Portal Veteran - 70 Godina Muzeja Valpovštine

Od volonterskog entuzijazma do međunarodnih priznanja: Muzej Valpovštine proslavio 70 godina čuvanja baštine

VALPOVO – Povodom Međunarodnog dana muzeja, u moderno opremljenom Memorijalnom centru Matije Petra Katančića u Valpovu otvorena je prigodna izložba i održano predavanje kojim je obilježena velika obljetnica – 70. godina postojanja Muzeja Valpovštine. O bogatoj povijesti Muzeja Valpovštine, izazovima, ali i impresivnim uspjesima ove institucije govorio je Zvonko Barišić, vršitelj dužnosti ravnatelja Ustanove za kulturne djelatnosti “Ante Evetović Miroljub“, pod čijim okriljem Muzej Valpovštine i danas ponosno djeluje.

Od entuzijasta do ozbiljne institucije

Osvrćući se na same početke, Barišić je podsjetio na turbulentno vrijeme neposredno nakon Drugog svjetskog rata, kada je Muzej nastao iz čiste potrebe i ljubavi prema baštini.

“Počeci su zapravo bili volonterski. Tadašnje, novoosnovano Društvo prijatelja starina, po uzoru na slična društva iz Osijeka, došlo je na zamisao da od zaborava sačuva i sakupi vrijedne povijesne predmete,” prisjetio se Barišić, napominjući kako je u to doba najveći problem bio nedostatak stručnog osoblja.

Muzej je stoga u svojim počecima djelovao neformalno, kao svojevrsna muzejska sekcija pri Hrvatskoj čitaonici, najstarijoj kulturnoj instituciji u Valpovu, nošen isključivo energijom lokalnih entuzijasta. S razvojem zakonske regulative kroz desetljeća, mijenjao se i institucionalni okvir. Muzej je tako prvo ušao u sastav Narodnog sveučilišta “Ivo Lola Ribar” (kasnije “Ivan Meštrović”), sve do konačne podjele kada postaje ključni dio današnje Ustanove za kulturne djelatnosti “Ante Evetović Miroljub”.

Zlatno doba struke i međunarodna priznanja

Iako je kroz sedam desetljeća bilo uspona i padova, uključujući izmještanje eksponata na sigurno po naredbi Ministarstva kulture tijekom Domovinskog rata te dugotrajnu obnovu dvorca Prandau-Normann, pravi uzlet Muzej doživljava dolaskom stručnog kadra.

“Zapošljavanjem naše prve, prave kustosice, a kasnije više kustosice Mirjane Paušak, krenuo je ubrzani napredak. Naravno, taj kontinuitet izvrsnosti danas nastavlja i naš novi kustos Stjepan Vidaković, koji se pokazao kao izuzetna stručna osoba. Pred Muzejem definitivno stoji lijepa budućnost,” istaknuo je v.d. ravnatelja.

Koliko je taj stručni zamah bio značajan, najbolje govore nagrade koje su uslijedile. Barišić je s ponosom istaknuo najsjajnije trenutke iz 2018. godine:

Nagrada Osječko-baranjske županije za najbolji kulturni projekt.
Godišnja nagrada Hrvatskog muzejskog društva za međuinstitucionalnu suradnju.
Kandidatura za prestižnu međunarodnu nagradu “Živa” za najbolji slavenski muzej, gdje se Muzej Valpovštine natjecao u snažnoj konkurenciji institucija iz 13 slavenskih zemalja.

“Nismo osvojili nagradu ‘Živa’, ali biti kandidat i stajati uz bok nacionalnim muzejima na međunarodnom planu ogroman je uspjeh. Pokazali smo što Muzej čini, ne samo za Valpovo, nego i za cijelu Valpovštinu,” naglasio je Barišić.

Čudo s minimalnim resursima

Ono što priču o Muzeju Valpovštine čini posebno fascinantnom jest činjenica da ove impresivne, pa i međunarodne rezultate, ostvaruje tim od – samo dva djelatnika.

“Svi se čude kako možemo polučiti takve rezultate sa samo dva stručna djelatnika, dva kustosa,” iskren je bio Barišić. “Osobno mislim da sve ovisi o ljudima. Počevši od same struke koja odrađuje vrhunski posao, pa do mene kao ravnatelja koji to organizira, vodi, te zatvara financijske konstrukcije. S minimalnim sredstvima pokazali smo da možemo napraviti jako puno i da naš muzej može pronijeti ime Valpova diljem Hrvatske, ali i šire.”

