Oporba upozorava: Prijedlog zakona o registru birača samo “šminka” stvarnost. Fiktivna prebivališta, niska izlaznost i netočni podaci ostaju stvarni problemi izbornog sustava.
Rasprava o novom Prijedlogu zakona o registru birača donosi pozitivne pomake u tehničkom vođenju i ažuriranju podataka, ali prema ocjeni saborske oporbe, i dalje ne rješava ključni problem – veliku razliku između broja stanovnika i birača te posljedičnu nejednakost vrijednosti glasa po izbornim jedinicama. “Ovaj zakon ne rješava uzroke razlika između broja birača s evidentiranim prebivalištem u RH i broja punoljetnih stanovnika,” upozorio je zastupnik Arsen Bauk u ime Kluba zastupnika SDP-a, najavivši da će pri prvom čitanju ostati suzdržani.
Novosti u zakonu: Automatizacija i spriječavanje prijevara
Novi prijedlog zakona donosi nekoliko konkretnih poboljšanja. Automatizira se ažuriranje podataka te se pojednostavnjuju postupci za glasanje izvan mjesta prebivališta. Među korisnim tehničkim izmjenama je i označavanje neaktivnim nepotpunih upisa te birača starijih od 110 godina dok se ne utvrdi činjenica života.
Ipak, najznačajnija novina odnosi se na same izvatke za biračka mjesta. Naime, uvodi se mjesto za potpis birača pri preuzimanju listića. “A sad se ipak osim zaokruživanja treba i potpisati, a to je već kazneno djelo krivotvorenja službene isprave, tako da je ovo jedna od značajnijih novina u ovome trenutku,” istaknuo je Bao, naglasivši kako će to otežati potencijalne izborne manipulacije. Također, ukida se i razlika između registra i popisa birača te odlaze u povijest tzv. “plave potvrde” koje su od 2012. godine služile svojoj svrsi rješavanja problema velikog broja birača bez važeće osobne iskaznice, ali danas više nisu nužne.
Tko čini razliku između broja birača i stanovnika?
Iako zakon donosi napredak u administrativnom vođenju podataka, on se ne bavi srži problema. Prema riječima zastupnika, razliku u evidenciji najvećim dijelom čine tri specifične skupine državljana.
Prva je “nova dijaspora” – građani koji žive u inozemstvu, ali imaju pravo na prebivalište u Hrvatskoj. Druga su pripadnici srpske nacionalne manjine koji su nakon rata napustili Hrvatsku, ali i dalje zadržavaju prebivalište u mjestima gdje su rođeni. Treću skupinu čine hrvatski državljani, mahom pripadnici hrvatskog naroda, koji žive u Bosni i Hercegovini. “Te tri skupine čine najveći dio ili sto posto onih koji čine razliku između ukupnog broja stanovništva i ukupnog broja birača,” pojasnio je Bauk.
Skromni “kamenčić u cipeli” Ministarstva
Glavni razlog za nezadovoljstvo oporbe leži u formiranju izbornih jedinica za Hrvatski sabor, za koje je, istaknuto je, uzet popis birača, a ne registar stanovništva. Zastupnik Bauk je iznio konkretne podatke navodeći primjer pete i šeste izborne jedinice, gdje razlika u vrijednosti glasa doseže visokih 31,85 %.
Naime, u petoj izbornoj jedinici živi 339 tisuća stanovnika, dok u šestoj živi 419 tisuća. “To znači da bi, prema broju stanovnika, ako peta bira 14, šesta trebala birati 17, a prema broju birača i 18 zastupnika,” zaključio je, dodajući da su te razlike stvarni razlog zašto se buni oporba, ali i desnica.
Zaključno, uspoređujući ovaj sustav s riječima poznatog mislioca o “sapunu i parfemu”, iz SDP-a poručuju da je u ovom slučaju evidencija izbornih jedinica onaj loš “sapun”, a digitalizacija samo “parfem”, zbog čega zakon neće dobiti njihovu podršku u prvom čitanju. Spomenut je i prijedlog o postavljanju ograničenja na promjenu nacionalnosti unutar istog izbornog ciklusa.
Kuljundžić: Vladi nije u interesu veća izlaznost
U ime Kluba zastupnika Mosta, Ante Kuljundžić istaknuo je kako građani gube povjerenje u izborni sustav jer smatraju da njihov glas ne vrijedi. Prema njegovim riječima, Vlada zakonskim izmjenama samo “šminka” percepciju, a ne rješava stvarnost. “Politika je dovela Hrvate do situacije da ne žele izići na izbore,” upozorio je Kuljundžić, dodajući kako vladajućim strukturama niska izlaznost zapravo ide u prilog.
Osvrnuo se i na apsurdnost situacije u kojoj država s manje od četiri milijuna stanovnika ima 3,6 milijuna registriranih birača, pitajući se: “Kako ćete objasniti bilo kome da država koja ima 3 milijuna i 900 tisuća stanovnika, od kojih ima 400-500 tisuća maloljetnih, ima u registru birača 3 milijuna i 600 tisuća ljudi?” Zaključio je kako predložena digitalizacija neće promijeniti percepciju jer ne nudi konkretan odgovor na taj višegodišnji problem.
Matić: Fiktivna prebivališta u Obrovcu kroje izbore
Njegov stranački kolega, Ivan Matić, konkretizirao je problem iznoseći frapantne podatke s terena, točnije iz Obrovca. Pozdravivši ukidanje tzv. plavih potvrda, upozorio je da digitalizacija netočnih podataka neće učiniti te podatke točnima. Prema izvatku registra birača iz 2025. godine, u Obrovcu ima gotovo 90 % više birača nego punoljetnih stanovnika.
Matić je iznio podatak o Osnovnoj školi Obrovac, koja ima svega 168 učenika: “Na jednog osnovnoškolca u Obrovcu dolazi gotovo 30 registriranih birača, a prosjek u Hrvatskoj je 12.” Upozorio je kako lokalno stanovništvo ne može izabrati svoje predstavnike jer su preglasani ljudima koji u tim mjestima ne žive, spomenuvši i slučajeve fiktivnih prijava gdje “u kući od 70 kvadrata žive čak tri obitelji” različitih nacionalnosti. Matić je apelirao na koordinaciju MUP-a i Ministarstva pravosuđa kako bi se konačno utvrdile nepravilnosti i omogućili reprezentativni izbori.
Puljak: Estonija kao nedostižan uzor
Zastupnica Marijana Puljak (Centar i Glas) istaknula je da želi Hrvatsku u kojoj se glasa elektronički i u kojoj država zna tko u njoj živi, navodeći Estoniju kao primjer gdje se više od polovice glasova prikuplja internetom, a država redovito provjerava “signale života” iz 17 državnih registara.
Iako je pohvalila tehnička poboljšanja poput ukidanja plavih potvrda i automatskog povlačenja podataka, kritizirala je apsurdnost zakonske odredbe prema kojoj država sumnja da birača više nema tek kad on navrši 110 godina. Također, upozorila je na problem prebacivanja odgovornosti između ministarstava, naglasivši kako Ministarstvo pravosuđa vodi registar, ali MUP daje podatke: “Za točnost zapravo ne odgovara nitko.” Puljak je predložila povezivanje registra s podacima Porezne uprave, HZZO-a i HZMO-a kako bi sustav automatski prepoznavao živi li osoba doista u Hrvatskoj.