Danas je Vesna Škare Ožbolt oštro kritizirala Vladu zbog opasnog otpada u Gospiću i veličanja ratnih zločinaca. Saznajte sve detalje.
Danas je u televizijskom studiju N1, bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Škare Ožbolt, iznijela niz oštrih kritika na račun Vlade Republike Hrvatske, upozoravajući na katastrofalno upravljanje krizom opasnog otpada u Gospiću i sramotnu šutnju državnog vrha o veličanju ratnih zločinaca u susjednoj Srbiji. Tijekom svog jutarnjeg gostovanja, detaljno je analizirala političku i kaznenu odgovornost institucija, naglasivši kako se nagomilani problemi i propusti više ne mogu sakrivati iza birokratskih fraza, zakašnjelih zakonskih izmjena i loše vođenog kriznog komuniciranja.
Ekološka katastrofa u Gospiću: Gdje je nestala odgovornost?
Komentirajući dramatičnu situaciju s odlaganjem opasnog otpada u krugu bivše tvornice PPK Velebit u Gospiću, Škare Ožbolt nije štedjela riječi kritike. Na pitanje o tome gdje vidi kaznenu i političku odgovornost za ekološku bombu koja prijeti Lici, bivša je ministrica naglasila kako je rasprava o ovoj temi u Europskom parlamentu pozitivan iskorak, ali i dvosjekli mač koji će ogoliti sve hrvatske institucionalne slabosti.
“Bojim se da će tu izaći na vidjelo – zapravo, sigurno će izaći na vidjelo – sve ono što je Hrvatska trebala napraviti, a nije,” istaknula je. Podsjetila je javnost da je Republika Hrvatska bila dužna pravovremeno provesti europsku direktivu o gospodarenju otpadom. Umjesto proaktivnog djelovanja, država je zaradila dvije službene opomene iz Bruxellesa, kojima se, prema njezinim riječima, nije posvetila nikakva ozbiljna pozornost.
Ignoriranje europskih direktiva i manjak kontrole
Kada su prve informacije o ilegalnom deponiranju opasnog materijala u Gospiću dospjele u javnost, institucije su u potpunosti zakazale u procjeni dimenzije problema. Nije bilo adekvatnih provjera, niti su nadležne inspekcije pravovremeno intervenirale. Rezultat takve institucionalne letargije je današnja situacija u kojoj je zdravlje lokalnog stanovništva izravno ugroženo.
“Možda ne u ovom trenutku, ali nitko ne garantira da neće biti ugroženo kada se to sve rastopi po osjetljivom krškom terenu. To je po meni iznimno ozbiljno,” upozorila je Škare Ožbolt, dodajući kako su druge europske države odavno implementirale snažne antikorupcijske mjere u sektor gospodarenja otpadom. Hrvatska, s druge strane, i dalje funkcionira kao da se nalazi u 19. stoljeću.
Državni aparat i dalje se oslanja isključivo na papirologiju, vjerujući na riječ autoprijevoznicima, bez ikakvih terenskih provjera. Dok su moderne europske zemlje u potpunosti prešle na digitalne modele praćenja gdje je svaki transport evidentiran i provjerljiv, u Hrvatskoj je i dalje moguće prošvercati opasni otpad bez da to itko primijeti. U takvom netransparentnom sustavu, ističe ona, nemoguće je utvrditi tko je neposredno, tko posredno, a tko politički odgovoran, iako se politička odgovornost neupitno proteže kroz sve razine vlasti.
Vladin PR naspram stvarne sigurnosti građana
Osvrćući se na najave Vlade o izmjenama Zakona o gospodarenju otpadom, koje bi trebale uvesti GPS praćenje, češće kontrole i videonadzor, bivša ministrica je izrazila duboku skepsu prema tajmingu takvih mjera. Dok su susjedne zemlje, poput Italije, takve tehnologije implementirale prije više godina, Hrvatska se budi tek nakon što se dogodi strašna situacija koju je nazvala pravom tragedijom.
Komunikacijski pristup Vlade i pokušaj kontrole štete ocijenila je izrazito lošim. Prisjetila se kako su se prva upozorenja građana Gospića nazivala “histerijom”, dok je stvarnost na terenu ostala nepromijenjena.
“Ja sam još u srpnju očekivala izvanrednu sjednicu Vlade na tu temu, hitan prijedlog mjera, osiguravanje financijskih sredstava i da se tamo odmah nešto počne poduzimati. Tamo ni dan-danas nitko nije ozbiljno zagrabio lopatom i odnio nešto opasnog otpada,” izjavila je vidno razočarana. Umjesto stvaranja osjećaja sigurnosti i brze operativne reakcije koja bi smirila tenzije, ignoriranje problema dovelo je do prosvjeda. Građani su poslali jasno upozorenje, no s dolaskom jeseni i obilnih kiša, otpad i dalje stoji nepokriven. Sanacija ovakvih ekoloških katastrofa u Europi traje desetljećima i košta milijune, a hrvatska Vlada, prema njenom mišljenju, nudi isključivo verbalna obećanja bez konkretnih djela na terenu.
