OSIJEK, 14. studeni 2025. – Trideset i četiri godine nakon što je izgubila svoju 13-godišnju kćer Ljiljanu, Zemina Jaroš i dalje ustaje s istom slikom pred očima. Ne prestaje je pratiti ni danju ni noću – slika djeteta koje nije imalo priliku odrasti, smijati se, učiti, voljeti, sanjati. Ali najteže od svega, kaže, jest ono što je došlo poslije: tišina institucija, birokracija bez duše i stalno ponavljanje istog osjećaja – da je njezino dijete zauvijek ostalo nevidljivo.
Dijete koje je stradalo u sekundi
Ljiljana Jaroš rođena je 1978. godine. Imala je trinaest godina, raspored, snove, prijateljice, učiteljicu koju je voljela. I imala je grad – grad koji je te 1992. godine gorio, ali koji je i dalje bio njezin dom.
A onda je 5. travnja 1992., tijekom granatiranja, jedan jedini geler odlučio sudbinu.
Odbio se od kioska pogođenog u napadu na obližnju bolnicu. Jedan. Dovoljno da presječe život.
U bolnici liječnici nisu mogli ništa. Samo ustanoviti smrt.
“Ljiljana je otišla u sekundi. A ja nisam imala ni sekundu da se oprostim”, govori majka, glasom koji kao da dolazi iz neke tihe, unutarnje šupljine gdje prebivaju sve neizgovorene tuge.
Borba koja traje tri desetljeća
Gubitak djeteta trebao bi biti najteži trenutak u životu. Ali za Zeminu — nije bio posljednji.
Ono poslije bilo je jednako brutalno, samo na drugi način: hladno, administrativno, sterilno.
Papiri. Zahtjevi. Odgovori bez lica. Krive rubrike. Netko je negdje, birokratskom greškom, njezino dijete upisao kao branitelja. Drugi nikada nisu provjerili. Treći su se vadili na procedure.
Društvo govori da su žrtve sveta kategorija.
Institucije ponekad pokažu da su — samo kategorija.
Zemina je godinama pokušavala ostvariti ono što bi trebalo biti elementarno pravo, a ne maraton koji se trči kroz labirint birokracije. Kad je napokon uspjela, nakon desetljeća, dogodilo se nešto što ju je ponovno pogodilo kao geler — samo ovoga puta u dušu.
“Rat se dogodio, ljudi su poginuli, a ispada kao da neke žrtve nikada nisu ni postojale”, tiho kaže.
Obećanje koje boli više od tišine
Ove se jeseni činilo da se barem jedna nepravda ispravlja. U Osnovnoj školi Ljudevita Gaja, koju je Ljiljana nekad pohađala, Županija je planirala postaviti spomen-ploču.
Kontaktirali su Zeminu, tražili potpis privole. Bila je bolesna, u koroni, jedva je stajala na nogama, ali je, s maskom na licu, došla potpisati.
Pitala je samo jedno:
“Mogu li biti prisutna kad se ploča postavlja?”
Odgovor je bio:
“Naravno.”
A onda — tišina.
Niti poziva.
Niti informacije.
Niti ljudske geste.
Samo pismo u sandučiću.
Pločа — već postavljena.
Bez nje.
Poruku županice o “snazi”, “dostojanstvu” i “žrtvi”.
Županica Nataša Tramišak poslala joj je poruku o “snazi, dostojanstvu i vjeri majke”, o “nevinosti djeteta”, o “žrtvi koja je temelj slobode”.
Lijepe riječi.
Ali, za Zeminu — prazne.
“Nisam tražila govor, ni glazbu, ni kamere. Samo da budem tamo. To je moje dijete. To je jedino što sam tražila.”
Ponavlja to tiho, u istom tonu u kojem majke govore o onom dijelu srca koji se više nikada ne oporavi.
“Kao da vam jave da vam je dijete sahranjeno – a vi niste bili tamo”
U razgovoru za naš portal, županica Nataša Tramišak rekla je kako “nije bilo protokola”, kako “nije željela medijsku pozornost”, kako se “proces odvija u 17 škola”.
Poslano je pismo, kaže.
Namjera nije bila povrijediti, kaže.
Namjere, međutim, ne liječe povrede.
A osjećaj da je netko drugi odlučio kad smijete biti majka — ne prolazi.
“Kao da imate sprovod svoje kćeri, a da ne znate da se održava. Nije ljudski. Nije moralno. Nije majčinski.”
Iz Županije su je kasnije nazvali, ponudili sastanak.
“Hvala vam, ali meni to ništa ne znači”, rekla je.
Jer 34 godine čekanja ne mogu se popraviti jednim pozivom.
U vlastitoj priči ona nije samo majka koja tuguje. Ona je i glas svih onih koji se godinama bore da njihova djeca ne nestanu u fusnotama, tabelama, popisima koji se ažuriraju bez imena koja znače život.
Institucije bez lica
Županica Tramišak, u razgovoru za naš portal, naglasila je kako “nije bilo protokola”, kako “želi izbjeći medijski efekt”, kako je “proces u 17 škola još u tijeku”.
“Majci je poslano pismo kako bi mogla posjetiti ploču”, rekla je.
“Namjera nije bila povrijediti.”
Ali za Zeminu — namjera je manje važna od osjećaja.
“Ploču mog djeteta postavili su kao da je riječ o stroju. Odradili, označili, poslali papir. Moje dijete nije stroj. I ja nisam broj.”
