SPLIT, 15. srpnja 2025. – Gotovo dva desetljeća nakon što je započela jedna od najbizarnijih i najperverznijih korupcijskih priča u sustavu hrvatske vojne i zdravstvene birokracije, splitski Županijski sud donio je nepravomoćnu presudu u predmetu znakovitog naziva – Dijagnoza 1. U središtu skandala: mreža liječnika, zdravstvenih djelatnika i posrednika koji su, prema optužnici, “sređivali” invalidske vojne mirovine uz odgovarajuću novčanu nadoknadu – naravno, na crno.
Sudac Dinko Mešin izrekao je ukupno sedam zatvorskih kazni, pri čemu je najstrože kažnjena organizatorica cijelog “biznisa”, Suzana Jelavić, koja je za 18 kaznenih djela dobila četiri godine i deset mjeseci zatvora. Njezina uloga u aferi bila je ključna – prema presudi, upravo je ona povezivala “klijente” sa zdravstvenim djelatnicima spremnima na, kako bi rekli u narodu, “dijagnozu po narudžbi”.
Nepravomoćne zatvorske kazne dobili su i brojni zdravstveni djelatnici koji su, pod krinkom službenih bijelih kuta, sudjelovali u ovoj trgovini lažima. Tako je Mario Tafra, medicinski tehničar, za 14 kaznenih djela dobio tri i pol godine, dok je liječnik Dario Sučević osuđen na dvije i pol godine.
Ni ostali nisu prošli bez posljedica – liječnici Valter Nutrizio i Boris Samaržija dobili su po godinu i 10 mjeseci, a psihijatar Boran Uglešić 18 mjeseci zatvora. Dragiša Sušić, vozač HZZO-a koji je, po svemu sudeći, bio dostavljač “dokumentacija i usluga”, kažnjen je s dvije godine i dva mjeseca zatvora. U obrazloženju presude navedeno je da su kazne blaže jer je od počinjenja djela prošlo čak 18 godina, tijekom kojih su dvojica optuženih i preminula, dok je znatan dio kaznenih djela otišao u zastaru.
Prema odluci suda, osuđenima će se oduzeti i nezakonita imovinska korist, koja se broji u tisućama eura – iako još nije poznato koliko će od tog novca država stvarno vidjeti natrag.
Podsjetimo, ova dobro organizirana mreža uspjela je, prema podacima iz istrage, “srediti” vojnu invalidsku mirovinu za najmanje 15-ak osoba, i to na temelju lažnih nalaza i psihijatrijskih vještačenja. Iako je slučaj otkriven još 2008. godine, pravosudni sustav se punih 17 godina bavio raznim procesnim peripetijama, ispitivanjima, dokazivanjima, žalbama – dok je većina javnosti zaboravila da je afera uopće postojala.
No, kako se čini, zaboravili nisu ni suci ni kazneni zakon. Iako će većina osuđenih zbog proteka vremena izdržati samo polovicu kazni, presuda šalje važnu poruku: lažiranje vojnih mirovina na račun stvarnih žrtava Domovinskog rata neće proći nekažnjeno – barem u slučaju kad država napokon odluči pogledati u vlastiti truli sustav.
Jer lažna dijagnoza možda uspije kod pregleda, ali ne i na sudu. Ili barem ne više.
A stvarnim hrvatskim braniteljima i stradalnicima – ostaje još jednom gorak okus u ustima. Dok su oni ginuli za domovinu, neki su radili biznis s dijagnozama i mirovinskim fondom.
Kome zvoni zvono iz Antunovca? (Jer u kafiću se slabije čuje)
Kad Peovićka piše glazbene kritike, Bog zaplače, a Tito se obrne u mercedesu”
Kadrovski mozaik u režiji HDZ-a — Antun Blažević, slučaj za udžbenike
