Vedrana Rudan

Preminula Vedrana Rudan: Njezina posljednja objava na mrežama savršeno opisuje kako je i živjela

Nove obavijesti Vijesti Vjera

Istaknuta hrvatska književnica, kolumnistica i društvena kritičarka Vedrana Rudan preminula je 18. kolovoza 2026. godine u 77. godini života, nakon teške i iscrpljujuće borbe s bolešću.

Hrvatska književnica, novinarka, kolumnistica i istaknuta društvena kritičarka Vedrana Rudan preminula je 18. kolovoza 2026. godine u 77. godini života, nakon iscrpljujuće i teške dvogodišnje borbe s rijetkim i iznimno agresivnim karcinomom žučnih kanalića. Vijest o njezinoj smrti službeno je potvrđena u ranim jutarnjim satima istoga dana kratkom, ali duboko simboličnom objavom na njezinoj službenoj Facebook stranici, kao i na njezinu osobnom blogu, gdje je osvanula poruka i fotografija s natpisom “No Signal”: “Vedrana je otišla na područje bez signala”. Ubrzo nakon toga, njezina je obitelj i službeno potvrdila vijest medijima, zatvorivši time jedno od najturbulentnijih i najproduktivnijih poglavlja u suvremenoj postjugoslavenskoj književnosti i javnom diskursu.

Borba s teškom bolešću

Književnica je u svibnju 2024. godine javnosti otkrila da boluje od rijetkog i agresivnog oblika raka žučnih kanalića. O svojoj bolesti, liječenju, strahovima i susretu s metastazama na blogu N1 i u medijskim istupima pisala je potpuno otvoreno i bez cenzure.

Ova specifična formulacija o “području bez signala” nije bila slučajni odabir administratora njezinih stranica, već pažljivo osmišljen, autoreferencijalni citat iz njezina posljednjeg velikog televizijskog intervjua. Gostujući u emisiji Nedjeljom u 2 kod urednika i voditelja Aleksandra Stankovića u ožujku 2025. godine, suočena s pitanjima o neizbježnosti smrti i vlastitoj onkološkoj dijagnozi, Rudan je izravno komunicirala s publikom, dekonstruirajući patetiku koja obično prati javne istupe teško bolesnih osoba. Tada je poručila: “Vi hoćete da ja plačem u ovoj emisiji jer ja umirem. Želim reći da ima jako puno ljudi koji me vole i da ja volim njih. I da sam besmrtna i neka moju smrt shvate kao odlazak na područje bez signala”. Ta je izjava postala njezin konačni manifest i epitaf, čime je do samoga kraja zadržala apsolutnu kontrolu nad vlastitim javnim narativom i načinom na koji će njezina biološka smrt biti interpretirana u kolektivnoj svijesti.

Bogato književno i novinarsko nasljeđe

Vedrana Rudan rođena je 1949. godine u Opatiji. Više od dva desetljeća provela je u novinarstvu pišući za utjecajne medije, a njezine su kolumne i javni istupi redovito izazivali oštre reakcije zbog njezinog britkog i beskompromisnog stila.

Nakon novinarske karijere ostvarila je ogroman književni uspjeh. Objavila je 17 knjiga koje su prevedene na brojne svjetske jezike, a njezini romani doživjeli su i uspješne kazališne adaptacije diljem regije i svijeta.

Neka od njezinih najpoznatijih djela uključuju:

  • „Uho, grlo, nož” (debitantski roman iz 2002.)
  • „Ljubav na posljednji pogled”
  • „Crnci u Firenci”
  • „Dabogda te majka rodila”
  • „Doživotna robija”
  • „Ples oko Sunca” (autobiografija iz 2019.)

Ostaje zapamćena kao jedan od najglasnijih, najprovokativnijih i najautentičnijih glasova regionalne književne scene koji je bez dlake na jeziku progovarao o tabu temama, pravima žena, obitelji i društvenoj hipokriziji.

Vedrana Rudan bila je jedinstven sociološki fenomen – autorica koja je svjesnim korištenjem vulgarizama i provokacije razarala malograđansku hipokriziju, beskompromisno napadala centre političke i institucionalne moći te izgradila bazu od stotina tisuća vjernih čitatelja, premostivši jaz između visoke akademske književnosti i popularne kulture. Njezina su djela i nastupi izazivali polarizirajuće reakcije, no rijetko koga su ostavljali ravnodušnim.

