žrtve požara

Kolumna: Hrvatsko srce kuca jače od birokracije – Dok Vlada važe, građani daruju sve

Nove obavijesti KOLUMNA Vijesti

Dok državni aparat tek razmišlja o opcijama i formira povjerenstva, obični ljudi iz svih krajeva regije još jednom dokazuju svoju istinsku veličinu. Kroz društvene mreže i brzu organizaciju, žrtve požara već danas dobivaju krov nad glavom, darovana vozila i nadu u novi početak, pokazujući tako da hrvatsko srce uvijek kuca jače i brže od trome birokracije.

Kada se dim raziđe i nad zgarištima ostane samo težak miris paljevine, na površinu isplivaju dvije najjasnije slike našeg društva: tromost državnog sustava i neizmjerna veličina običnog čovjeka. Tragedija koja je posljednjih dana gutala domove, imovinu i uspomene ponovno je ogolila našu stvarnost.

S jedne strane, imamo politički aparat koji iz udobnosti svojih klimatiziranih ureda “tek razmišlja o mogućnosti pomoći”. S druge strane, imamo građane – to veliko, prkosno i neuništivo srce koje nikada, ali baš nikada, nije iznevjerilo onoga tko je pao u nevolju.

Država na “čekanju”, narod u akciji

Dok se čeka da se formiraju povjerenstva, procijene štete i ispišu dugački birokratski formulari, život na terenu ne stoji. Ljudima koji su u vatrenoj stihiji izgubili gotovo sve, politička obećanja u futuru ne znače mnogo. Njima treba krov nad glavom danas, a prijevoz do liječnika ili trgovine sutra. Tu, na prvoj liniji ljudskosti, gdje država tradicionalno kasni, uskočio je – narod.

Facebook grupa Vatrogasci 193 posljednjih je dana postala mnogo više od mjesta za praćenje intervencija; pretvorila se u najveći, najbrži i najefikasniji humanitarni stožer u zemlji. Bez pečata, bez javne nabave i bez skupljanja jeftinih političkih poena.

“Poklanjamo auto ljudima kojima je u pozaru izgorilo auto mozda najpotrebnije ljudima s djecom merc A klasa lokacija Split Kamen.”

Ova prva, iskrena objava bila je samo iskra koja je na društvenim mrežama pokrenula nezaustavljivu lavinu dobrote.

Lavina dobrote od Pelješca do Graza i Zenice

Brzina kojom su se ljudi iz svih krajeva organizirali izaziva i suze i neizmjeran ponos. Dok premijer i ministri u odijelima daju suzdržane izjave, stvarna, opipljiva pomoć već putuje prema stradalima:

  • Vozila za novi početak: Nataša iz Rijeke nudi svoj Daewoo Lanos kojeg samo treba registrirati, Mladen poklanja Mitsubishi. Ljudi odvajaju od sebe, dajući ključeve svojih automobila potpunim strancima.
  • Krov nad glavom i plaćeni troškovi: Otvaraju se vrata diljem regije. Stižu ponude za smještaj u Grazu uz plaćene putne troškove, Snježana iz Siska nudi kuću na korištenje i preuzima plaćanje režija, a sigurno utočište nudi se i na Pelješcu.
  • Ruke koje grade: Posebno dirljiva poruka prešla je granice – Selmir iz Zenice ne samo da nudi besplatan smještaj, već kao majstor keramike nudi svoje vješte ruke potpuno besplatno za obnovu uništenih domova, vraćajući nadu cijeloj regiji.

Ovo nisu izolirani incidenti dobrote; ovo je naš stvarni modus operandi kada dođe do najgoreg. Od Vukovara do Dalmacije, kad je najteže, kuca jedno srce.

“Neka premijer pokloni vladin vozni park”

Naravno, uz ponos s pravom dolazi i gorčina. U moru poruka podrške, jasno se iščitava frustracija onih koji se pitaju koja je uopće svrha državnog aparata ako u krizi ne funkcionira. Komentari građana u grupi pogađaju točno u srž problema:

“Mogla bi i država pokloniti ljudima zaplijenjena auta koja prodaju na javnim dražbama i ona državna… Mogao bi Premijer vladin vozni park pokloniti pa neka se voze tramvajima.”

Građani s pravom primjećuju apsurd situacije. Državna vozila, luksuzni vozni parkovi i stotine zaplijenjenih automobila leže na parkiralištima institucija, dok mali čovjek, koji često jedva spaja kraj s krajem, nudi svoju jedinu imovinu onome tko je ostao bez ičega. Država od naroda uzima, a narod onome tko nema – bezrezervno daje.

Ispit ljudskosti položen s odličnim

Čitajući tisuće komentara ispod objava, od onih koji pišu “naklon do poda” do onih koji zazivaju Božji blagoslov na donatore, nameće se jasan zaključak: u nevolji smo doista prepušteni samo i isključivo jedni drugima. Naša međusobna solidarnost je jedina sigurna polica osiguranja na koju možemo računati.

Hrvatski čovjek možda je umoran od nepravde, iscrpljen svakodnevicom i s razlogom ogorčen na institucije. Možda se ponekad previše svađamo oko sitnica. Ali u trenucima kada susjedu gori dom, sve podjele nestaju.

Građani su ponovno položili ispit ljudskosti s odličnim uspjehom. Vlada? Nju, po starom hrvatskom običaju, opet čekamo na popravnom roku. A do tada, kako je to netko lijepo sažeo u jednom komentaru: u svakoj tami nađe se toplo srce da ponudi svjetiljku. Hvala svim tim malim, a zapravo najvećim ljudima.


NAJNOVIJE OBJAVE



IZBOR UREDNIKA



Tagged

Odgovori