Kada je na dnevnom redu otpad u Gospiću, političari nude svađu umjesto sanacije. Zato su građani napustili lakrdiju od sjednice.
Saborski odbori i razna povjerenstva u hrvatskom javnom i političkom životu već odavno slove za mjesta gdje dobre namjere dolaze kako bi tiho preminule u neprohodnoj šumi birokracije. No, kada se takva jedna putujuća trupa spusti u samo srce Like, u ponosni Gospić, očekivali biste barem mrvicu poštovanja prema domaćinima. Očekivali biste da će tema koja mjesecima, pa i godinama, muči lokalno stanovništvo konačno dobiti konkretne obrise rješenja. Umjesto toga, građani su dobili besplatnu ulaznicu za prvorazredni politički cirkus, pravu pravcatu lakrdiju u kojoj je jedina stvarna žrtva – zdravlje onih koji u tom gradu žive.
Tema ove neslavne sjednice trebala je biti ozbiljna, goruća i kristalno jasna: otpad u Gospiću. Nešto što već pune dvije godine, točnije dugih dvadeset i osam mjeseci, predstavlja trn u oku, ali i ozbiljnu prijetnju za zdravlje ne samo Gospićana, već i cijele Like. Građanska inicijativa „Gospić je naš dom“ na sjednicu je došla s vrlo skromnim, ali i potpuno opravdanim očekivanjima. Nisu tražili čuda, nisu tražili da im netko skine zvijezde s neba ili izgradi svemirsku postaju. Došli su po ono najosnovnije što moderna država duguje svojim poreznim obveznicima – po konkretne odgovore, po točne rokove i po jasan plan sanacije smetlišta.
Naivno su građani vjerovali da će nadležne institucije, nakon mjeseci prebacivanja odgovornosti kao vrućeg krumpira, konačno lupiti šakom o stol. Analize otpada su, naime, poznate već 28 mjeseci. Dvadeset i osam mjeseci papiri putuju iz ladice u ladicu. Od javnog zdravstva do inspektorata, pa natrag prema raznim ministarstvima, svi su imali vremena proučiti sastav onoga što truje okoliš. Nadali su se građani da će se zakazali sustav, pritisnut prisutnošću javnosti i medija, napokon probuditi. Ali, ne lezi vraže.
Čim su se uvaženi gosti iz metropole udobno smjestili u svoje stolice u lokalnoj dvorani, postalo je sasvim očito da su predstavnici Inicijative tu pozvani isključivo kao nijema, usputna publika. Kao nevažni statisti u nečijoj tuđoj predizbornoj ili dnevnopolitičkoj kampanji.
Krenimo od samog početka te neslavne sjednice. Zamislite tu scenu: dolaze nadležni, sjedaju za veliki stol, mikrofoni se pale uz ono klasično nakašljavanje koje bi valjda trebalo sugerirati važnost trenutka. Umjesto da se odmah krene s temom zbog koje su se svi zapravo okupili – zdravljem ljudi i sanacijom – dnevni red se počinje mijenjati u hodu. Točke se premeću bez ikakve prethodne najave ili razmatranja, kao prljave karte u rukama lošeg birtijskog mađioničara. U samom startu se vidjelo u kojem to smjeru ide. Nije to bio smjer rješavanja problema s otpadom u Gospiću, već smjer onog dobro nam poznatog i nadasve zamornog hrvatskog sporta – jeftinog političkog prepucavanja.
Vladajući i oporba su u rekordnom roku zaboravili gdje se točno nalaze, u kojem gradu sjede i zašto su tu uopće došli. Ušli su u svoj klasični verbalni klinč, razmjenjujući optužbe, doskočice i naučene floskule. Za to vrijeme su građani Gospića, oni isti ljudi koji taj famozni otpad svakodnevno gledaju, čiji zrak udišu i na čijoj zemlji djecu odgajaju, sjedili sa strane.
Zdravlje stanovništva? Totalno zanemareno. Odjednom ga više nitko nije ni spomenuo. Ekološka katastrofa? Svedena na marginu rasprave. Pravo građana da uopće sudjeluju u raspravi, da postave konkretna pitanja ljudima koje doslovno plaćaju iz svojih vlastitih džepova? Apsolutno i sramotno uskraćeno.
Kada punih 28 mjeseci bespomoćno gledate kako se gomilaju analize i elaborati, kako se pišu opsežna i suhoparna izvješća, a na samom terenu se ne događa apsolutno ništa, onda je strpljenje luksuz koji si više ne možete i ne želite priuštiti.
„Znači, mi nismo došli do jednog običnog pitanja“, s nevjericom i frustracijom su konstatirali predstavnici Inicijative.
I tu dolazimo do onog prijelomnog trenutka – trenutka kada građanin konačno i nepovratno shvati da država nije neki nedodirljivi apstraktni entitet negdje visoko gore, već najobičniji servis koji on masno plaća, a koji, eto, odbija odraditi svoj posao.
