesiju. Nije zaboravljen ni doprinos Općine Zdenci i načelnika Tomislava Durmića (također Bankovčanina) koji su najavili daljnja sredstva za sanaciju kapele.
“Iako vas danas ovdje ima znatno manje nego te 1942. godine, neka ove slike i ovi događaji budu znak da se vjera nastavlja i da se neće ugasiti. Neka naš čvrst i kameni stav vjere bude poticaj svima oko nas, da oni vide vašu ustrajnost i kažu: ‘Vidi kako ih Bog blagoslivlja, vjerovat ću i ja,’” zaključio je župnik Anto Ivić.
I doista, dok su vjernici napuštali kapelu svetog Roka, iznad Bankovaca nije lebdio osjećaj nestajanja, već osjećaj obnove. Zahvaljujući rukama jednog umjetnika, ljubavi njegove supruge i nesalomljivom duhu malene zajednice, ovo slavonsko selo dokazalo je da ljepota, vjera i zajedništvo mogu pobijediti i najsuroviju statistiku vremena. Dok god ima onih koji su spremni popraviti krov koji prokišnjava i oslikati zidove bojama nade, Bankovci će živjeti.
NAJNOVIJE OBJAVE
- Kapela sv. Roka u Bankovcima dobila novi križni put slikara Franje Molnara
Akademski slikar Franjo Molnar dovršio je monumentalno sakralno djelo – 14 unikatnih postaja za novi križni put u kapeli Sv. Roka u Bankovcima. Na blagdan… Pročitaj više: Kapela sv. Roka u Bankovcima dobila novi križni put slikara Franje Molnara - Kolumna: Hrvatsko srce kuca jače od birokracije – Dok Vlada važe, građani daruju sve
Dok državni aparat tek razmišlja o opcijama i formira povjerenstva, obični ljudi iz svih krajeva regije još jednom dokazuju svoju istinsku veličinu. Kroz društvene mreže… Pročitaj više: Kolumna: Hrvatsko srce kuca jače od birokracije – Dok Vlada važe, građani daruju sve - Nadbiskup Kutleša na Veliku Gospu: “Čovjek nije algoritam, Hrvatskoj trebaju ljudi nade!”
Svetkovina uznesenja Marijina, Velika Gospa, okupila je u Mariji Bistrici mnoštvo hodočasnika kojima je nadbiskup Kutleša uputio snažne poruke. Rijeke hodočasnika, molitve koje odjekuju zagorskim… Pročitaj više: Nadbiskup Kutleša na Veliku Gospu: “Čovjek nije algoritam, Hrvatskoj trebaju ljudi nade!” - VATRENI PAKAO U DALMACIJI: 36 osoba stradalo u plamenu, vojska hitno poslana na teren, liječnici se bore za živote!
Najnoviji katastrofalni požari u Dalmaciji pretvorili su vrhunac turističke sezone u pravu noćnu moru. Vatrena stihija koja je krenula iz Lokve Rogoznice progutala je područje… Pročitaj više: VATRENI PAKAO U DALMACIJI: 36 osoba stradalo u plamenu, vojska hitno poslana na teren, liječnici se bore za živote! - Velika Gospa u Aljmašu: Snažna poruka braniteljima, osuda lažnog domoljublja i vapaj za odgovornošću društva
Na svečanom euharistijskom slavlju koje je okupilo tisuće branitelja i vjernika, Velika Gospa u Aljmašu bila je središte molitve za domovinu uz oštru osudu korupcije… Pročitaj više: Velika Gospa u Aljmašu: Snažna poruka braniteljima, osuda lažnog domoljublja i vapaj za odgovornošću društva - Rijeka vjernika u Aljmašu: Svetište Gospe od Utočišta ponovno okupilo mnoštvo hodočasnika
I ove je godine Velika Gospa u Aljmašu okupila tisuće hodočasnika iz cijele regije koji su u marijansko Svetište Gospe od Utočišta pristigli pješice. U… Pročitaj više: Rijeka vjernika u Aljmašu: Svetište Gospe od Utočišta ponovno okupilo mnoštvo hodočasnika - Svetište u Aljmašu: Neuništiva paradigma patnje, nade i konačnog trijumfa na obalama Dunava
Deseci tisuća hodočasnika, protjeranih mještana i predanih vjernika kontinuirano svjedoče nevjerojatnom duhovnom i fizičkom uskrsnuću u Svetištu Gospe od Utočišta u slavonskom mjestu Aljmaš, smještenom… Pročitaj više: Svetište u Aljmašu: Neuništiva paradigma patnje, nade i konačnog trijumfa na obalama Dunava - Nijemi alarm u omiškom paklu: Kako je smrtonosna birokracija ugasila SRUUK i ugrozila 27.000 života
Zadnja dva dana omiška rivijera pretvorila se u plamteći pakao, a višemilijunski nacionalni sustav SRUUK ostao je potpuno nijem. Istražujemo tko je odgovoran za to… Pročitaj više: Nijemi alarm u omiškom paklu: Kako je smrtonosna birokracija ugasila SRUUK i ugrozila 27.000 života - POLITIČKI RASKOL ZBOG EKOCIDA: Dok USKOK istražuje mito i lažne dozvole, otpad iz Gospića mora u europske rudnike soli!
Ekocid u Gospiću glavna je tema današnje odgođene sjednice, gdje su tisuće tona opasnog otpada otkrile duboku korupciju. Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga… Pročitaj više: POLITIČKI RASKOL ZBOG EKOCIDA: Dok USKOK istražuje mito i lažne dozvole, otpad iz Gospića mora u europske rudnike soli! - “Noć kada su gorjeli nebo i zemlja: Vatrena apokalipsa u Omišu odnijela ljudski život, mještani uvjereni da je požar podmetnut!”
Katastrofalan požar u Omišu, koji je izbio pod okriljem noći, mobilizirao je stotine vatrogasaca i zračne snage. Uz jak vjetar, vatra je progutala sve pred… Pročitaj više: “Noć kada su gorjeli nebo i zemlja: Vatrena apokalipsa u Omišu odnijela ljudski život, mještani uvjereni da je požar podmetnut!”
