APEL KOJI JE ODJEKNUO KROZ POVIJEST: SJEĆANJE NA JASTREBA I NJEGOVU BORBU ZA SPAS VUKOVARA

Domovinski rat Nove obavijesti Obljetnice Riječ branitelja Vijesti

VUKOVAR , 15. studenoga 2025. – Na današnji dan, prije trideset i četiri godine, tada već bivši zapovjednik obrane opkoljenog Vukovara, a tada zapovjednik Operativne grupe za teritorij općina Vukovar, Vinkovci i Županja, legendarni Mile Dedaković Jastreb, uputio je jedan od najpotresnijih dokumenata Domovinskog rata – apel predsjedniku Republike za spas djece, žena i ranjenika u razorenom gradu. Bio je to vapaj čovjeka koji je tri mjeseca stajao na prvim crtama pakla, svjestan da se grad heroj urušava pod neprekidnim napadima daleko nadmoćnijeg agresora.

U tom kratkom, ali srceparajućem pismu nalazila se sva težina Vukovara. Sve neprospavane noći, sav strah, sve suze i sva nada koja se lomila u rukama branitelja. Bila je to poruka prožeta tugom i bolnim priznanjem da očekivana pomoć možda više nikada neće prijeći razrušene vukovarske mostove. Jastreb je znao: ostali su sami. I zato je pisao — ne za sebe, nego za ranjene, za civile, za djecu koja su drhtala u podrumima bez svjetla i budućnosti.

Unatoč kasnijim kritikama i osporavanjima, malo se tko ikada pokušao iskreno staviti u njegovu kožu – u kožu zapovjednika koji je, sa šačicom iscrpljenih branitelja, trebao obraniti grad koji se pred očima rušio do temelja. U kožu čovjeka koji je gledao kako se povijest lomi, a s njom i tisuće nevinih života.

Jer stvarnost je bila neumoljiva: bilo je nemoguće zaustaviti tragedije koje će uslijediti – Ovčara, Velepromet, stotine egzekucija i masovnih grobnica koje je Hrvatska godinama nakon rata otkopavala u bolnom traženju svoje djece.

A ipak, unatoč svemu, Jastreb i njegovi suborci ostali su simbol prkosa. Tri mjeseca zaustavljali su jugoslavensku armiju, četničke postrojbe i dobrovoljačke odrede koji su sanjali “veliku Srbiju”. Svojom žrtvom srušili su mit o “nepobjedivoj vojsci” i odgodili planove agresora da pregaze Hrvatsku u nekoliko dana.

To je temelj današnje hrvatske slobode.

Danas, kad se prisjećamo Jastrebova apela, prisjećamo se i svih onih koji su u Vukovaru, Bogdanovcima, Nuštru i na bezbrojnim drugim crtama stajali ispred tenkova samo s puškom, srcem i zakletvom da će obraniti svoj dom. Hrvatsku nisu stvarali uredski stolovi i političke strategije, nego ljudi u rovovima, bolničari u podrumima, majke koje su skrivale djecu i zapovjednici poput Mile Dedakovića Jastreba, koji su dali sve – čak i kad su ostali sami.

Povijest je dužna istinu.
Narod je dužan zahvalnost.
A sjećanje na Vukovar dužno je biti čisto, iskreno i neprekinuto.

Dana 22. studenog 1991., nakon pada Vukovara, Mile Dedaković i predsjednik HSP-a Dobroslav Paraga, organizator dragovoljačkih jedinica HOS-a, bivaju uhićeni. Vlasti su osnovale tzv. „Komisiju za Vukovar“ na čijem čelu je bio Josip Manolić, a u čijem su sastavu bili i Josip Perković i Zdravko Mustač.

Dedaković i Paraga optuženi su za pokušaj rušenja ustavnog poretka.  Državno odvjetništvo je pokrenulo sudske postupke protiv njih, ali je Vrhovni sud Republike Hrvatske 13. prosinca 1991. donio rješenje prema kojemu su sve optužbe protiv njih proglašene neosnovanima,

Zato se i danas, više od tri desetljeća poslije, s ponosom izgovara njegovo ime – Mile Dedaković Jastreb, čovjek koji je na oltar Hrvatske položio svoje zdravlje, svoje dostojanstvo i svoju istinu, vjerujući da će buduće generacije znati cijeniti ono što branitelji nikada nisu izdali: Hrvatsku.



Tagged

Odgovori