„Vi se nalazite u gradu Gospiću, vi ste danas došli položiti račune građanima Gospića, a ne isključivo saborskom odboru“, poručili su iz građanske inicijative. Bila je to oštra lekcija iz osnova demokracije. Građani su s pravom podsjetili prisutne na jednu bolnu, ali neospornu istinu: država jest poslodavac mnogima za tim stolom, ali na kraju cijelog tog lanca, građani su jedini stvarni poslodavac toj istoj državi. Kada posloprimac – u ovom slučaju garnitura koja je označena kao “odnarođena vlast” – bahato odbija položiti račune, ignorira gorući problem i pritom još uskraćuje riječ onima koji su najviše pogođeni, otkazivanje poslušnosti i suradnje ostaje kao jedini logičan potez.
Uskraćeni za svako pravo glasa, s uskraćenim odgovorima i pretvoreni u puke promatrače poniženja u vlastitom gradu, građani su napravili jedinu smislenu i dostojanstvenu stvar: ustali su i demonstrativno napustili sjednicu.
Ta scena napuštanja dvorane nosi u sebi nevjerojatno snažnu simboliku. Ostaviti političare da sami sa sobom i pred kamerama raspravljaju o temama koje nemaju apsolutno nikakve veze sa stvarnim životom, dok taj stvarni život sa svim svojim problemima jednostavno izlazi kroz vrata.
„Pa nemojte ići, ljudi, oni žele da vi odete, nemojte ići, ljudi!“ odjekivao je dvoranom nečiji dramatični apel. Zvučalo je to gotovo komično, poput očajničkog vapaja glumca na pozornici kada napokon shvati da mu je publika pobjegla s premijere jer je predstava naprosto negledljiva. No, Gospićane se više nije dalo zaustaviti ni ispraznim riječima ni zakašnjelim molbama. „Ne mislimo sudjelovati išta dalje u ovoj lakrdiji,“ bio je njihov rezolutan i neopoziv stav.
A što se tiče one famozne sanacije otpada? Ah, ti naši slavni hrvatski rokovi. Sjetimo se samo kako to ide u labirintima naše administracije. „Krenut će u trećem kvartalu, najkasnije u četvrtom kvartalu,“ tako se govorilo, podsjetili su iz Inicijative. Samo, koje točno godine? Možda neke 2015., možda 2016.? Ili se to prolongiralo do unedogled? Datumi i godine kod nas su ionako rastezljiv pojam, osobito kada se radi o uklanjanju nečega što nikome od nadležnih očito ne smeta u njihovim komfornim zagrebačkim uredima. Odugovlačenje je u Hrvatskoj odavno prestalo biti propust i postalo pomno osmišljena nacionalna strategija.
Zabrana govora građanskim inicijativama i onemogućavanje narodu da govori o vlastitom zdravlju, ocijenjeno je kratko i jasno – kao sramota i nešto nečuveno. Odnarođena vlast pokazala je zavidnu razinu arogancije i neosjetljivosti za realne probleme s kojima se Lika suočava iz dana u dan. Onaj tko je organizirao ovako diletantski nepripremljenu sjednicu direktan je krivac za to što građani iz revolta odlaze nakon samo sat vremena.
No, priča ovdje ni izbliza ne završava, ona se samo pakira i seli na novu pozornicu. Kada sve institucije redom zakažu u Gospiću, kada ono toksično brdo neće magično nestati samo od sebe, a saborski odbori pretvore radni sastanak u jeftin poligon za politička prepucavanja, Inicijativi preostaje samo jedno.
„Vidimo se u Zagrebu!“
To nije bila samo usputna fraza bačena preko ramena na izlasku iz dvorane. To je obećanje. To je jasan, glasan signal da ignoriranje i guranje problema pod tepih neće učiniti da on nestane. Građani Gospića i Like nemaju namjeru odustati jer se više nemaju kamo povući. Radi se o njihovom zdravlju, njihovom okolišu i njihovoj budućnosti. Ako ih se ne želi saslušati za stolom u lokalnoj dvorani, njihov će glas sasvim sigurno puno neugodnije odjeknuti na zagrebačkim ulicama, točno pod prozorima onih koji bi trebali donositi odluke, a ne donose ih.
Dok institucije mirno spavaju snom pravednika, dok se političari i dalje prepucavaju tko je kome što prvi rekao, a tone otpada i dalje strpljivo leže na istom mjestu čekajući neku novu, bolju godinu – jedno je sasvim sigurno. Ova tragikomedija uskoro dobiva svoj veliki zagrebački nastavak.
Gospićani su u međuvremenu spakirali svoje neoborive argumente, svoje duboko nezadovoljstvo i svoje ustavno pravo na zdrav život. Predstava se nastavlja, samo što sada glumci nepovratno mijenjaju uloge. Gospodo draga iz odbora i nadležnih institucija, pripremite se – Gospić dolazi k vama.
