Nevenka Topalušić

Nevenka Topalušić – simbol hrabrosti, majčinstva i istinske ljubavi prema domovini

Domovinski rat Nove obavijesti Obljetnice Riječ branitelja Vijesti

Ovdje sam zbog toga jer me ubija ova nepravda. Otišla sam u rat da bi bilo bolje mojoj djeci, no niti je bolje mojoj djeci, niti meni. Danas sam ovdje izričito zbog toga da se borim za sebe i za svoju djecu i neću odavdje otići – možete samo mrtvu odnijeti. Ostat ću ovdje dan i noć. Dok god ne umrem, tu ću biti.“

Nevenka Topalušić, heroina Domovinskog rata i simbol žrtve hrvatskih branitelja, preminula je na današnji dan 22. listopada 2014. godine tijekom braniteljskog prosvjeda ispred Ministarstva hrvatskih branitelja. Te večeri, u 22:49 sati, njezino srce – srce žene koja je dala sve za Hrvatsku – prestalo je kucati. Iako su suborci i hitna pomoć odmah reagirali, život ove neustrašive ratnice ugasio se u 60. godini.

Rođena 21. studenog 1954. u Gradiću kraj Vrbovca, Nevenka je od najranijih dana pokazivala predanost i izvrsnost. Nakon što je osnovnu školu završila s odličnim uspjehom, nastavila je školovanje u medicinskoj školi u Zadru, koju je također završila kao izvrsna učenica. Po povratku se zaposlila u Domu zdravlja Vrbovec, gdje je stekla dragocjeno iskustvo koje će kasnije, u najtežim danima Domovinskog rata, spašavati živote.

U rujnu 1991. godine, Nevenka se priključila formiranju 51. samostalnog bataljuna Vrbovec, a ubrzo i elitnoj postrojbi Crne Mambe. Kao medicinska sestra na prvoj crti bojišta, uvijek je birala nositi više sanitetskog materijala umjesto oružja. Nije vjerovala u snagu metka – vjerovala je u suborce, u Hrvatsku i u Boga.

“Osobno naoružanje nikada nije nosila u akciju. Njen stav je bio bezgranično vjerovanje suborcima kao i to da može ponijeti puno više sanitetskog materijala umjesto oružja i streljiva.“

Tijekom teških borbi, osobito u akciji “Una” u Dubici, pokazala je nadljudsku hrabrost. Dok su oko nje padale granate i metci, trčala je pružiti pomoć teško ranjenom Anti Petrušiću. Unatoč njegovom upozorenju da mu ne prilazi jer zna da će poginuti, Nevenka se nije povukla. Krenula je prema njemu i tada je pogođena s četiri snajperska metka. Preživjela je, ali je ostatak života provela u invalidskim kolicima – s 28 gelera u tijelu i neizmjernom snagom u duši.

Nakon rata, s teškim ranama i invaliditetom, rodila je četvrto dijete. Nikada nije tražila sažaljenje. Nastavila je živjeti dostojanstveno, boreći se za prava hrvatskih branitelja i invalidnih osoba.

Ovdje sam zbog toga jer me ubija ova nepravda. Otišla sam u rat da bi bilo bolje mojoj djeci, no niti je bolje mojoj djeci, niti meni. Danas sam ovdje izričito zbog toga da se borim za sebe i za svoju djecu i neću odavdje otići – možete samo mrtvu odnijeti. Ostat ću ovdje dan i noć. Dok god ne umrem, tu ću biti.“
— izjava Nevenke Topalušić tijekom prosvjeda ispred Ministarstva hrvatskih branitelja

Te riječi postale su proročanske. Na mjestu gdje je preminula danas stoji spomenik, a trg ispred Ministarstva 29. prosinca 2015. dobio je ime Trg Nevenke Topalušić.

Na njenom grobu urezane su riječi koje svjedoče o životu punom nesebične ljubavi i žrtve:

“Ostavila si tragove koji se ne brišu i dobrotu koja se pamti. Tvoja plemenita duša, veliko srce i častan život zaslužuje da te vječno poštujemo i nikad ne zaboravimo.

Za svoju službu domovini, Nevenka Topalušić odlikovana je Redom hrvatskog križa, Spomenicom domovinske zahvalnosti i Medaljom Oluja.

Danas, njezino ime ne znači samo sjećanje – ono znači zavjet. Zavjet da se ne zaboravi istinska žrtva hrvatskih žena u Domovinskom ratu, onih koje su u rat išle bez oružja, ali s najvećim oružjem – srcem.



Odgovori