Saznajte kako je ilegalni otpad u Gospiću alarmirao EU parlament. Čitajte o ekološkoj katastrofi, PFAS kemikalijama i političkoj odgovornosti.
Europski parlament u Strasbourgu danas je postao poprište žestoke političke bitke na temu koja izravno pogađa Hrvatsku, a u središtu pozornosti našao se ilegalni otpad. Na posljednjoj ovotjednoj plenarnoj sjednici, visoki europski dužnosnici i hrvatski eurozastupnici raspravljali su o dramatičnom ekološkom skandalu uslijed nezakonitog odlaganja više od 35 tisuća tona toksičnog materijala u gradu Gospiću. Zbog izravne ugroze zdravlja lokalnog stanovništva i opasnosti od prodora smrtonosnih PFAS kemikalija u podzemne vode, zastupnici su tražili hitnu sanaciju kontaminiranog područja, strože granične kontrole te utvrđivanje jasne političke i kaznene odgovornosti za propuste institucija koje su dopustile da Hrvatska postane europsko odlagalište opasnih tvari.
Zdravlje nacije na udaru toksina i nemara
Rasprava u srcu Europe otvorena je vrlo jasnim upozorenjem predsjedatelja sjednice, koji je naglasio kako je zaštita ljudi od toksičnih tvari i ilegalnog otpada jedno od najvažnijih pitanja opstojnosti europskih građana. Zastrašujući primjeri ekološkog kriminala ne dolaze samo iz Italije, Slovenije ili Njemačke, već su svoje najružnije lice pokazali upravo u srcu Like – u Gospiću. Predsjedatelj je izrazio punu solidarnost s građanima pogođenih područja, naglašavajući beskompromisnu spremnost Europske unije da zaštiti njihove vitalne interese.
Povjerenik Europske komisije, Olivér Várhelyi, u svom je uvodnom izlaganju postavio širi kontekst zdravstvene sigurnosti, istaknuvši kako zaštita građana i europskih gospodarstava nije jednostran proces, već složena operacija koja obuhvaća apsolutno sve razine vlasti. Várhelyi je podsjetio na poražavajuće statistike o smrtnosti uzrokovanoj duhanom i nikotinskim proizvodima, koji godišnje odnose stotine tisuća života, te je povukao paralelu s jednako opasnim, ali nevidljivim neprijateljem – toksičnim kemikalijama u našem neposrednom okruženju.
“Europska komisija uvelike revidira mnoge od svojih propisa, od onih o industrijskim emisijama do onih o gospodarenju otpadom. Trenutno radimo na strogim ograničenjima vezanim uz PFAS općenito,” naglasio je Várhelyi, najavivši povećanje broja inspekcijskih revizija za pedeset posto u trećim državama, kao i znatno pojačavanje graničnog nadzora. No, unatoč tim birokratskim najavama iz Bruxellesa, stvarni problem leži duboko zakopan u hrvatskoj zemlji.
Politički obračun hrvatskih eurozastupnika: Odgovornost ili panika?
Slučaj Gospića poslužio je kao katalizator za otvoreni politički sukob hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu, pri čemu su se jasno ocrtale linije podjele između vladajućih i oporbe.
Karlo Ressler (EPP) prvi je stao za govornicu, nastojeći smiriti tenzije i prebaciti fokus s političke krivnje na institucionalno rješavanje problema. “Zaštita zdravlja ljudi nije ni lijeva ni desna tema,” ustvrdio je Ressler, dodajući kako ozbiljna politika rješava problem sanacijom, a ne širenjem straha i panike. Priznao je da nezakonito odlaganje više od 35.000 tona opasnog otpada u Varaždinu, Gospiću i Benkovcu ukazuje na katastrofalnu štetu koju uzrokuje ekološki kriminal, opisavši ga kao jednu od najunosnijih aktivnosti organiziranog podzemlja. Prema njegovim riječima, ovo je test snage pravne države, a počinitelji moraju biti neizostavno procesuirani.
S druge strane političkog spektra, Romana Jerković (S&D) iznijela je oštru i izravnu optužbu na račun državnog aparata. Prema njezinim riječima, postavljanje legitimnih pitanja nije širenje panike, već osnovna dužnost i jedini način zaštite građana.
“Grad Gospić danas ima oko 35 tisuća tona ilegalno odloženog otpada. To je više od 3 tone po jednom jedinom stanovniku,” upozorila je Jerković, dramatično naglašavajući razmjere ekocida. Njezino je izlaganje ogolilo suštinu problema: takva ekološka katastrofa ne nastaje preko noći. “Ona nastaje kada vlast godinama zatvara oči, kada korupcija, pogodovanje i politika postanu važniji od zdravlja građana.” Jerković je postavila niz neugodnih pitanja o tome kako su tisuće kamiona s opasnim teretom prešle državnu granicu bez ikakvog nadzora te zašto ni 580 dana nakon prvih uhićenja zakonski rok za zbrinjavanje tog otpada nije ispoštovan.
Sjene međunarodnog kriminala i slovenski apsurd
U raspravu su se ubrzo uključili i strani zastupnici, dajući slučaju Gospić širu, europsku dimenziju. Irena Joveva, zastupnica iz Slovenije (Renew), ukazala je na tragičnu ironiju cijele situacije. Podsjetila je kako su tisuće tona toksičnog materijala zakopane samo nekoliko kilometara od rodnog mjesta Nikole Tesle, vizionara koji je svoj život posvetio boljoj budućnosti čovječanstva.
