U 72. godini preminio legenda narodne glazbe Halid Bešlić

Kultura Nove obavijesti Vijesti Vjera

Bosna i Hercegovina, ali i cijeli prostor bivše Jugoslavije, danas tuguju za legendom narodne muzike. Halid Bešlić, čovjek čiji je glas obilježio desetljeća i generacije, preminuo je 7. listopada u 72. godini života, ostavivši za sobom neizbrisiv trag u glazbi, kulturi i srcima milijuna obožavatelja.

Njegov životni put započeo je 20. studenoga 1953. godine u Knežini kod Sokoca, u srcu planine Romanije. Upravo ta planina, oštra i plemenita, oblikovala je Halidovu narav – skromnu, ali snažnu; jednostavnu, ali duboko emotivnu. U djetinjstvu se isticao svojim glasom i osjećajem za melodiju, a roditelji, otac Mujo i majka Behara, ponosno su pratili kako njihov sin izrasta u pjevača čija će pjesma jednoga dana prelaziti granice država i jezika.

Prve ozbiljnije glazbene korake Bešlić je napravio sredinom 1970-ih, nastupajući po sarajevskim kafanama. Njegov glas – topao, prepoznatljiv, pun emocije – ubrzo je osvojio publiku. Prvi singl, s pjesmama “Grešnica” i “Ne budi mi nadu”, objavio je 1979. godine, a već 1981. izdaje i svoj prvi album “Sijedi starac”. Bio je to početak jedne karijere koja će trajati više od četiri desetljeća i ostaviti neizbrisiv trag na muzičkoj sceni Balkana.

Hitovi poput “Miljacke”, “Romanije”, “Ja bez tebe ne mogu da živim”, “Prvi poljubac”, “Ja bez tebe ne mogu da živim”, “Ne bolujem”, i brojni drugi, postali su ne samo pjesme – nego dijelovi kolektivnog sjećanja naroda. Halid je uspješno spajao tradiciju i suvremenost, zadržavajući autentičnost sevdalinke i narodne melodije, a istovremeno donoseći moderni zvuk koji je osvajao i mlađe generacije.

Na vrhuncu slave, u ratnim godinama 1992. – 1995., Halid Bešlić pokazao je i svoju humanost i veličinu čovjeka. Održao je više od 500 humanitarnih koncerata širom Europe, prikupljajući pomoć za građane Bosne i Hercegovine pogođene ratom. Dok su mnogi šutjeli, Halid je pjevao – ne za aplauz, već za život i nadu.

Nakon rata nastavio je nizati uspjehe, potvrđujući da njegova muzika nadilazi vrijeme. Albumi “Prvi poljubac” (2003.), “Miljacka i Romanija” (2013.) i “Trebavić” (2020.) svjedoče o njegovoj vitalnosti i umjetničkoj dosljednosti, a pjesme s tih izdanja brzo su našle put do publike diljem regije. Njegov koncert na stadionu Koševo u lipnju 2013., pred više od 40.000 ljudi, ostao je upisan kao jedan od najemotivnijih i najgrandioznijih nastupa u povijesti balkanske glazbe.

Halidov život bio je prožet i teškim trenucima. U ožujku 2009. godine doživio je tešku prometnu nesreću kod Vogošće. Nakon višesatne operacije i borbe za život, preživio je, ali je izgubio vid na desnom oku. No, čak ni ta tragedija nije ga slomila. Nakon mjeseci rehabilitacije, vratio se na scenu, dokazavši da umjetnik u njemu nikada ne odustaje. Njegova upornost i vjera u život bile su jednako snažne kao i njegov glas.

U privatnom životu, Halid Bešlić je bio obiteljski čovjek, ponosan suprug i otac. Sa suprugom Sejdom, s kojom je u braku još od kasnih sedamdesetih, dijelio je sve uspone i padove. Njihov sin Dino i unučice rođene 2014. godine bili su njegov najveći ponos i radost.

Danas, kad se zauvijek opraštamo od Halida Bešlića, Bosna i Hercegovina gubi više od glazbenika – gubi dio svoje duše, glas koji je znao otpjevati bol i ljubav, tugu i ponos. Njegove pjesme nastavit će živjeti, kao što i ljudi nastavljaju voljeti kroz stihove koje je ostavio.

Halid Bešlić bio je i ostat će – glas naroda, glas emocije, glas koji ne umire.



Odgovori