Mjesec rujan obilježava mnoge teške tragedije u obrani Republike Hrvatske, a jedna od težih dogodila se na današnji dan 1991. godine. Bio je utorak, 24. rujan 1991. kada je od posljedice mnogobrojnih napada na Novu Gradišku, 22. godišnji Luka Brkljača, pripadnik 1. gardijske brigade “Tigrovi” preminuo od posljedice ranjavanja.
Luka Brkljača, rodom iz Biograda na Moru pri izbijanju srpske oružane pobune, priključio se obrani Hrvatske kao pripadnik Jedinice za posebne zadatke – Rakitje iz koje je nastala 1. gardijska brigada “Tigrovi”. Ondje je bio zapovjednik odjela (desetine) u 1. vodu 2. satnije kojim je zapovijedao Božo Kožul, kasnije zapovjednik 1. gardijske brigade “Tigrovi”. Biograđani Luku pamte kao legendarnog prijeratnog učitelja izviđača, vodio je Savez izviđača Biograd, u sklopu kojeg je nekadašnju mladost vodio na razne zanimljive lokacije, od Vrgade do Velebita. Bilo je to u vrijeme bez današnje tehnologije i mobitela, kada su mu roditelji s punim povjerenjem prepuštali svoju djecu, jer Luka je to cijelom svojom pojavom i odgovornošću i te kako bio zaslužio. Danas su svi oni njegovi mladi izviđači odrasli ljudi koji imaju i svoju vlastitu djecu, rado ga se sjećaju posebno i zbog odgovornosti koju je za njih bio preuzeo tih prijeratnih godina i svega što ih je ovom prigodom i naučio.
Luka Brkljača poginuo je u jednom od najkrvavijih dana novogradiških ratnih 90-tih.
Zrakoplovi JNA uništavali su sve vitalne objekata od iznimne važnosti za funkcioniranje grada, od Skupštine općine, zgrade Zagrebačke banke, pošte, Dom kulture, Radio Nova Gradiška, pekare, željezničkog kolodvora, stambenih zgrada, crkve i još mnoge druge civilne objekte. U tim podmuklim napadima JNA uz sva razaranja objekata uništavani su i ljudski životi stanovnika Nove Gradiške. Luka je nastradao pred zgrado pošte koja se nalazila u samom središtu grada. Luka je od posljedice ranjavanja preminuo na današnji dan, 24. rujna 1991. godine.
Bio je izuzetno odgovoran i dosljedan. Osobito je bio oprezan i pronicljiv u sagledavanju okolnosti na određenom terenu, te se vrlo brzo uvezivao u sustav brane i izrađivao plan zaštite pučanstva s evakuacijom.
Janko Bobetko
Luka, ja i ekipa, bili smo smješteni u Cerniku u dvorcu. Trebali smo naoružanje da idemo u Čovac i Gređane i čekali smo da padne vojarna u Slavonskom Brodu kako bi ga dobili. No to se nije događalo pa smo nakon nekog vremena otišli skupa u Čovac i Gređane na smjenu drugoj ekipi „Tigrova“ u kojoj su bili Damir Tomljanović „Gavran“ i Tomo Medved. Oni su tada otišli na onaj dio prema Novskoj, tako smo se cijelo vrijeme rotirali. Nakon nekog vremena dobili smo informaciju kako je napokon stiglo naoružanje u Novu Gradišku i mi smo otišli po njega kobnog 24. rujna. Stajali smo kraj pošte nešto iza podneva kada je naišao neki deda koji je rekao da što radimo tu da će biti sada uskoro napad na Gradišku. Luka i ‘Ćusto’ bili su sagnuti i vadili granate iz najlona te ga nisu čuli. Kada sam rekao Luki što je deda rekao on je odgovorio „’asti ga miša, ma pusti to je neki njihov provokator“. U jednom trenutku je naletio avion iz pravca vatrogasnog doma ja sam viknuo dečkima da se sklone, drugi avion nismo ni vidjeli, on je ispalio raketu koja je prošla nama iznad glave i ona je teško ranila Luku, Ćusto je bio ranjen u debelo meso, a mene je detonacija odbacila kroz dupla staklena vrata. Jozo Miličević me zove u jednom trenutku „di ste?“ preko motorole i kada sam to čuo sam shvatio da sam živ. Uskoro je došla hitna no Luka je bio preteško ranjen i odvezli su ga u Slavonski Brod u mrtvačnicu te ga zaveli kao nepoznati leš, jedva smo ga našli
Josip Širić, 1. A brigada ZNG
Nakon što su suborci, mrtvo tijelo Luke Brkljače prevezli u rodno mjesto, Lukinu pogibiju čini još tragičnijom to što je rođeni brat Siniša Brkljača, putujući prema unutrašnjosti u prometnoj nesreći stradao i poginuo .
“Suborci su Lukino tijelo odlučili prevesti u njegov Biograd, a kako je Maslenica bila okupirana jedini slobodan put bio je preko otoka Paga. Ono što Lukinu pogibiju čini još tragičnijom jest to da je putujući prema unutrašnjosti kako bi pronašao bratovo tijelo, u prometnoj nesreći, stradao Siniša Brkljača, također pripadnik “Tigrova”. To su Lukini suborci saznali tek na trajektu prema Pagu.“
Na širem biogradskom području u Domovinskom ratu poginulo je najmanje 35 hrvatskih branitelja i 11 civila. Međutim, više od dvadeset godina poslije Domovinskog rata ne postoji službeni popis žrtava rata. Prvi neslužbeni popis poginulih hrvatskih branitelja bivše Općine Biograd objavio je prije dvije godine tj. 2017. godine Zadarski list, a u njemu su redom navedeni:
Siniša Brkljača, Luka Brkljača, Hrvoje Jeličić, Silvestar Trtica, Marinko Adžić-Kapitanović, Oliver Pešić, Eduardo Morožin, Darko Dubravica, Branimir Dujić, Berislav Ivanišević, Ivan Kazija, Mile Knez, Nikola Mikulić, Milan Pandžić, Šime Zelantov, Milivoj Zrilić, Stipe Nekić, Franjo Vlašić (Biograd),
Dragan Maksan, Nedjeljko Maksan, Radoslav Maksan, Ante Maksan Brblje, Gorki Maksan Tić, Miro Kukin Bajokin, Ivica Marketin (Pakoštane),
Miro Barešić (Drage),
Marinko Šarić, Miroslav Vođera, Predrag Zurak, Ivica Rogić, Tomislav Kovačević, Zorko Zelić (Vrana),
Enio Banov (Vrgada),
Erik Colić (Sv. Petar),
Danijel Mandić (Turanj),
Berislava Bera Barbarossa, Goran Batur, Željko Đinđić, Neven Baričić, Ante Prtenjača (Sv. Filip i Jakov),
Ivica Erstić, Neven Mikulić, Nikica Mikulić (Sikovo),
Zoran Galešić (Raštane Donje),
Tihomir Mitrović, Nado Rogić (Raštane Gornje),
Nikica Tomasov (Dobropoljana),
Ivica Ugrinić (Tkon).
Laka vam bila hrvatska gruda ratnici! Počivali u miru.
Izvori
Literatura
Bobetko, Janko. Sve moje bitke.
Monografija 1. gardijska brigada Hrvatske vojske Tigrovi. hbz-vijesti.com Zadarski list