Ni oporba nije ostala pošteđena kritika. Iako je stranka Most bila aktivna od samog početka afere, Škare Ožbolt je izrazila žaljenje što se cjelokupna oporba, s lijevog i desnog spektra, nije uspjela ujediniti oko pitanja koje je direktno ujedinilo same građane. Približavanjem polovice parlamentarnog mandata, borba za političke poene nadjačala je brigu za javno dobro, čime je propuštena prilika za snažan, jedinstven pritisak na vladajuće.
Pravosudni sustav i izmjene zakona: Kozmetika umjesto rješenja
Komentirajući prijedlog Ministarstva pravosuđa da se izmijeni Kazneni zakon uvođenjem kazne doživotnog zatvora, pri čemu bi ekocid postao jedan od kažnjivih elemenata – što je izravna posljedica sličnog slučaja u Drnišu – Škare Ožbolt je ostala izrazito skeptična.
“Ja i dalje tvrdim da se tu ništa bitno neće promijeniti. Uvodi se doživotna kazna zatvora, ali i do sada je postojala kazna od 40 godina za takva, najteža kaznena djela. Koja je razlika?” zapitala se, detektirajući suštinski problem hrvatskog pravosuđa. Nije problem u visini propisanih kazni, već u činjenici da se one u praksi gotovo nikada ne izriču. Čim se dogodi incident koji uzbuni javnost, država poseže za populističkim povisivanjem kazni, dok stvarna provedba zakona i kažnjavanje počinitelja izostaju.
Veličanje ratnih zločinaca u Srbiji i mlaka reakcija Hrvatske
U drugom dijelu intervjua, fokus se prebacio na vanjsku politiku i odnose sa susjedima, specifično na situaciju u Srbiji i proces pristupanja te zemlje Europskoj uniji. Škare Ožbolt je oštro kritizirala nedostatak asertivnosti hrvatske diplomacije, uspoređujući ju s reakcijom Bosne i Hercegovine.
“Po meni su oni čvršće reagirali nego Hrvatska. Oni su se barem jasno pobunili. Je li Hrvatska službeno rekla da treba suspendirati pregovore Srbije s EU? Nije,” naglasila je, dodavši kako su jedine snažnije reakcije došle od europarlamentarca Tonina Picule, koji ne predstavlja službeni stav hrvatske Vlade. Podsjetila je da Srbija, usprkos dugotrajnom procesu pristupanja, još uvijek nije zatvorila niti jedno bitno pregovaračko poglavlje, a Hrvatska propušta iskoristiti svoju poziciju kako bi sankcionirala neprihvatljivo ponašanje susjedne države.
Slučaj Ratka Mladića i poruka susjedima
Ono što bivšu ministricu posebno zabrinjava jest kontinuirano državno sponzoriranje i rehabilitacija osuđenih ratnih zločinaca u Srbiji. Istaknula je kako se radi o čistoj legalizaciji Ratka Mladića, čime se direktno poništavaju sve međunarodne presude koje su mu izrečene, uključujući i onu za doživotni zatvor zbog ratnih zločina i genocida.
Osvrnula se i na ulogu Srpske pravoslavne crkve i patrijarha Porfirija, postavljajući pitanje o temeljnim kršćanskim vrijednostima u situaciji kada crkveni vrh prisustvuje sprovodima osoba odgovornih za najteže zločine. “Kada cijela Pravoslavna crkva dođe na sprovod čovjeku koji je izravno odgovoran za genocid, o čemu mi tu uopće govorimo? Mi ne pripadamo – barem se nadam da ne pripadamo – tom civilizacijskom krugu. Ali ni to nismo jasno i glasno izrekli diplomatskim putem,” upozorila je, ističući kako je međunarodno pravo posljednjih 20 godina inzistiralo na individualnoj odgovornosti počinitelja, čime se odbacuje teza o “genocidnim narodima”, no državni vrh Srbije uporno preuzima teret tih zločina na cijelu naciju svojim službenim potezima.
Haški tribunal i presuda Hashimu Thaçiju
Na samom kraju, razgovor se dotaknuo i nedavne nepravomoćne presude nekadašnjem predsjedniku Kosova i lideru OVK-a Hashimu Thaçiju, koji je osuđen na 25 godina zatvora. Iako će Srbija ovu presudu vjerojatno objeručke prihvatiti, Škare Ožbolt, oslanjajući se na svoje bogato pravno i političko iskustvo, izrazila je sumnju u konačan ishod tog procesa.
“Nisam sigurna da će ta presuda ostati potvrđena. Malo sam pratila rad tog specifičnog suda, koji je osnovan – neću reći ‘lijevom rukom’ – ali svi se na međunarodnoj sceni cijelo vrijeme tako prema njemu ponašaju,” pojasnila je.
Ukazala je na brojne proceduralne nelogičnosti, saslušanja zatvorena za javnost, prijetnje svjedocima i povlačenja iskaza koji su kompromitirali proces. Zbog tih turbulencija i pravnih manjkavosti, smatra kako će u drugostupanjskom postupku vrlo vjerojatno doći do značajnih izmjena presude, ostavljajući još jedno poglavlje tranzicijske pravde na Balkanu otvorenim i nedorečenim.
Foto: Ilustracija/ snimak zaslona
