561709515 3025051810999667 2573178738866537395 n

Obilježena 34. obljetnica konvoja iz Vukovara 1991., kada je spašeno više od stotinu ranjenika iz ratne bolnice

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti

Na današnji dan 1991. godine, u jeku Domovinskog rata, iz opkoljenog Vukovara izašao je humanitarni konvoj u organizaciji Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske i međunarodne organizacije „Liječnici bez granica“. Bio je to trenutak koji je ušao u povijest – konvoj koji je pod kišom granata i snajperskom vatrom uspio izvući više od stotinu teško ranjenih iz prenapučene vukovarske bolnice, simbolizirajući snagu humanosti usred razaranja i smrti.

U subotu 18. listopada, 34 godine kasnije, u organizaciji Udruge vukovarski ranjenici (VURA 1991), održan je prigodan program sjećanja na taj povijesni i herojski čin. Obilježavanje je započelo polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća u dvorištu bolnice, kod spomen obilježja žrtvama Ovčare, zatim na mjestu masovne grobnice na Ovčari i na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskoga rata.

Članovi Udruge obišli su prostore vukovarske bolnice i prisjetili se onih koji tada nisu imali sreću napustiti grad. Mnogi od njih, ranjenici i bolničko osoblje, završili su na poljoprivrednom dobru Ovčara, gdje su brutalno pogubljeni nakon pada grada. Posebno su se prisjetili pokojne dr. Vesne Bosanac, ratne ravnateljice bolnice, koja je svojim neslomljivim duhom i hrabrošću postala simbol otpora i medicinskog dostojanstva u ratu.

U sklopu svečanosti obilježavanja uručene su i zahvalnice osobama i institucijama koje su svojim doprinosom čuvale uspomenu na taj događaj i pomagale rad udruge. U ime Turističke zajednice Ravni kotari Benkovac zahvalnicu je primio Marijan Boban za donaciju i doprinos radu udruge „Vukovarski ranjenici 1991“. Zahvalnice su primile i Katarina Ivanković i Anka Soldo Rojnica, sudionice konvoja kao ranjenice, te Dušanka Zeko, djelatnica ratne bolnice u Vukovaru, za nesebično zalaganje pri osnivanju udruge i doprinos njezinu radu. Također, Jasmina Jelisavec, tada tajnica ravnateljice dr. Vesne Bosanac, primila je priznanje za doprinos u organizaciji i očuvanju sjećanja na događaje iz 1991.

Nakon službenog dijela, održano je i prigodno druženje za sve sudionike u restoranu Vukovarska kuća – Park Adica.

Povijesni konvoj koji je probio opsadu

U listopadu 1991. godine, Vukovar je bio pod potpunom opsadom srpskih paravojnih snaga i JNA. Grad je bio odsječen od ostatka Hrvatske, a svakodnevno je na njega padalo oko 7000 projektila. U takvim okolnostima, bolnica u Vukovaru bila je prepuna ranjenika, bez dovoljno lijekova, hrane i električne energije.

Humanitarni konvoj „Liječnika bez granica“ krenuo je iz Đakova u 6 sati ujutro. Sastojao se od 8 kamiona, 4 ambulantna vozila i 5 osobnih automobila, u kojima se nalazilo 17 vozača, pet liječnika, osam medicinskih sestara i sedam logističara. Cilj je bio izvući što veći broj teško ranjenih do prihvatnog centra u Mikanovcima, udaljenom 30-ak kilometara od grada.

No, put do slobode bio je pakao. Kada je konvoj, nakon dolaska u Vukovar, krenuo prema Nuštru preko Bogdanovaca i Marinaca, izbio je oružani sukob u blizini kolone. U jednom trenutku, jedan kamion naletio je na minu, pri čemu su ranjene dvije medicinske sestre. Taj tragični događaj potaknuo je međunarodnu organizaciju „Liječnici bez granica“ da odustane od organiziranja daljnjih konvoja, iako je prvotno bilo planirano da dolaze dva puta tjedno dok se svi ranjenici ne izvuku iz bolnice.

Unatoč svemu, konvoj je nakon više od 12 sati putovanja uspio dovesti 122 teška ranjenika na područje pod kontrolom hrvatskih snaga. Bio je to tračak nade u najmračnijim danima opsade.

„Bilo je jako teško, to je već bilo pred kraj. Taj konvoj je trebao dolaziti dva puta tjedno dok sve ranjenike ne odvede van, međutim, zbog tog incidenta oni su se ispričali da više ne mogu dolaziti. I više uopće nisu došli. Bili smo opet prepušteni sebi.“ – prisjetila se tada dr. Vesna Bosanac, ravnateljica bolnice.

Sjećanje koje ne smije izblijedjeti

Humanitarni konvoj iz Vukovara 1991. godine ostao je simbol hrabrosti, humanosti i odlučnosti ljudi koji su, riskirajući vlastite živote, spašavali tuđe. U vremenu kada su se rušili gradovi i gasili životi, ti su ljudi pokazali da čovjekoljublje i suosjećanje mogu pobijediti i u najgorim uvjetima rata.

Danas, tri i pol desetljeća kasnije, prisjećanje na taj događaj nije samo izraz poštovanja prema onima koji su tada djelovali, nego i poziv da se nikada ne zaboravi cijena slobode i ljudskosti.

Konvoj „Liječnika bez granica“ iz listopada 1991. ostaje duboko urezan u kolektivno sjećanje hrvatskog naroda – kao svjetlo koje je zasjalo usred tame, dokaz da i u ratu postoje oni koji biraju život umjesto smrti, nadu umjesto očaja i čovjeka umjesto mržnje.

Foto: Branko Svić



Podjeli ovo:

Odgovori