Obilježena 33. obljetnica oslobođenja Vidovica – sjećanje na hrabrost i žrtvu hrvatskih branitelja

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti

ORAŠJE, 23. listopada 2024. – Na današnji dan 1992. godine, u jeku Domovinskoga rata, hrabri pripadnici 106. brigade HVO-a Orašje, uz potporu suboraca iz drugih brigada HVO-a i Hrvatske vojske, oslobodili su Vidovice – mjesto koje je početkom svibnja te ratne godine bilo okupirano od strane srpskih snaga. Oslobođenje Vidovica ostalo je simbol pobjede, ustrajnosti i domoljublja posavskih branitelja, a datum 23. listopada danas se obilježava i kao Dan Grada Orašja.

Središnji program obljetnice održan je upravo u Vidovicama, u organizaciji Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata “23. listopad” Vidovice, uz sudjelovanje brojnih izaslanstava, braniteljskih udruga i građana.

Obilježavanje je započelo kod Spomen-obilježja Polje, gdje su predstavnici udruga i institucija položili vijence i zapalili svijeće u znak zahvalnosti svim poginulim braniteljima. Molitvu odrješenja predvodio je župnik Župe Vidovice vlč. Marijan Brkić, u zajedništvu s trajnim đakonom vlč. Ilijom Kneževićem i vlč. dr. Darkom Tomaševićem, kanonikom iz Sarajeva.

Pod ratnim zastavama, sudionici su se potom u mimohodu uputili prema središnjem Spomen-obilježju u Vidovicama, gdje je služena sveta misa zadušnica za sve poginule branitelje. Misno slavlje predvodio je vlč. Brkić, a u tišini i molitvi prisjetilo se onih koji su život dali za slobodu Posavine i domovine Hrvatske.

Nakon mise, vijence su položila više od 20 izaslanstava, među kojima su bili članovi obitelji poginulih branitelja, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, izaslanstva postrojbi HVO-a i HV-a, kao i gosti iz Republike Hrvatske, među njima i predstavnici Grada Zagreba i predstavnici Udruge hrvatsih branitelja Antunovac-Ivanovac. U ime domaćina, vijence su položili gradonačelnik Orašja Marijan Oršolić, predsjednik Skupštine Županije Posavske Blaž Župarić i predsjednik Vlade Županije Posavske Đuro Topić.

Kod spomen-sobe u Vidovicama, u kojoj su izložene fotografije poginulih branitelja, svi prisutni još jednom su odali počast i zahvalnost onima čija je žrtva trajno utemeljila slobodu današnjega Orašja i Posavine.

U ime organizatora, okupljenima se obratio predsjednik Udruge Vidan Grgić, koji je s posebnim emocijama govorio o značenju današnjeg dana:

“Čovjek se naježi od tuge, a ujedno i od radosti kad vidimo da sve nije zaboravljeno. Dolaze nam redovno suborci iz Hrvatske, koji su s nama oslobađali Vidovice. Svake godine se okupimo, evociramo ratna sjećanja i podsjetimo se na vrijednosti koje nas povezuju. Dosta je mladih uključeno u ovaj projekt i želimo im prenijeti istinu o Domovinskome ratu – da znaju što se događalo. Ne moraju nikoga mrziti, ali moraju znati tko je napadao i ubijao civile i branitelje,” kazao je Grgić.

Podsjetio je i na strašne gubitke koje je Vidovice pretrpjelo:

“Iz našeg mjesta poginula su 33 branitelja, a ubijeno je 13 civila, pretežno starijih i bolesnih. Pravda je spora, ali vjerujemo da će jednog dana stići one koji su to učinili.”

Umirovljeni bojnik HV-a, Stjepan Šerić, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Antunovac-Ivanovac, predao je zarobljenu srpksu zastavu koju su pripadnici HV-a zarobili prilikom osobađanja Vidovica, a koju je bojnik Šerić čuvao svim ovih godina.

Povjesnica..

Obilježavanje 33. obljetnice oslobađanja Vidovica i Dana Grada Orašja zaključeno je kulturno-umjetničkim programom u Kulturnom centru Vidovice, gdje su nastupili lokalni izvođači, učenici i članovi udruga, u ozračju zajedništva, ponosa i zahvalnosti.

Datum 23. listopada određen je za Dan općine, kasnije Grada Orašja, datum iz Domovinskoga rata kada su postrojbe 106. brigade HVO Orašje oslobodile okupirane Vidovice, a 25. listopada oslobođene su i Kopanice.