Biografija Vedrane Rudan

Rođena je 29. listopada 1949. godine u Opatiji, a djetinjstvo i mladost provela je u Mošćeničkoj Dragi, malom primorskom mjestu. Njezino odrastanje bilo je obilježeno izrazitim siromaštvom, emocionalnom deprivacijom i teškim obiteljskim prilikama, što će kasnije postati neiscrpan lajtmotiv njezine proze, napose u autobiografiji Ples oko sunca.

Njezin otac, podrijetlom Hercegovac, radio je kao ribar i vrtlar, dok je majka, podrijetlom iz Like, bila prisiljena napustiti posao ravnateljice u dječjim vrtićima. Odluka o napuštanju posla bila je rezultat snažnog pritiska i patrijarhalne tiranije njezina supruga te njezine vlastite majke. Gubitak profesionalnog identiteta gurnuo je majku u tešku depresiju i ovisnost o alkoholu, s čime se obitelj mukotrpno borila sve do Vedranine punoljetnosti. U svojim je sjećanjima Rudan često navodila oca kao izrazito despotsku figuru opsjednutu vlastitom slobodom i prezirom prema autoritetima, priznajući pritom da je u mnogim aspektima preuzela upravo njegov buntovni karakter. Egzistencijalna nesigurnost prisilila ju je da počne raditi i zarađivati već od dvanaeste godine. Njezini prvi poslovi uključivali su prodaju sladoleda na rivi, a rani susreti s egzistencijalnom tjeskobom doveli su je do toga da u ranoj mladosti prvi put pomisli na samoubojstvo – mračna misao koja ju je, prema vlastitom priznanju, pratila kao sjena kroz veći dio života.

Unatoč izrazito nepovoljnim startnim pozicijama, uspjela je formalno zaokružiti svoje obrazovanje. Godine 1973. diplomirala je studij hrvatskog (tada hrvatskosrpskog) i njemačkog jezika na Pedagoškoj akademiji u Rijeci. Prije nego što je ušla u sferu javnog intelektualizma i novinarstva, njezin je profesionalni put bio iznimno disperziran. Radila je kao učiteljica, turistička vodičica i prevoditeljica. Takva raznolikost radnog iskustva omogućila joj je dubinski uvid u psihologiju običnog čovjeka i funkcioniranje radničke klase, što ju je cijeloga života činilo imunom na intelektualni elitizam koji je često i s gnušanjem zamjerala akademskim krugovima. Osobni identitet Vedrane Rudan bio je protkan osjećajem nepripadanja, što je dodatno potencirano navodnom majčinom izjavom na samrtnoj postelji. Prema anegdoti koju je Rudan kasnije koristila u svojim satiričnim tekstovima o nacionalizmu, majka joj je prije smrti navodno šapnula: “Mi Rudani smo Srbi, nismo sa Hvara”. Ovakve obiteljske složenosti oblikovale su njezin radikalni kozmopolitizam i trajni prezir prema bilo kakvoj nacionalnoj isključivosti.

Novinarska arena i kultura otkaza

Prije nego što se u potpunosti afirmirala kao književnica, Vedrana Rudan izgradila je respektabilnu, ali izrazito turbulentnu novinarsku karijeru. Svoj je pečat ostavila u nekim od najčitanijih i najutjecajnijih hrvatskih tiskovina, uključujući Slobodnu Dalmaciju, Novi list, Jutarnji list, Nacional te kultni satiričko-politički tjednik Feral Tribune. Ono što njezinu novinarsku karijeru čini sociološkim presedanom jest činjenica da je otpuštena iz gotovo svake medijske kuće s kojom je surađivala, i to redovito zbog svojih radikalnih stavova, oštrih kritika institucija i apsolutnog odbijanja bilo kakvog oblika autocenzure. Njezin je javni govor godinama funkcionirao kao indikator razine slobode govora i tolerancije u hrvatskom društvu tijekom različitih političkih mijena.