Joveva je iznijela frapantan podatak iz istrage: samo iz Slovenije u Gospić je dopremljeno oko 15.000 tona opasnog otpada tijekom dvije godine, unatoč tvrdnjama slovenskog inspektorata da nikakve dozvole nisu izdane. Apsurd situacije dosegnuo je vrhunac kada je, u pokušaju rješavanja krize, ugovor za iskopavanje kontaminiranog materijala dobila hrvatska podružnica jedne slovenske tvrtke – u čijoj je blizini nedavno također pronađen nezakonito zakopan otpad. “Nikola Tesla je za sobom ostavio izume budućim naraštajima. Što ćete im vi ostaviti? Vječne kemikalije?” oštro je poentirala Joveva.
Njemački zastupnik Arno Bausemer (AfD) nadovezao se na međunarodni karakter ovog zločinačkog pothvata. Prema njegovim navodima, niz talijanskih kompanija falsificirao je dokumentaciju, lažno deklarirajući opasni medicinski i industrijski otpad iz Italije, Slovenije i Njemačke kao bezopasnu plastiku. Na tom su zločinu protiv prirode kriminalci uprihodili više od četiri milijuna eura. Bausemer je upozorio kako je upravo izostanak čvrstih graničnih kontrola omogućio ovakav scenarij, pozivajući na drakonske sankcije za odgovorne.
Europska rješenja za nacionalne katastrofe
Suočeni s kritikama, zastupnici iz redova vladajućih ponudili su strateški odgovor. Tomislav Sokol (EPP) jasno je artikulirao kako otpadna mafija ne poznaje državne granice. Zatražio je osnivanje stalne, specijalizirane operativne skupine pri Europolu koja bi sinkronizirala rad policije, carine te financijskih i ekoloških tijela s ciljem razbijanja kriminalnih mreža i praćenja njihovih financijskih tokova. Također, apelirao je na aktivaciju Mehanizma Unije za civilnu zaštitu kako bi Europa promptno reagirala u sanaciji, naglašavajući pritom načelo “onečišćivač plaća”.
Gordan Bosanac (Zeleni/EFA) izrazio je krajnju zabrinutost zbog hrvatske zakonske legislative, upozorivši parlament kako je u Hrvatskoj ukinuta obveza najave uvoza otpada te očevidnik otpada. “Naše institucije danas ne znaju gdje se nalazi gotovo milijun tona otpada koji nam svake godine ulazi u državu,” istaknuo je Bosanac, pozvavši Europsku komisiju na izravan nadzor i naglasivši kako Hrvatska ne smije i neće biti europsko smetlište.
Da se u ovoj osjetljivoj situaciji itekako pazi na politički rejting i percepciju javnosti, pokazala je Sunčana Glavak (EPP). Ona je stala u obranu Vlade Republike Hrvatske, ističući kako su sredstva za sanaciju već osigurana, a proces pokrenut. Osobito je naglasila opasnost od stigmatizacije Like. “Ne stigmatizirajte poljoprivrednike, stočare, OPG-ove i proizvođače u Lici. Hrana koju proizvode nije zaražena, proizvodi su sigurni,” poručila je Glavak, zalažući se za jači sustav sljedivosti prekograničnog otpada na razini cijele Europske unije.
Cijena nebrige: 440 milijardi eura i zdravlje budućih generacija
Rasprava je razotkrila i širi filozofski i ekonomski raskol unutar samog Parlamenta. Zastupnici ljevice i zelenih, poput Pera Klausena, upozorili su na katastrofalne posljedice deregulacije tržišta kemikalija. Klausen je iznio frapantan izračun: isključivo trošak čišćenja okoliša od takozvanih “vječnih kemikalija” (PFAS) mogao bi do 2050. godine dosegnuti nevjerojatnih 440 milijardi eura.
S druge strane, predstavnici desnih opcija i europskih konzervativaca, poput Mélanie Dizdar i Marlene Maląg, kritizirali su aktualne europske politike kao preskupe, komplicirane i obojene moralnom panikom. Upozorili su kako strogi birokratski propisi uništavaju poštene gospodarstvenike, dok kriminalcima ostavljaju brisan prostor za nesmetano profitiranje. Poljski primjer videonadzora i visokih financijskih jamstava za odlagališta istaknut je kao pozitivan model borbe protiv mafije koja truje okoliš.
Na kraju ove iscrpljujuće i emotivne parlamentarne bitke, povjerenik Várhelyi pokušao je primiriti strasti, obećavši kako Europska agencija za kemikalije dovršava svoju opsežnu analizu o PFAS-u. Naglasio je nužnost preventivnog djelovanja i stroge kontrole ispravnosti hrane, čime je formalno zaključio sjednicu, ostavivši otvorenim ključno pitanje: Koliko će još tona otrova preći naše granice prije nego što sustav uistinu profunkcionira?
Građani Gospića, suočeni s desecima tisuća tona opasnog naslijeđa u svom dvorištu, više nemaju vremena za birokratska obećanja. Njhovo zdravlje i njihova zemlja zahtijevaju konkretnu akciju već danas.
Foto: Ilustracija
