Portal Veterani - Hrvatske Braniteljice: Susret U Puli

Iako se o njihovoj ulozi godinama u javnosti nepravedno šutjelo, hrvatske braniteljice su svojim životima i zdravljem ispisale najslavnije stranice naše povijesti. Više od 23 tisuće žena stalo je na branik domovine, a njihova hrabrost i žrtva bit će svečano obilježeni na 8. nacionalnom susretu u Puli.

Kvantifikacija ženskog doprinosa u Domovinskom ratu predstavlja temeljni korak u shvaćanju razmjera njihovog angažmana. U javnom i medijskom prostoru često se spekuliralo s različitim brojkama, koje su varirale od 14.000 pa sve do preko 24.000 sudionica. Međutim, iscrpne demografske studije temeljene na Registru hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i službenim podacima Ministarstva hrvatskih branitelja jasno definiraju masovnost ovog fenomena.

Nacionalno okupljanje u Puli (6. lipnja 2026.)

Manifestacije povodom obilježavanja 6. lipnja koncipirane su tako da redovito mijenjaju mjesto domaćinstva kako bi se obuhvatili svi krajevi domovine. Tako je 8. po redu Susret hrvatskih braniteljica Republike Hrvatske organiziran u gradu Puli u subotu, 6. lipnja 2026. godine, pod visokim pokroviteljstvom Grada Pule i Istarske županije. Iako su raniji susreti (poput Sedmog susreta) organizirani i u Osijeku, pulsko okupljanje po masovnosti nadmašuje ranije iteracije s gotovo 800 prisutnih braniteljica iz svih regija Republike Hrvatske te Bosne i Hercegovine.

Protokol obilježavanja pažljivo je osmišljen kako bi obuhvatio duhovnu, komemorativnu i društveno-afirmacijsku dimenziju. Sastoji se od jasno strukturiranih cjelina:

Duhovna sabranost i zahvalnost: Program započinje u jutarnjim satima (od 9:00) ispred Katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije u Puli, gdje se uz veliko zajedničko okupljanje služi svečana sveta misa za sve preminule i nestale branitelje. Misa predstavlja trenutak refleksije i zahvale za izborenu neovisnost.
Polaganje vijenaca i javno svjedočenje: Nakon duhovne obnove, državne i lokalne delegacije te same braniteljice polažu vijence kod Spomenika hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata. Time se simbolički potvrđuje jednaka vrijednost muške i ženske ratne žrtve pred državnim simbolima.
Mimohod braniteljica gradskim ulicama: Ovo je vizualno, emotivno i politički najsnažniji segment obilježavanja. Stotine žena formirane u kolone ponosa koračaju centrom Pule. Taj čin kolektivnog prolaska kroz javni prostor snažan je prosvjedni odgovor na gotovo dvadesetogodišnju medijsku izolaciju; mimohod tjera promatrače i društvo da ih konačno “vide” u njihovoj punoj snazi i brojnosti.
Svečana akademija u Domu branitelja: Manifestacija se zatvara središnjom akademijom uz kulturno-umjetnički program i obraćanja, koja nije samo retrospektiva na ratne godine, već i platforma za rješavanje suvremenih egzistencijalnih i zdravstvenih problema ženske veteranske populacije.

Analiza sudjelovanja žena u oružanim snagama

U oružanoj obrani Republike Hrvatske aktivno je sudjelovalo između 23.080 i 24.246 žena. Ove brojke nisu zanemarive; one predstavljaju iznimno snažan mobilizacijski odaziv ženskog dijela populacije u trenucima najveće nacionalne krize. U ukupnoj demografskoj strukturi hrvatskih branitelja, koja obuhvaća 419.922 evidentirane osobe, žene čine približno 4,78% do 5% ukupnog broja braniteljske populacije. Iako je distribucija prema spolu očekivano dominantno muška, postotak žena ukazuje na to da su one bile integrirane u sve razine vojne organizacije.

Geografska distribucija braniteljica, analizirana na razini županija, pruža dodatni uvid u dinamiku regrutacije i dobrovoljnog prijavljivanja. Udio žena u braniteljskoj populaciji značajno varira ovisno o regiji i kreće se u rasponu od 2,1% do 8,2%. Detaljnija analiza pokazuje jasnu korelaciju između intenziteta ratnih razaranja u pojedinim područjima i udjela žena u obrambenim postrojbama. Područja koja su bila pod najtežim udarima neprijatelja zabilježila su najviši postotak ženskog vojnog osoblja, što sugerira da je neposredna egzistencijalna ugroza bila primarni katalizator njihovog uključivanja.

