Na današnji dan, 16. veljače 1965. godine, rođen je Marko Babić, jedan od najslavnijih hrvatskih branitelja i heroj obrane Vukovara.
Napustio je sigurnost Švicarske i vratio se u rodni grad u travnju 1991., spreman stati na branik Domovine. Kao zamjenik Blage Zadre i zapovjednik obrane Borova Naselja, Babić je predvodio protuoklopnu borbu na Trpinjskoj cesti, uništivši čak 14 neprijateljskih tenkova. Njegova taktika i hrabrost postali su dio ratne legende, a suborci su ga pamtili po iznimnoj smirenosti i odvažnosti.
Kroz vrtove kuća su se provlačili, dočekali tenk, prvi u koloni udarili, povukli se 50 metara, pa udarili drugi. Tenkove su gađali kroz ograde prema cesti. Poslije je rekao kako je „naša sreća bila što je JNA krenula arogantno i bahato, pješadiju su ostavljali 200-tinjak metara iza pa su tenkovi onda bili kao ‘pečeni pilići‘.
Njegova ideja je bila da se tenk pusti da uđe 50 do 100 metara u dubinu naših položaja, kao u mišolovci, a mi smo bili s lijeve i desne strane u dvorištima kuća. Prvi je uništio neprijateljski tenk, za njega se govorilo da „gađa tenkove kao da su obične limenke“. S tim se, međutim, nikad osobno nije hvalio, ni busao u prsa.
Po padu Vukovara, s nekolicinom drugih boraca se probio iz grada. Suborci kazuju kako ih se dojmilo da prema neprijatelju nije iskazivao mržnju, unatoč tome što su njegovi roditelji još 14. rujna 1991. godine odvedeni iz Vukovara i ubijeni u obližnjem selu Boboti.
Pukovnik Marko Babić napustio je HV 1997. godine kada se časno skinuo. Zajedno s redateljem Eduardom Galićem i producentom Dominikom Galićem producirao je dokumentarac Heroji Vukovara. Na poticaj Mladena Pavkovića, UBIUDR Podravka mu je 2012. godine dodijelila posmrtno priznanje – Junak hrvatskog Domovinskog rata. Priznanje su primili članovi njegove obitelji u Vukovaru.
Po njegovim riječima nije se borio za braniteljsku mirovinu, nego za Vukovar i Hrvatsku pa je mirovinu odbio-Kada sam izlazio iz vojske, nudili su mi tada predsjedničku mirovinu, koja se dodjeljuje ljudima od osobitih zasluga za Republiku Hrvatsku. Tada sam imao 32 godine i nisam osjećao da trebam ići u mirovinu. U mirovinu idu stari i bolesni ljudi, ja nisam niti star, niti bolestan pa ne osjećam da sam za mirovinu.
Povodom 11. obljetnice smrti, 2’18- godine Strukovna škola Vukovar nazvana je po njemu, Srednja strukovna škola “Marko Babić” Vukovar
U vojarni “Josip Jović” u Udbini, 13. rujna 2019. godine, otvoreno je novoustrojeno središte za razvoj vođa koje je nazvano po njemu, Središte za razvoj vođa “Marko Babić”.
Umro je od posljedica moždanog udara 5. srpnja. 2007. godine a pokopan je na vukovarskom Memorijalnom groblju Hrvatskih branitelja 7. srpnja 2007. godine.