Radio Rijeka i prvi sukobi sa sustavom

Početkom devedesetih godina, u vrijeme demokratske tranzicije, raspada Jugoslavije i uspona nacionalizma, Rudan je radila kao urednica kultne emisije “S primorske poneštrice” na Radio Rijeci. U svibnju 1990. godine, emisija se našla na udaru tadašnjeg glavnog urednika Eduarda Kišića zbog navodne vulgarnosti i “prevelikog napadanja stranke na vlasti”, odnosno Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Programski kolegij optužio je redakciju za “ostrašćeni komunizam”, što je Rudan nazvala nebuloznim s obzirom na to da su kritizirali sve anomalije u društvu bez obzira na ideološki predznak. Sukob je eskalirao kada je urednik odbio dijalog s novinarima, što je rezultiralo štrajkom ekipe emisije i javnim istupanjem na televiziji. Konačni epilog ove višemjesečne borbe dogodio se 1991. godine kada je Vedrani Rudan uručen otkaz. Iako je pravomoćnom sudskom presudom 1993. godine formalno vraćena na posao, sustavno joj je onemogućavan normalan rad i obavljanje uredničkih dužnosti, zbog čega je naposljetku sama odlučila raskinuti radni odnos. Ovaj ju je događaj trajno formirao kao disidenticu u odnosu na novonastalu hrvatsku državu i njezine medijske institucije.

Nova TV i kontroverza oko Bliskog istoka

Jedan od najodjeknutijih medijskih skandala u njezinoj karijeri zbio se u siječnju 2009. godine. Rudan je tada na Novoj TV, u sklopu emisije IN Magazin, vodila autorsku petominutnu rubriku pod nazivom “Život je krastavac”, koju je najavljivala kao svoj “najveći životni izazov” jer joj je omogućavala da kroz glumu dekonstruira svakodnevicu. Komentirajući tadašnju eskalaciju izraelsko-palestinskog sukoba i stradavanje civilnog stanovništva u Gazi povodom nadolazećeg Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta, Rudan je povukla oštru, i za mnoge neprihvatljivu, paralelu između stradanja Židova u Drugom svjetskom ratu i tadašnjih akcija države Izrael. Citirajući Anu Frank (“Kad će Židovi, najzad, prestati biti Židovi i postati ljudi?”), izjavila je: “Pitam se ovih dana zašto je dim iznad Auschwitza vječni dim, a dim iznad Gaze je pi*din dim” te se zapitala jesu li današnji Židovi koji ubijaju Palestince dovijeka žrtve samo zato što su njihovi preci “letjeli u nebo i bili sapun”.

Reakcije su bile munjevite i oštre. Židovska općina Zagreb, zajednica Bet Israel i Savjet za nacionalne manjine (na čelu s Aleksandrom Tolnauerom) osudili su nastup kao govor mržnje i antisemitizam. Nova TV joj je uručila trenutni otkaz i javno se ispričala židovskoj zajednici, ograđujući se od njezina rječnika koji “nikako nije u skladu s etičkim i novinarskim normama”. Rudan je odgovorila sarkastičnim otvorenim pismom: “Ja, Vedrana Rudan učinila sam strašan zločin. U jednoj TV emisiji objavila sam imena i prezimena ubijene palestinske dječice iz Gaze. Zbog toga sam dobila otkaz. Bojim se. Molim one koji su mi dali otkaz da budu milostivi. Ne ubijte mi djecu, ne razvalite mi kuću raketom”. Kasnije je u svojim blogovima redovito nastavljala kritizirati izraelsku politiku nazivajući je fašističkom, ostajući dosljedna svom stavu unatoč profesionalnim posljedicama.

Nacional i obračun s Katoličkom crkvom

Kritika sakrosanktnih institucija koštala ju je pozicije i 2011. godine, kada joj je raskinuta suradnja u tjedniku Nacional. Povod je bila njezina kolumna u kojoj se izravno obratila papi i Katoličkoj crkvi u kontekstu zataškavanja slučajeva pedofilije. Crkvu je nazvala “zločinačkom organizacijom koja dvije tisuće godina ubija, krade, siluje”, sugerirajući da bi tadašnji papa, zbog zapovjedne odgovornosti za zataškavanje zločina nad djecom, trebao biti procesuiran u Haagu i smješten u goru ćeliju od Ratka Mladića. Glavni urednik obavijestio ju je o otkazu telefonskim putem, objašnjavajući da je novi većinski vlasnik tjednika, njemački poduzetnik Harald von Seefried, izrazito “konzervativan” te da njezino pisanje predstavlja “vrijeđanje vjerskih osjećaja”. Rudan je cijeli slučaj detaljno elaborirala na svom blogu, ironično se obraćajući papi i ilustrirajući kako inozemni kapital u sprezi s klerikalnom moći izravno diktira uredničke politike i dokida slobodu izražavanja u Hrvatskoj.


NAJNOVIJE OBJAVE



IZBOR UREDNIKA



Tagged

Odgovori