( Ličko-senjska županija 8,2%, Vukovarsko-srijemska županija 7,3%, Zadarska županija 6,6%)

Prikaz županija s najvećim udjelom žena braniteljica u Republici Hrvatskoj (Izvor: Državni zavod za statistiku, Studija o demografskim i socioekonomskim obilježjima hrvatskih branitelja)

Aktivno vojno sudjelovanje nosilo je sa sobom visoku i tragičnu cijenu. Ratna djelovanja i boravak na prvim crtama obrane rezultirali su značajnim ljudskim gubicima unutar ženskog kontingenta. Prema raspoloživim statistikama, tijekom ratnih operacija za slobodu domovine živote je položilo između 110 i 126 žena. Manje varijacije u ovim podacima refleksija su dugotrajnih procesa identifikacije žrtava, priznavanja statusa poginulog branitelja i ekshumacija iz masovnih grobnica koje su se provodile godinama nakon završetka sukoba. Nadalje, uz fatalne gubitke, iznimno je velik broj onih koje i danas trpe posljedice ranjavanja. Službeni podaci bilježe da uslijed teških tjelesnih ozljeda danas 1.146 žena ima status trajnog ratnog invalida, dok dodatni izvještaji navode brojku od 198 braniteljica sa specifičnim, verificiranim statusom ratnog vojnog invalida s utvrđenim stupnjem oštećenja organizma vezanim uz direktna borbena djelovanja. Ove brojke nepobitno dokazuju da žene nisu bile samo promatrači iz sigurne udaljenosti, već aktivne sudionice čiji je fizički i psihički integritet trajno narušen u obrani zemlje.

Višeslojnost vojnih uloga: Dekonstrukcija isključivo logističkog mita

Uvriježeno javno mišljenje često pogrešno svodi ratni doprinos žena isključivo na sanitetske i opskrbne funkcije. Iako je istina da je uloga medicinskog osoblja bila apsolutno nezamjenjiva – te je bilo ustrojstveno i operativno nezamislivo da postoji brigada bez medicinskih sestara, liječnica, kuharica i ostalog osoblja bez koje pripadnici oružanih snaga na prvoj crti ne bi mogli funkcionirati – njihov se angažman nipošto nije zaustavio na tome.

Žene u Domovinskom ratu imale su izuzetno različite zadatke i bile su integrirane u najzahtjevnije segmente Oružanih snaga Republike Hrvatske (OS RH). Detaljna analiza vojnih registara ukazuje na to da su braniteljice služile u gardijskim i pješačkim postrojbama, izravno sudjelujući u borbenim zadacima rame uz rame sa svojim muškim suborcima. Bile su aktivne pripadnice Vojne policije i specijalnih postrojbi, koje po svojoj prirodi zahtijevaju najvišu razinu psihofizičke spreme i taktičke obučenosti. Značajan broj žena pronašao je svoje mjesto u postrojbama veze i izviđanja, gdje su njihove analitičke vještine, preciznost i sposobnost operiranja složenom komunikacijskom opremom bile od presudne važnosti za zapovjedni lanac. Osim navedenog, djelovale su i u topništvu, inženjeriji, a dale su svoj obol i u specifičnim granama vojske poput Hrvatske ratne mornarice te Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane.

Milica Bučević, pripadnica legendarne 4. gardijske brigade, u jednom od svojih svjedočanstava zorno opisuje početne društvene barijere s kojima su se susretale na frontu. Ona navodi kako je u to vrijeme prisutnost žene u oružanom ratnom sukobu bila percipirana kao nešto “jako čudno većini”, no unatoč tom početnom skepticizmu okoline, one su jednostavno preuzimale svoje dužnosti i izvršavale ih besprijekorno. Ova svjedočanstva potvrđuju da borba braniteljica nije bila vođena samo protiv vanjskog agresora, već i protiv unutarnjih predrasuda vlastitog zapovjednog i društvenog okruženja.

Psihološka transformacija civila u vojnika

Kvantitativni podaci, iako esencijalni za historiografiju, ne mogu u potpunosti objasniti duboku intimnu motivaciju žena koje su napustile sigurnost civilnog života kako bi uzele oružje u ruke. Da bi se shvatio taj psihološki mehanizam, potrebno je posegnuti za kvalitativnim istraživanjima i osobnim svjedočanstvima. Takvi narativi pružaju uvid u to kako su nacionalna ugroza i osobne tragedije djelovale kao katalizator za preuzimanje vojnog identiteta.

Jedan od najupečatljivijih primjera takve transformacije zabilježen je u ratnoj priči pod nazivom „Misija“, čija je autorica Jasna Mikas (rođena Anić-Antić), hrvatska braniteljica i dragovoljka koja je preminula 29. ožujka 2023. godine u svojoj 75. godini života. Njeno svjedočanstvo, uvršteno u knjigu „Svjedočanstva žena otoka i priobalja iz Domovinskog rata: koracima nade u istinu“ (izdanje Udruge „Žene u Domovinskom ratu – Zadar“ iz 2013. godine), savršeno ilustrira proces prelaska iz očaja u akciju.

Na samom početku oružane pobune, Mikas opisuje osjećaj duboke bespomoćnosti dok je gledala kolone prognanika uzduž jadranske obale. Njezina prva reakcija bila je želja da zajedno sa suprugom krene braniti Vukovar, no zbog njihovih godina to je smatrano neizvedivim. Okidač koji je promijenio tijek njezinog života bio je pad Vukovara i tragedija njezina brata, koji je bio odveden iz vukovarske bolnice i do danas se vodi kao nestala osoba. U tom trenutku neopisive boli, ona donosi radikalnu odluku: „Odluka je pala, moram te, brate zamijeniti…“.

