Operacija Medački Džep – Hrvatska Vojno-redarstvena Akcija Koja Je Promijenila Tijek Rata U Lici

Operacija Medački džep jedna je od najvažnijih vojno-redarstvenih akcija Domovinskog rata. Izvedena je od 9. do 11. rujna 1993. godine s ciljem oslobađanja neprijateljskih položaja kod Gospića, odakle su srpske postrojbe gotovo dvije godine svakodnevno granatirale grad i okolna sela.

Načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, general Janko Bobetko, naglašavao je kako je “držanje Velebita zapravo držanje polovice Hrvatske”, svjestan strateške važnosti tog prostora.

Područje tzv. Medačkog džepa obuhvaćalo je sela Divoselo, Lički Čitluk i dio Počitelja. Upravo od tamo srpske snage provodile su topničke i diverzantske napade na hrvatske položaje i civile. U ljeto 1993. dogodilo se nekoliko težih incidenata, a 4. rujna brutalno su ubijena i masakrirana dvojica hrvatskih policajaca – Ivica Antončić i Bruno Bolančić – što je dodatno ubrzalo odluku o pokretanju ofenzive.

Početak akcije i hrvatski prodor

U rano jutro 9. rujna 1993. nakon topničke pripreme, hrvatske snage započele su ofenzivu pod kodnim nazivom Džep 93. U operaciji su sudjelovale elitne postrojbe Hrvatske vojske i MUP-a: 9. gardijska brigada “Vukovi”, 111. brigada, specijalne jedinice policije i lokalne domobranske postrojbe.

Napredovanje je bilo brzo i odlučno. Hrvatski branitelji ovladali su položajima i potisnuli neprijatelja u dubinu, čime je neposredna ugroza Gospića uklonjena. U operaciji su se sučelile dvije brigade istog broja – 9. gardijska brigada HV-a i 9. motorizirana brigada tzv. Srpske vojske Krajine – pri čemu je pobjedu odnijela hrvatska vojska.

Osveta neprijatelja i žrtva Miroslava Perisa

Nakon što su hrvatske snage stavile Medački džep u okruženje, VRSK je ogovorila primjenom svoje strategije realne prijetnje, odnosno granatiranjem hrvatskih gradova i bojišnice dalekometnim raketnim sustavima M-87 Orkan i 9K52 Luna, prilikom čega su na meti našli Karlovac, Sisak i zagrebačko predgrađe Lučko. VRSK je također pokušala povratiti izgubljene položaje u Medačkom džepu, u čemu su ostvarili minimalne rezultate. Na kontinuirana raketno-topnička djelovanja VRSK, hrvatska je strana odgovorila zračnim udarom na paljbene položaje srpskih raketno-topničkih snaga na Baniji.

U ovu borbenu zadaću je s aerodroma u Velikoj Gorici krenuo dvojac HRZ-ovih MiG-ova 21 kojima su upravljali piloti Ivan Selak i Miroslav Peris. Iako su prema riječima Selaka piloti “dezintegrirali zadani cilj”, prilikom povratka Perisov MIG-21 zvan „osvetnik Vukovara“ pogodile su neprijateljske rakete kod mjesta Stipan u općini Gvozd (Vrginmost), zbog čega je Peris poginuo, dok se Selak u svom zrakoplovu uspješno vratio nazad na Pleso.

Gubici i humanitarna cijena

U operaciji je poginulo šest, a ranjeno 53 hrvatska vojnika. Srpske snage imale su 52 poginula. Posebnu hrabrost pokazali su sanitetski timovi predvođeni dr. Ines Strenja-Linić, koji su pod neprijateljskom vatrom izvlačili ranjenike.

U akciji je stradalo i 27 osoba koje se vode kao srpski civili, što je kasnije otvorilo brojna pravna i politička pitanja.

Kontroverze s UNPROFOR-om i “kanadska bitka”

Nakon povlačenja hrvatskih snaga, nadzor su preuzele mirovne postrojbe UN-a, konkretno kanadski bataljun. Upravo tada nastaje kontroverzna priča o navodnom sukobu između HV-a i Kanađana, u kojem su, prema tvrdnjama nekih kanadskih časnika, imali četvoricu ranjenih i „ubili 26 Hrvata“.

Međutim, hrvatski vojni vrh i brojni međunarodni časnici, među njima i danski pukovnik Vagn Ove Moebjerg Nielsen, tvrde da se oružani sukob nikada nije dogodio. Unatoč tome, Kanada je svojim vojnicima dodijelila čak 800 odličja, nazivajući taj događaj „najvećom bitkom nakon Korejskog rata“.

Naime, Kanađani tvrde da su u toj bitci na svojoj strani imali četiri ranjena te da su ubili 26 Hrvata. Lošo je 12. rujna 2008. godine, svjedočio da se “HV nikada nije sukobila s pripadnicima kanadskog bataljuna UNPROFOR-a, iako su Kanađani zbog svoje najveće bitke nakon Korejskog rata podijelili 800 odličja. Nezamislivo je da se ovaj proces vodi a da nitko nije proučio zašto je podijeljeno 800 najviših kanadskih odličja za bitku u kojoj tvrde da su ubili 26 Hrvata”, rekao je tada Domazet, tvrdeći sa sigurnošću da kanadski vojnici nisu ubili ni jednog Hrvata. “Ako su ubili 26 ljudi a Hrvate nisu, onda se može zaključiti koga jesu“.

Završna riječ generala Bobetka

Dana 20. rujna 1993., general Janko Bobetko osobno je obišao crtu bojišta i čestitao hrvatskim vojnicima na besprijekorno izvedenoj akciji. Operacija Medački džep ušla je u povijest kao primjer odlučne obrane hrvatskog teritorija i volje naroda da se zaustave napadi na civile.

Operacija Medački džep bila je vojno uspješna, ali i politički osjetljiva. Dok su hrvatske snage ostvarile strateški cilj – uklanjanje višegodišnje prijetnje Gospiću – u međunarodnoj javnosti otvorene su kontroverze oko uloge UN-a i civilnih žrtava. No, za stanovnike Like i Hrvatske, ostala je simbol odlučnosti i žrtve hrvatskih branitelja u najtežim trenucima Domovinskog rata.