Krvava okupacija Tovarnika donijela je smrt 68 Hrvata. Danas se obilježava 35. obljetnica stravičnog zločina i terora kakav Srijem ne pamti.
Danas, 22. rujna, navršava se točno 35 godina od tragičnih događaja u pograničnom srijemskom selu Tovarniku, gdje su pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) i srpskih paravojnih formacija, nakon probijanja višetjedne obrane, brutalno okupirali naselje i masakrirali 68 hrvatskih civila i branitelja. Krvavi pohod uslijedio je kao okrutna i sadistička osveta za neočekivano snažan otpor malobrojnih mještana koji su tjednima usporavali glavni udarni pravac neprijateljskih oklopnih kolona prema Vukovaru. Zločin je izveden na najsurovije načine – nemilosrdnim bacanjem bombi u podrumska skloništa puna nedužnih civila te rafalnom paljbom po onima koji su pokušali preživjeti.
Povodom obilježavanja pada Tovarnika, predstavnici Općinskog vijeća Općine Tovarnik, predvođeni načelnikom Anđelkom Dobročincem, u ponedjeljak 21. rujna, položili su vijenac i zapalili svijeće ispred spomenika žrtvama Domovinskog rata u Tovarniku.
Herojski otpor na glavnom udarnom pravcu
Pogranično srijemsko selo Tovarnik našlo se u kasno ljeto 1991. godine na samom udaru neusporedivo nadmoćnije vojne sile. Bilo je to mjesto preko kojeg je vodio glavni udarni pravac oklopnih kolona koje su iz Novog Sada i Beograda neumoljivo kretale prema Vukovaru. U to isto vrijeme, nedaleko odatle, u Opatovačkoj pustari užurbano se pripremala 4. vukovarska bojna 3. gardijske brigade. Unatoč golemoj oružanoj i ljudskoj nadmoći, JNA je u Tovarniku danima trpjela neočekivan, herojski otpor malobrojnih i slabo naoružanih lokalnih branitelja. Taj je prkos izazvao ozbiljan pad morala među regrutima dovedenim iz Srbije, ali je istovremeno u redovima agresora probudio zastrašujuću i sadističku osvetoljubivost koja će uskoro rezultirati nezapamćenim krvoprolićem.
Slom obrane i stravičan pokolj 22. rujna
Kada su združene jedinice JNA i srbijanskih četnika, među kojima su prednjačili pripadnici zloglasnog odreda “Dušan Silni”, tog kobnog 22. rujna 1991. godine konačno slomile otpor tovarničkih branitelja, započela je jedna od najmračnijih epizoda Domovinskog rata. Umjesto zarobljavanja po pravilima ratovanja, započeo je stravičan pokolj. Samo toga dana ubijeno je, hladnokrvno strijeljano i masakrirano 68 Hrvata. Agresorske su snage primjenjivale bestijalne metode – bacali su ručne bombe u mračne podrume gdje su prestravljeni civili tražili spas, dok su one koji bi istrčali van kosili smrtonosnom vatrom iz automatskog oružja.
Režim terora i uvođenje bijelih traka po uzoru na naciste
Nakon početnog, divljačkog masakra nad mještanima, u Tovarniku je uspostavljen sustavni režim terora. Preostalo hrvatsko stanovništvo koje nije odmah deportirano u zloglasne srbijanske logore poput onih u Srijemskoj Mitrovici i Begejcima, bilo je prisiljeno oko ruke nositi bijele trake kao ponižavajući znak nacionalne pripadnosti. Istim su bijelim krpama bile obilježene i njihove obiteljske kuće. Ovaj jezivi postupak predstavlja izravnu presliku nacističkih praksi iz mračnog doba Drugog svjetskog rata. Privatna kuća mjesnog srpskog liječnika dr. Đorđa Cvejića pretvorena je u zloglasno mučilište i improvizirani logor. Kroz to je mjesto užasa prošlo najmanje 300 Hrvata, svakodnevno izloženih zvjerskom premlaćivanju, sustavnom izgladnjivanju i ubojstvima.
Mučeništvo župnika Ivana Burika kao simbol stradanja
Trajni simbol tovarničkog stradanja, patnje, ali i neizmjerne vjere, postao je katolički župnik Ivan Burik. U najtežim trenucima odbio je napustiti svoje mještane i svoju župu, unatoč tome što mu je nuđena mogućnost bijega i spašavanja vlastitog života. Okupacijske su ga vlasti neprestano ponižavale, prisiljavajući ga da se svakodnevno javlja u njihovu takozvanu “miliciju”. Iako je likvidiran nešto kasnije, 8. listopada, u hladnom podrumu svog župnog stana, njegova se mučenička smrt svrstava u direktan kontinuitet terora započetog danom okupacije. Strijeljali su ga pripadnici odreda “Dušan Silni”, a prvi je metak, prema svjedočanstvima, ispalio Kosta Gvozdenov iz Vršca. Gvozdenov se tjednima nakon toga po susjednom Lovasu morbidno prešetavao noseći župnikov biret (svećeničku kapu) na glavi, javno se hvaleći kako je “ubio ustaškog popa”.
Skandalozno prikrivanje masovnih zločina
Ono što ovu tragediju čini još jezivijom jest naknadni, institucionalni pokušaj prikrivanja ratnog zločina. Lokalne srpske mrtvozornice, dr. Ljeposava Stanimirović i dr. Dragan Martinović, aktivno su sudjelovale u zataškavanju. Izdavale su lažna medicinska izvješća u kojima su, bez ikakvog stvarnog pregleda tijela bačenih u masovne grobnice, paušalno navodile netočne uzroke smrti. Tako su, između ostalog, u službenim dokumentima zapisale da su žrtve, uključujući i velečasnog Burika koji je na tijelu imao sasvim očite i višestruke prostrijelne rane na prsima, poginule “od eksplozije”.
Bilanca mržnje koja se ne smije zaboraviti
Danas, 35 godina nakon ovih zastrašujućih događaja, bolna bilanca okupacije Tovarnika i dalje opominje. Ukupno je u ovom pitomom srijemskom mjestu ubijeno više od 75 mještana, dok se za sudbinu njih četvero još uvijek traga i vode se kao nestali. Više od 95 posto prijeratnog hrvatskog stanovništva brutalno je protjerano sa svojih ognjišta, katolička crkva je razorena, a preko 70 posto obiteljskih kuća potpuno je srušeno i spaljeno.
Sjećanje na žrtve Tovarnika trajna je obveza hrvatskog društva, kako se ovi nezapamćeni zločini nikada ne bi izbrisali iz nacionalne memorije.