Watch this video on YouTube

Kronika razvoja: Od napuštenog dvorca do čuvara identiteta

Nakon uvodnih riječi ravnatelja Barišića, središnji dio obilježavanja 70. obljetnice pripao je višem kustosu Muzeja Valpovštine, Stjepanu Vidakoviću, koji je kroz iscrpno predavanje proveo okupljene kroz kroniku osnutka i razvoja ove institucije. Njegovo je izlaganje otkrilo koliko je truda, volonterstva i snalažljivosti bilo potrebno da bi se sačuvala valpovačka baština.

Sve je počelo 1953. godine, kada je iz dvorca Prandau-Normann iseljen dotadašnji odgojno-popravni dom. Oslobađanjem tog prostora stvorili su se preduvjeti za kulturnu namjenu. Ključnu ulogu u tim počecima odigrao je profesor i povjesničar Vilko Čuržik, koji je svojim predavanjima o povijesti Valpova zaintrigirao lokalne zaljubljenike u starine. Njima se pridružio i tadašnji lokalni konzervator, čime je stvorena snažna inicijativa za zaštitu kulturne baštine.

U tim najranijim danima neprocjenjivu je pomoć pružila i dr. Danica Pinterović, jedna od najznačajnijih muzeologinja istočne Hrvatske iz osječkog Muzeja Slavonije. Njezina je misija bila sačuvati predmete iz dvoraca diljem Slavonije od propadanja i nacionalizacije nakon rata, a valpovačkim je entuzijastima dala prve konkretne smjernice za osnivanje muzeja.

Prvi postav i vizionarska uloga mladih

Inicijativa je ubrzo prerasla u Društvo prijatelja starina, koje je 1955. godine brojalo čak 129 članova. Zanimljiv je podatak da je među njima bilo čak 40 učenika.

“Na njih se gledalo kao na zalog za budućnost, ali i kao na konkretnu pomoć na terenu, jer su upravo najmlađi obilazili Valpovo i okolicu te prikupljali prve predmete za muzej,” istaknuo je Vidaković.

Kruna tog ranog entuzijazma dogodila se na Praznik rada, 1. svibnja 1956. godine, kada je otvoren prvi postav Muzeja u obnovljenim prostorijama dvorca. Posjetitelji su tada mogli razgledati lovačku i povijesnu zbirku s predmetima obitelji Prandau i Normann, a ubrzo su dodane vatrogasna i etnografska zbirka te zbirka obrta, bogata predmetima nekadašnjih valpovačkih cehova.

Od volontera do registriranih zbirki

Tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća, Muzej se suočio s potrebom formalizacije rada jer su zakoni zahtijevali stručno osoblje. Muzej tada ulazi u sastav Narodnog sveučilišta, a ključan posao inventarizacije obavlja Antun Torjanac.

“Muzej do tada nije imao osnovnu dokumentaciju – inventarne knjige ni kataloge. Torjanac je preuzeo taj ogroman posao popisivanja, ali i fotografiranja Valpovštine. Njegovom zaslugom danas imamo fototeku s više od 4500 fotografija koje su sačuvale vizure naših mjesta od zaborava,” naglasio je kustos Vidaković.

Do početka osamdesetih godina, Muzej je uspješno registrirao devet zbirki (arheološku, geološku, prirodoslovnu, povijesnu i druge) s preko 2400 popisanih inventarnih oznaka. Jedan od većih projekata prije Domovinskog rata bilo je i otvorenje Spomen-sobe Đure Salaja 1987. godine, događaj koji je zbog Salajevog statusa u bivšoj državi privukao najviše političke uzvanike tog vremena, uključujući i Miku Špiljka.

Spašavanje baštine u vihoru rata

Sve dotadašnje napore prekinuo je početak Domovinskog rata 1991. godine. Dvorac se našao pod prijetnjom ratnih razaranja, pa su predmeti hitno deponirani u sigurnije prostore, uključujući podrum dvorca te kuriju u Bizovcu.

“Iako je zgrada u Bizovcu tijekom raketiranja bila pogođena, predmeti su, srećom, ostali neoštećeni,” prisjetio se Vidaković najdramatičnijih trenutaka u povijesti Muzeja. Unatoč ratu i činjenici da su ostali bez stalnog izložbenog prostora, muzejski djelatnici i Narodno sveučilište nisu mirovali – organizirali su manje izložbe na alternativnim lokacijama po gradu, a 1994. godine izdana je i kapitalna knjiga Stjepana Čužika „Valpovština kroz stoljeća“.

Izlaganje Stjepana Vidakovića potvrdilo je jedno: Muzej Valpovštine nije samo zbirka starih predmeta. On je spomenik ljudskoj upornosti, ljubavi prema zavičaju i neprekidnoj borbi da se identitet Valpovštine sačuva za generacije koje tek dolaze.