Saznajte što donosi novi zakon za tržište električne energije. Donosimo detalje burne saborske rasprave, utjecaj na cijene struje i prava potrošača.
Danas, 16. rujna, tijekom drugog dana jesenskog zasjedanja u Hrvatskom saboru, Vlada Republike Hrvatske, točnije Ministarstvo gospodarstva na čelu s državnim tajnikom Vedranom Špeharom, predstavila je Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu električne energije. Ovaj iznimno važan strateški dokument, čiji je formalni cilj usklađivanje nacionalnog zakonodavstva s europskim direktivama i modernizacija elektroenergetskog sustava, upućen je u saborsku proceduru po hitnom postupku (objedinjeno prvo i drugo čitanje), prvenstveno kako bi se izbjegli penali Europske komisije zbog višegodišnjeg kašnjenja. Iako vladajući ističu kako su ključni motivi ovog zakona dugoročna zaštita krajnjih potrošača, stabilizacija cijena i poticanje građana na aktivno sudjelovanje u zelenoj tranziciji, sama rasprava izazvala je žestoke i argumentirane kritike saborske oporbe, koja upozorava da se iza kulisa modernizacije zapravo krije daljnje pogodovanje stranim korporacijama, velikim investitorima i takozvanoj energetskoj mafiji.
Burna rasprava u Saboru: Hitni postupak pod povećalom oporbe
Već pri samom uvodu u raspravu postalo je jasno kako prijedlog izmjena i dopuna Zakona o tržištu električne energije neće proći bez ozbiljnih političkih otpora. Zastupnici iz redova opozicije zatražili su niz stanki, izražavajući duboko nezadovoljstvo načinom na koji se oblikuje energetska politika u Hrvatskoj.
Najoštriji u svojim kritikama bio je zastupnik stranke Most, Miro Bulj, koji je otvoreno prozvao sustav zbog pogodovanja. Istaknuo je frapantan paradoks: Hrvatska obiluje vodnim resursima i sunčanim danima, no unatoč tome, prosječni hrvatski građani snose ogroman financijski teret energetske tranzicije. Bulj je upozorio kako se vjetroelektrane i solarni parkovi neselektivno grade po Dalmatinskoj zagori, prepuštajući najvrjednije resurse multinacionalnim kompanijama i, kako ih je nazvao, “kraljevima vjetra” – bivšim visokim dužnosnicima HEP-a koji su državnim novcem pripremili terene, a zatim otvorili privatne tvrtke. Prema njegovim navodima, na računu za potrošnju od 300 kW, građani plaćaju i do 50 eura naknade koja se izravno slijeva u džepove stranih investitora.
Javni novac kao vatrogasna mjera
Zastupnik Krešimir Čabaj (DOMiNO) nadovezao se na tezu o financijskom iscrpljivanju, propitkujući narativ Vlade o “uspješnom energetskom tržištu”. Upozorio je kako se to tržište mora redovito spašavati novcem poreznih obveznika, podsjetivši na nedavni 11. paket pomoći građanima, gdje je od preko 260 milijuna eura gotovo polovica (126 milijuna) utrošena isključivo na umjetno obuzdavanje cijena električne energije. Čabaj je izrazio zabrinutost i zbog netransparentnih troškova provedbe samog zakona te je naglasio da se zakon gura po hitnom postupku isključivo zbog opasnosti od europskih sankcija, budući da su protiv Hrvatske već pokrenuta dva postupka zbog povrede prava EU-a.
Dušica Radojčić (Možemo!) usmjerila je fokus na potpuno ignoriranje građanske energije. Iznijela je poražavajuće statističke podatke: dok Austrija i Italija broje na tisuće energetskih zajednica, Hrvatska, pet godina nakon preuzimanja europske strategije, ima registrirane samo tri. Razlog za to, ističe Radojčić, leži u namjerno zakompliciranom regulatornom okviru koji demotivira građane, dok se istovremeno širom otvaraju vrata velikim igračima. Sve to dovodi do sve većeg otpora javnosti prema zelenoj tranziciji, jer lokalno stanovništvo od gigantskih vjetroparkova i solarnih polja ne ostvaruje gotovo nikakvu materijalnu korist.