Njezin put do aktivnog sudjelovanja bio je posut preprekama proizašlim iz predrasuda. Prilikom prijave u zapovjedništvo u Biogradu, dočekao ju je zapovjednik koji ju je u čudu gledao, napominjući joj u šali da je „puška veća od nje“ i propitkujući njezinu korisnost u slučaju da on sam bude ranjen. Njezin odgovor – da bi ga u tom slučaju ona njegovala – jasno pokazuje dualnost ratnog identiteta žene koja je spremna i boriti se i skrbiti. Njezina ustrajnost odvela ju je u Split, gdje se potpuno sama ukrcala na brod „Slaviju“ u 17:00 sati kao sudionica povijesnog konvoja „Libertas“. Taj konvoj, u kojem je bilo četrdesetak brodica, imao je za cilj probiti pomorsku blokadu Dubrovnika koji je bio izoliran, bez vode i struje. Među poznatim političarima, humanitarcima, europskim promatračima i ženama iz antiratnog pokreta „Bedem ljubavi“, Jasna Mikas predstavljala je arhetip žene koja je vlastitu tugu sublimirala u aktivni otpor i pomoć zarobljenom gradu. Njezina „misija“ mikroskopska je refleksija makroskopskog fenomena ženskog sudjelovanja – motiviranog ne željom za destrukcijom, već instinktom za obranom i zamjenom stradalih.

Psihološke i socijalne posljedice rata na živote braniteljica

Sudjelovanje u ratu ostavlja duboke ožiljke na ljudskoj psihi. Znanstvena istraživanja usmjerena na žensku populaciju otkrivaju specifične obrasce suočavanja s ratnim traumama i poslijeratnom prilagodbom. Kvalitativno metodološko istraživanje provedeno 2011. godine na području Splitsko-dalmatinske županije, koje se koristilo metodom polustrukturiranog intervjua i lančanim uzorkovanjem osam kazivačica, donijelo je dragocjene spoznaje o doživljajima i ulogama žena u ratu.

Rezultati studije pokazuju da percepciju rata kod žena primarno oblikuje duboko psihološko načelo, a tek onda povijesni i politički činitelji. Rat se u njihovim iskustvima pojavljuje kao krajnje destruktivni i dezintegrativni događaj koji ostavlja dugoročno teške posljedice na pojedinca i njegov intimni socijalni okoliš. On uzrokuje dramatične i nepopravljive promjene u obiteljskom životu te vrlo često djeluje kao mehanizam izolacije i isključivanja po povratku u civilno društvo. Nakon što bi oružja utihnula, u onom socijalnom i individualnom kaosu poraća, braniteljice su se suočavale sa zastrašujućim zadatkom pokušaja povratka ravnoteže te rekonstruiranja svojih i tuđih razorenih života.

Zdravstveni komorbiditeti i javnozdravstveni izazovi

Izloženost ekstremnom stresu na bojišnici, praćena dugogodišnjom borbom za priznavanje statusa u miru, uzrokovala je katastrofalne posljedice po fizičko zdravlje ove populacije. Braniteljice danas predstavljaju specifičnu, zdravstveno vrlo ranjivu skupinu koja iznadprosječno često obolijeva od kroničnih nezaraznih bolesti. Jedan od najakutnijih problema s kojima se danas susreću jesu cerebrovaskularne bolesti, koje su u uskoj korelaciji sa stresom i PTSP-om.

Kulminacija višegodišnjih napora usmjerenih ka nacionalnoj valorizaciji ženskog doprinosa ostvarena je formalnim utemeljenjem Dana braniteljica Republike Hrvatske. Obilježavanje ovog dana fiksirano je na datum 6. lipnja, te predstavlja središnji trenutak okupljanja, komemoracije i demonstracije zajedništva ratnih veteranki na državnoj razini. Ovaj datum nosi duboko simboličko značenje jer dekonstruira tišinu koja ih je desetljećima okruživala.

Centralna paradigma i službeni naziv manifestacije pod kojim se obilježava ovaj dan sažet je u krilatici: „Žena – Majka – Ratnica“. Ovaj slogan nije samo prigodničarska parola; to je duboki sociološki presjek višeslojnosti ženskog identiteta tijekom devedesetih godina. Sintagma savršeno artikulira činjenicu da se te tri teške, ali časne uloge u životima hrvatskih braniteljica nisu isključivale, već su se prožimale i nadopunjavale. One su zadržale dostojanstvo žene u surovim vojničkim uvjetima, obavljale su ulogu majki skrbeći se o opstanku svojih obitelji u oskudici, te su istovremeno bile ratnice koje su, bilo s oružjem na prvoj crti, u operacijskoj sali ili u logističkim punktovima, svojim tijelima branile slobodu Hrvatske. Zbog toga obilježavanje Dana braniteljica predstavlja podsjetnik da sloboda nije izborena isključivo muškom snagom, već u jednakoj mjeri snagom, dostojanstvom i odricanjem žena.