NAJNOVIJE OBJAVE
- Saznajte kako je otpad u Gospiću izazvao revolt građana. Zbog političkog prepucavanja napustili su sjednicu i poručili: Vidimo se u Zagrebu!
Kada je na dnevnom redu otpad u Gospiću, političari nude svađu umjesto sanacije. Zato su građani napustili lakrdiju od sjednice. Saborski odbori i razna povjerenstva… Pročitaj više: Saznajte kako je otpad u Gospiću izazvao revolt građana. Zbog političkog prepucavanja napustili su sjednicu i poručili: Vidimo se u Zagrebu! - Od “Vukova s Drave” do malene Larise: U Belišću otkriveno spomen-obilježje koje nikoga ne prepušta zaboravu
Jutros je svečano otkriven spomenik u Belišću koji jedinstveno odaje počast braniteljima, civilima i hrabrim radnicima Kombinata. Jutros je u Parku hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata,… Pročitaj više: Od “Vukova s Drave” do malene Larise: U Belišću otkriveno spomen-obilježje koje nikoga ne prepušta zaboravu - Razotkrivena mračna pozadina dalmatinskih požara: Je li Hrvatska pod udarom terorista?
Ljeto 2026. godine pamtit će se po tragediji i vatri. Namjerni požari diljem hrvatske obale pretvorili su ekstremnu klimatsku krizu u prvorazredno sigurnosno pitanje, ostavljajući… Pročitaj više: Razotkrivena mračna pozadina dalmatinskih požara: Je li Hrvatska pod udarom terorista? - Kapela sv. Roka u Bankovcima dobila novi križni put slikara Franje Molnara
Akademski slikar Franjo Molnar dovršio je monumentalno sakralno djelo – 14 unikatnih postaja za novi križni put u kapeli Sv. Roka u Bankovcima. Na blagdan… Pročitaj više: Kapela sv. Roka u Bankovcima dobila novi križni put slikara Franje Molnara - Kolumna: Hrvatsko srce kuca jače od birokracije – Dok Vlada važe, građani daruju sve
Dok državni aparat tek razmišlja o opcijama i formira povjerenstva, obični ljudi iz svih krajeva regije još jednom dokazuju svoju istinsku veličinu. Kroz društvene mreže… Pročitaj više: Kolumna: Hrvatsko srce kuca jače od birokracije – Dok Vlada važe, građani daruju sve - Nadbiskup Kutleša na Veliku Gospu: “Čovjek nije algoritam, Hrvatskoj trebaju ljudi nade!”
Svetkovina uznesenja Marijina, Velika Gospa, okupila je u Mariji Bistrici mnoštvo hodočasnika kojima je nadbiskup Kutleša uputio snažne poruke. Rijeke hodočasnika, molitve koje odjekuju zagorskim… Pročitaj više: Nadbiskup Kutleša na Veliku Gospu: “Čovjek nije algoritam, Hrvatskoj trebaju ljudi nade!” - VATRENI PAKAO U DALMACIJI: 36 osoba stradalo u plamenu, vojska hitno poslana na teren, liječnici se bore za živote!
Najnoviji katastrofalni požari u Dalmaciji pretvorili su vrhunac turističke sezone u pravu noćnu moru. Vatrena stihija koja je krenula iz Lokve Rogoznice progutala je područje… Pročitaj više: VATRENI PAKAO U DALMACIJI: 36 osoba stradalo u plamenu, vojska hitno poslana na teren, liječnici se bore za živote! - Velika Gospa u Aljmašu: Snažna poruka braniteljima, osuda lažnog domoljublja i vapaj za odgovornošću društva
Na svečanom euharistijskom slavlju koje je okupilo tisuće branitelja i vjernika, Velika Gospa u Aljmašu bila je središte molitve za domovinu uz oštru osudu korupcije… Pročitaj više: Velika Gospa u Aljmašu: Snažna poruka braniteljima, osuda lažnog domoljublja i vapaj za odgovornošću društva - Rijeka vjernika u Aljmašu: Svetište Gospe od Utočišta ponovno okupilo mnoštvo hodočasnika
I ove je godine Velika Gospa u Aljmašu okupila tisuće hodočasnika iz cijele regije koji su u marijansko Svetište Gospe od Utočišta pristigli pješice. U… Pročitaj više: Rijeka vjernika u Aljmašu: Svetište Gospe od Utočišta ponovno okupilo mnoštvo hodočasnika - Svetište u Aljmašu: Neuništiva paradigma patnje, nade i konačnog trijumfa na obalama Dunava
Deseci tisuća hodočasnika, protjeranih mještana i predanih vjernika kontinuirano svjedoče nevjerojatnom duhovnom i fizičkom uskrsnuću u Svetištu Gospe od Utočišta u slavonskom mjestu Aljmaš, smještenom… Pročitaj više: Svetište u Aljmašu: Neuništiva paradigma patnje, nade i konačnog trijumfa na obalama Dunava