Odgovor Vlade: Zaštita potrošača i stabilnost sustava
Odgovarajući na oštre kritike, državni tajnik Vedran Špehar stao je u obranu predloženog zakonskog okvira, ističući kako njegove posljedice dalekosežno nadilaze obično tehničko usklađivanje s direktivama (Direktiva 2023/2413 o obnovljivim izvorima i Direktiva 2024/1711 o modelu tržišta električne energije). Špehar je priznao da je procedura hitna zbog opomena iz Bruxellesa, ali je naglasio kako su predložene mjere prvenstveno usmjerene na hrvatske interese.
“Energetska kriza nas je naučila da tržište ne možemo promatrati isključivo kroz prizmu cijene. Moramo ga sagledati kroz sigurnost, otpornost i zaštitu ranjivih skupina. Doba jeftine energije nepovratno je prošlo, naš je cilj sada osigurati konkurentnu i priuštivu energiju,” naglasio je Špehar s govornice.
Nova prava kupaca: Fiksne cijene i dinamični ugovori
Jedan od najvažnijih iskoraka koje ovaj zakon donosi jest proširenje prava samih potrošača. Građani će ubuduće moći birati između sigurnosti koju donose ugovori s fiksnom cijenom električne energije i fleksibilnosti ugovora s dinamičnim cijenama. Dinamični ugovori omogućit će tehnološki osviještenim potrošačima da prilagođavaju svoju potrošnju i koriste električnu energiju u satima kada su burzovne cijene znatno niže.
Nadalje, zakon uvodi stroge mehanizme za zaštitu energetski siromašnih kućanstava. Definira se jasan okvir sprječavanja neopravdanih isključenja iz mreže za najranjivije skupine te se utvrđuje sustav opskrbljivača u krajnjoj nuždi, mehanizam koji osigurava da kućanstva ne ostanu u mraku ukoliko njihov primarni opskrbljivač propadne na liberaliziranom tržištu.
Dijeljenje energije: Revolucija za višestambene zgrade
Državni tajnik posebno je apostrofirao novitet koji bi trebao demokratizirati energetiku u Hrvatskoj – dijeljenje energije (eng. energy sharing). Do sada su beneficije vlastite proizvodnje struje iz solarnih panela mogli koristiti isključivo vlasnici privatnih obiteljskih kuća. Novim zakonom otvaraju se vrata stanarima u višestambenim zgradama. Uz pomoć jedinstvenog OIB-a zgrade, stanari će moći zajednički investirati u solarnu elektranu na krovu zgrade, a proizvedenu električnu energiju dijeliti među sobom prema unaprijed dogovorenom ključu.
Također, uvode se dugoročni mehanizmi poput dvosmjernih ugovora za razliku (CfD) i dugoročnih ugovora o kupnji energije (PPA). Cilj je ovakvih rješenja stvoriti predvidivo investicijsko okruženje koje je otporno na kratkoročne šokove i nagle skokove cijena fosilnih goriva. Špehar je najavio i rješavanje administrativnih “čepova” u mreži – uvođenjem fleksibilnih ugovora onemogućit će se umjetno zauzimanje kapaciteta mreže od strane investitora koji godinama ne realiziraju svoje projekte.
Saborska pitanja i odgovori: Kako će zakon izgledati u praksi?
Nakon uvodnog izlaganja uslijedila je duga i iscrpna sesija pitanja i odgovora u kojoj su zastupnici secirali svaki aspekt predloženog zakona. Rasprava je otkrila brojne nedoumice oko tehničke provedbe, infrastrukturnih ograničenja i stvarnog utjecaja na džepove građana.
Marijana Petir zanimala se za status poljoprivrednika i drvne industrije koji žele koristiti biomasu za proizvodnju energije, naglasivši dosadašnje velike poteškoće pri ishođenju energetskih odobrenja. Špehar je odgovorio kako Vlada primarno potiče proizvodnju struje na samom mjestu potrošnje (npr. solari na krovovima tvornica), čime se izravno rasterećuje prijenosna mreža.