Srpska agresija na općinu Orašje započela je 29. travnja 1992., topničkim napadom na Vidovice. Nakon dva dana neprestanog topničkog napada, koji je trebao agresorima poslužiti za zastrašivanje i razbijanje prve obrambene crte, uslijedio je i jaki pješački napad 1. svibnja. 1992. Toga dana oko 600 pješaka potpomognutim tenkovima i oklopom, krenuli su u osvajanje Vidovica u čemu, zbog brojčane i tehničke nadmoći, i uspijevaju. Dan poslije, 2. svibnja, konsolidirane hrvatske snage, pojačane dragovoljcima iz ostalih naselja oraške općine, u protunapadu ponovo zauzimaju Vidovice. Takvo stanje nije dugo trajalo, jer su već 4. svibnja 1992. godine srpske snage potpomognute snagama iz Brčkog, sa više strana izvršili jaki napad na Vidovice, pa dolazi do borbe i prsa u prsa. Malobrojniji branitelji su ponovno napustili Vidovice i povukli se na pričuvne položaje.

U razdoblju od 29. travnja do 4. svibnja 1992. godine, u borbama za Vidovice poginulo je oko 40 branitelja, a na desetine ih je teže ili lakše ranjeno.

Ulaskom u hrvatska sela Vidovice, Kopanice i Jenjić, srpski vojnici su na najokrutniji način masakrirali i ubili desetke civila koji nisu mogli ili htjeli napustiti spomenuta sela.
Od 4. svibnja crta obrane 106. brigade HVO-a, je neprestano ojačavana i utvrđivana čvrstim rovovima i bezbrojnim tranšeama, a protezala se u duljini 27-30 km, tj. od sela Oštra Luka sa zapadne strane bojišnice, preko Boka, Matića, Kostrča, Donje Mahale i Orašja, sve do Vidovica na krajnjem istoku općine. Popunjenost brigade ljudstvom je svakim danom rasla i prelazila formaciji 100%, što samo po sebi govori o moralu i odlučnosti branitelja.

Jačih neprijateljskih pješačkih napada nije bilo sve do 19. srpnja 1992. godine, nego su se vodile rovovske bitke i diverzantske akcije. U tom periodu srpski agresor je tukao županjsko i oraško područje oružjem najveće razorne moći: Lunama, Volkovima, topništvom najtežeg kalibra, uz česta zračna bombardiranja, sa najrazornijim avio-bombama, tkz. “krmačama”. Pored crte bojišnice, na udaru su bili industrijski objekti, škole, sakralni objekti, gospodarski objekti, a nekritički je gađano i cijelo područje općine. Najveće štete trpjela su sva naselja naslonjena na prvu crtu obrane: Oštra Luka, Bok i Matići, te Orašje, kao centar općine, ali i sva prekosavska sela županjske Posavine. Svakodnevno su brojne neprijateljske granate zasipale slobodno područje, a najčešće su stradavali civili.

Takvo stanje je trajalo sve do 23. listopada 1992. godine, kada su postrojbe hrvatskih branitelja totalno razbile i uništile neprijatelja i oslobodile okupirano selo Vidovice, a 25. listopada na isti način oslobođeno je i selo Kopanice. Srpske snage su pretrpjeli teške gubitke.

Poginuli hrvatski branitelji u zauzimanju Vidovica s područja Rijeke i Osijeka: Zvonimir Kokotović (1967), Marinko Bošnjak ( 1966), Franjo Šafer (1965), Anto Matkić (1963) i Anto Knežević (1973).

Poginuli pripadnici HVO-a : Vlado Pavlak, Nedeljko Lazić, Eduard Perušić, Stjepan Oršuš, Marijan Juriša, Stevo Kuzmić, Željko Hojsak, Vladimir Galinec, Dario Cartk, Stjepan Lepčin, Dragutin Lajtman, Franjo Tomšić, Ivan Novak, Josip Petak-Đango, Nedeljeljko Horvatić, Mladen Kučina, Mladen Meštrić, Nedjeljko Semić, Dalibor Čebuhar, Ivan Marjanović, Renato Plavetić, Dragan Jovanović-Cigo, Tomislav Švab, Zdravko Štos, Radovan Mladenović, Branko Bergovec, Božidar Šuflaj, Mato Mijatović, Joso Ivkić, Zvonko Ivkić, Zlatko Ivkić, Željko Župarić i Mato Matanović.



Odgovori