Savjet za branitelje i Tanja Belobrajdić osudili su SDSS Vukovar zbog polaganja vijenaca na ilegalnom groblju i veličanja agresora.
Savjet za branitelje gradonačelnika Grada Vukovara najoštrije je osudio i javno prozvao lokalni ogranak stranke SDSS Vukovar zbog nedavnog polaganja vijenaca na takozvanom srpskom vojničkom groblju “Aleja” u Vukovaru, koje se dogodilo prije nekoliko dana, smatrajući taj postupak sramotnim pokušajem izjednačavanja žrtve i agresora te neustavnim veličanjem agresorske vojske, oštrim priopćenjem u kojem od državnih institucija traže hitnu zabranu i sankcioniranje ovakvih provokacija.
Ovaj gnjusan čin, kako ga nazivaju iz Savjeta za branitelje, izazvao je duboko ogorčenje među vukovarskim braniteljima, stradalnicima Domovinskog rata, ali i brojnim građanima koji su preživjeli strahote velikosrpske agresije devedesetih godina. Prema informacijama koje su u javnost plasirane putem službenih kanala same stranke, predstavnici lokalnog ogranka SDSS Vukovar prvo su prisustvovali liturgiji u crkvi Svetog Oca Nikolaja. Ta je liturgija, prema njihovim vlastitim navodima, bila posvećena “poginulima u ratu u Vukovaru devedesetih godina”. Međutim, ono što je uslijedilo nakon vjerskog obreda prelilo je čašu strpljenja vukovarskih branitelja. Izaslanstvo se, naime, zaputilo na sporno, takozvano srpsko vojničko groblje, gdje su svečano položili vijence i time izravno odali počast pripadnicima onih paravojnih formacija i vojske koja je držala Vukovar pod višemjesečnom razornom opsadom.
Za Savjet za branitelje gradonačelnika Grada Vukovara, na čijem je čelu predsjednik Marinko Leko – Čamac, ovakvo je ponašanje apsolutno neprihvatljivo, moralno poražavajuće i duboko uvredljivo. Sramotno je, ističu iz Savjeta, da pojedinci koji danas slobodno žive, rade i politički djeluju u modernoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj, i to upravo u gradu koji je doslovno natopljen krvlju hrvatskih branitelja i nedužnih civila, javno veličaju agresorske vojnike.
Podsjetimo, radi se o vojnicima i paravojnim postrojbama koje su planski i nemilosrdno sudjelovale u brutalnoj agresiji na suverenu Republiku Hrvatsku, ostavivši iza sebe razoren grad, masovne grobnice i tisuće ucviljenih obitelji koje i danas, više od tri desetljeća kasnije, neumorno tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih.
Vukovar nije samo grad; on je simbol otpora, patnje i neizmjerne hrabrosti. U obrani grada sudjelovali su dragovoljci iz cijele Hrvatske i dijaspore, pokazavši neviđenu zrelost i nadljudsku ljubav prema domovini. Zbog te ogromne i nesebične žrtve, svaki pokušaj rehabilitacije onih koji su grad sravnili sa zemljom predstavlja sol na ranu onima koji su preživjeli srpske koncentracijske logore i ratne golgote.
Osim oštre moralne i ljudske osude, Savjet za branitelje ukazao je i na ozbiljan pravni, odnosno institucionalni problem koji se veže uz ovaj događaj. Naime, oni kategorički zahtijevaju hitno očitovanje nadležnih državnih tijela, prvenstveno Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) te Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Njihov je stav jasan i nedvosmislen: takozvano groblje “Aleja” predstavlja ilegalan objekt na teritoriju Republike Hrvatske. Prema njihovom tumačenju, sukladno Ustavu Republike Hrvatske i pozitivnim zakonskim propisima, strogo je zabranjeno i pravno nedopustivo bilo kakvo veličanje agresorske vojske, njezinih simbola i njezinih pripadnika. Samim time, postojanje ovakvog spomen-područja koje slavi one koji su oružjem rušili ustavni poredak Hrvatske predstavlja izravan udar na same temelje države. Pravno gledano, toleriranje ovakvih pojava šalje potpuno krivu poruku novim generacijama i narušava proces izgradnje pravednog društva temeljenog na povijesnoj istini i sudskim presudama.