Kada ga je Mihael Zmajlović suočio s poraznom brojkom od samo tri energetske zajednice u Hrvatskoj u usporedbi s tisućama u Austriji, državni tajnik ponudio je pomalo nepopularan odgovor. Pojasnio je kako u Hrvatskoj cijena električne energije za kućanstva godinama umjetno održavana ispod tržišne razine, zbog čega građani i investitori naprosto nisu imali ekonomsku računicu i motivaciju za ulazak u takve složene projekte.
Prijenos energije s mora u kontinentalnu Hrvatsku
Zastupnica Anka Mrak-Taritaš postavila je iznimno praktično pitanje koje intrigira brojne građane: Može li vlasnik nekretnine u Dalmaciji tamo proizvesti solarnu energiju i potom je “prenijeti” za potrošnju u svoj stan u Zagrebu? Špehar je potvrdio da će ovaj zakon to omogućiti. Oslanjajući se na osobni OIB korisnika, proizvedena energija moći će se koristiti na drugoj lokaciji, uz obvezu plaćanja mrežarine (naknade za korištenje prijenosne infrastrukture) operatoru distribucijskog sustava.
U području lokalne samouprave, Dalibor Paus aktualizirao je pitanje naknada za korištenje prostora za proizvođače energije iz obnovljivih izvora, koja se nije mijenjala više od desetljeća. Špehar je eksplicitno najavio skorašnje donošenje nove odluke kojom će se ta naknada revidirati i povećati, no upozorio je da ona mora biti pomno odmjerena kako ne bi u potpunosti otjerala buduće investitore. Miro Bulj odmah je replicirao, podsjetivši da gradovi i općine od golemih megavata stranih investitora trenutno uprihoduju mizernu jednu lipu (sada preračunato u cente) po kilovatu, što smatra vrhunskim bezobrazlukom i dokazom pogodovanja korporacijama.
Utjecaj cijena plina i “noćna mora” za distributere
Na izravno pitanje Dalibora Domitrovića hoće li zbog ovog zakona građanima konačno pasti cijena struje, Špehar je dao trezven i suzdržan odgovor. Pojasnio je zakonitosti europskog energetskog tržišta u kojem cijenu električne energije još uvijek uvelike diktira cijena prirodnog plina. Budući da plinske termoelektrane najbrže uskoče kada sustavu nedostaje energije, burzovna cijena plina prelijeva se na struju. Dok god traje geopolitička nestabilnost (sukobi u Ukrajini i na Bliskom istoku), značajnijeg pojeftinjenja električne energije naprosto neće biti.
Da tranzicija neće biti bezbolna ni za same institucije, potvrdio je državni tajnik odgovarajući na pitanje Stipana Šašlina o utjecaju novih mjera na operatore (prvenstveno HEP ODS). Špehar je otvoreno priznao kako će ovaj zakon distributerima “zagorčati život”. Zbog uvođenja novih modela dijeljenja energije, višestrukih pametnih brojila na jednom OIB-u, prihvata viškova iz tisuća malih kućnih elektrana i fleksibilnog upravljanja mrežom, operatori će morati provoditi neusporedivo više administrativnih i tehničkih procesa. Ipak, istaknuo je kako drugog puta prema optimizaciji slabe i zastarjele mreže jednostavno nema.
Zaključak: Papir trpi sve, praksa će pokazati pravo lice
Iako je vladajuća većina Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu električne energije prezentirala kao povijesni iskorak koji balansira zelenu tranziciju, tržišnu konkurentnost i socijalnu sigurnost građana, saborska rasprava jasno je pokazala duboko nepovjerenje oporbe i dijela javnosti. Zastupnici s pravom strahuju da će lokalne zajednice i dalje podnositi ekološki i prostorni teret bez adekvatne financijske kompenzacije, dok će profit ubirati veliki, često inozemni, kapital. S druge strane, obećanja o energetskom osnaživanju građana, formiranju energetskih zajednica i dijeljenju energije zvuče ohrabrujuće, no tek kada stotine podzakonskih akata, pravilnika i odluka HERA-e zažive u praksi, hrvatski će građani na svojim računima moći procijeniti je li im ovaj zakon donio stvarnu neovisnost ili ih je pretvorio u puki “bankomat” energetske tranzicije.