U svom javnom priopćenju, branitelji su poslali vrlo izravnu i oštru poruku čelništvu i članovima stranke. “SDSS-u Vukovar poručujemo da nikada nećemo dopustiti izjednačavanje žrtve i agresora, a posebice ne u gradu Vukovaru!”, stoji u objavi. Ova rečenica sažima dugogodišnju frustraciju braniteljske populacije koja se kontinuirano bori protiv puzajućeg povijesnog revizionizma i pokušaja da se obrambeni Domovinski rat svede na građanski sukob u kojem bi, tobože, sve strane snosile jednaku odgovornost.
Kada je objava počela skupljati preglede i izazivati ogorčenje javnosti, u stranci je zavladala panika. Svjesni da su upotrebom riječi “vojničko” javno priznali komemoriranje agresorske vojske, usred Vukovara, administratori su ekspresno izmijenili tekst, ostavivši samo izraz “srpsko groblje Aleja”. Ipak, povijest uređivanja na Facebooku trajno je zabilježila ovaj trenutak iskrenosti, potpuno demaskiravši njihove namjere.
Pokušavajući sanirati štetu, predsjednik vukovarskog SDSS-a Srđan Kolar javnosti je poručio kako ih kritičari “neće natjerati da se stide onoga što jesu”. Na ovu jeftinu patetiku najoštrije je odgovorila Tanja Belobrajdić, istaknuvši da na takvo skretanje teme više ne padaju ni brojni Srbi u Vukovaru. “Tko te uopće pita koje si nacionalnosti? Nitko te ne tjera da se stidiš onoga što jesi, ali ne možeš usred Vukovara slaviti agresorsku vojsku, a onda se kukavički skrivati iza nacionalnog identiteta”, poručila je Belobrajdić.
Ono što ovaj čin čini dodatno sramotnim jest prava istina o takozvanom groblju “Aleja”, koje u javnosti nosi i kolokvijalni naziv “groblje šajkača”. Prema podacima koje je iznijela Belobrajdić, na tom se nelegalnom groblju, izgrađenom na parcelama prognanih Hrvata, nalazi točno 26 grobnih mjesta. Čak devetnaest ondje pokopanih su provjereni pripadnici formacija lokalne Teritorijalne obrane (TO), srpskih paravojnih postrojbi i pobunjenih snaga, koji su poginuli s oružjem u ruci boreći se protiv hrvatskih branitelja. Preostali grobovi također pripadaju agresorima vojnog profila, od kojih su petorica poginula ratujući 1992. godine u okolici Bratunca u Bosni i Hercegovini. Među ta 26 groba – nedužnih civilnih žrtava jednostavno nema.
Da bi dugoročno zacementirali ovaj provokativni politički poligon i spriječili državu u rušenju nelegalnog objekta, Zajedničko vijeće općina (ZVO) otkupilo je dio spornih parcela i upisalo ih u vlasništvo Srpskog kulturnog centra (SKC). Time se ovaj agresorski relikt pokušava podmetnuti pod “civilnu baštinu” i legalizirati pod krinkom kulture.
Ipak, ogorčenje Savjeta za branitelje nije usmjereno isključivo prema političkim akterima koji su organizirali polaganje vijenaca, već se u velikoj mjeri odnosi i na neshvatljivu tromost državnog aparata. Ovaj njihov čin smatraju sramotnim i nedopustivim provokacijama koje otvaraju stare rane, no isto tako naglašavaju kako je podjednako sramotno što ključne državne institucije na ovakve flagrantne provokacije uporno ne reagiraju. Iz Savjeta s pravom upozoravaju na poražavajuću činjenicu da se ovakva i slična događanja održavaju već godinama, gotovo prema unaprijed utvrđenom kalendaru, a da nadležna tijela do sada nisu poduzela nikakve konkretne korake kako bi ih zakonski sankcionirala ili trajno zabranila.
Na kraju, ostaje otvoreno pitanje hoće li i kada hrvatske institucije poslušati apel koji je uputio Marinko Leko – Čamac. Njihov zahtjev nadilazi običnu dnevnu politiku; to je poziv na zaštitu dostojanstva Domovinskog rata, beskompromisno poštivanje Ustava i, prije svega, dužni pijetet prema svakoj nevinoj žrtvi i svakom hrvatskom branitelju koji je svoj život utkao u temelje slobodnog Vukovara. Dok se institucije ne oglase i ne postupe po zakonu, braniteljima preostaje jedino javna osuda i neumorna borba za istinu koja se ne smije zaboraviti niti prepravljati.
Autor: D.J.