Iz tajništva Županije kasnije su je nazvali, pokušali objasniti, ponuditi sastanak sa županicom.
Zemina im je odgovorila isto što je ponovila i nama:
“Hvala vam, ali meni to ništa ne znači.”
“Čekala sam 34 godine da me netko vidi. I opet nisam dočekala”
U razgovoru koji smo vodili, nekoliko puta se zaustavila. Suze su joj tekle same.
“Jako sam povrijeđena. 34 godine slušam laži i obećanja. A moje dijete je imalo samo 13 godina. Ništa više.”
Kad smo je pitali želi li doći na buduće otkrivanje spomenika poginuloj djeci, rekla je odlučno:
“Ne. Nemojte me zvati. Ne želim biti tamo. Ja sam svoje tražila — samo jednu jedinu stvar. A to mi nisu dali.”
Priča koja se ne smije ponoviti
Priča Zemine Jaroš nije samo osobna tragedija.
To je ogledalo sustava koji prečesto zaboravlja da iza svakog “predmeta”, “privole”, “postupka” stoji ljudsko biće.
Dijete koje je postojalo.
Majka koja još diše, ali ne živi.
Bol koja traje dulje od svih mandata, kabineta i uredskih rasporeda.
Sve što je željela bilo je — biti tamo.
Stajati pred pločom s imenom svoje kćeri.
Dodirnuti hladni kamen i znati da Ljiljana nije samo broj u arhivi.
To je minimum ljudskosti.
Onaj koji je izostao.
- Potresna istraga: Jesu li strani državljani plaćali da pucaju na civile u Sarajevu?
Američka politička scena uzdrmana je novim, mračnim pitanjima iz prošlosti Balkana. Kongresnica Anna Paulina Luna , putem platforme X,, objavila je kako surađuje s talijanskim… Pročitaj više: Potresna istraga: Jesu li strani državljani plaćali da pucaju na civile u Sarajevu? - APEL KOJI JE ODJEKNUO KROZ POVIJEST: SJEĆANJE NA JASTREBA I NJEGOVU BORBU ZA SPAS VUKOVARA
VUKOVAR , 15. studenoga 2025. – Na današnji dan, prije trideset i četiri godine, tada već bivši zapovjednik obrane opkoljenog Vukovara, a tada zapovjednik Operativne… Pročitaj više: APEL KOJI JE ODJEKNUO KROZ POVIJEST: SJEĆANJE NA JASTREBA I NJEGOVU BORBU ZA SPAS VUKOVARA - DJECA KOJA SU PREBRZO UTIHNULA: NAŠA OBVEZA, NAŠA SRAMOTA I NAŠA POSLJEDNJA PRILIKA DA IH SAČUVAMO OD ZABORAVA
Postoje trenuci u povijesti naroda kada se ne mjeri politička snaga, nego moralna visina. Kada se ne broje mandati, nego savjest. Kada se ne gleda… Pročitaj više: DJECA KOJA SU PREBRZO UTIHNULA: NAŠA OBVEZA, NAŠA SRAMOTA I NAŠA POSLJEDNJA PRILIKA DA IH SAČUVAMO OD ZABORAVA - Hrvatska i dalje traga za 1740 nestalih: Bez suradnje Srbije proces ostaje najteži državni prioritet
Uprava za zatočene i nestale upozorava na manjak informacija, zatvorene srpske arhive i sve manje svjedoka, dok se istraživanja masovnih i pojedinačnih grobnica nastavljaju na… Pročitaj više: Hrvatska i dalje traga za 1740 nestalih: Bez suradnje Srbije proces ostaje najteži državni prioritet - Četvrta epizoda podcasta Veterani Istine: Vukovarski tenkist Saša Poje
U četvrtoj epizodi podcasta Veterani Istine, Saša Poje i voditelj razgovaraju o vukovarskim tenkistima, hrabrosti u Domovinskom ratu, ispaljivanju posljednje granate 13. studenog 1991. i… Pročitaj više: Četvrta epizoda podcasta Veterani Istine: Vukovarski tenkist Saša Poje - Varaždinac Ivica Nerer biciklom krenuo prema Vukovaru u čast žrtvama Domovinskog rata
Bivši pripadnik 7. gardijske brigade „Puma“ Ivica Nerer tradicionalno je krenuo biciklom iz Varaždina u Vukovar u povodu Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata. Njegov… Pročitaj više: Varaždinac Ivica Nerer biciklom krenuo prema Vukovaru u čast žrtvama Domovinskog rata - U Slavonskom Brodu obilježena 33. obljetnica stradanja : Sjetimo ih se s ponosom i tugom
Obilježena 33. obljetnica stradanja Slavonskog Broda uz slogan “Sjetimo ih se s ponosom i tugom”. Gradonačelnik Duspara i Brođani odali počast poginulim civilima i braniteljima.… Pročitaj više: U Slavonskom Brodu obilježena 33. obljetnica stradanja : Sjetimo ih se s ponosom i tugom - Đuro Đaković ključni partner Hrvatske vojske: modernizacija Tatra kamiona i novi projekt
Ministar obrane Ivan Anušić istaknuo je važnost slavonske tvrtke Đuro Đaković za modernizaciju Oružanih snaga RH. Đaković će dorađivati 420 Tatra kamiona, a razgovara se… Pročitaj više: Đuro Đaković ključni partner Hrvatske vojske: modernizacija Tatra kamiona i novi projekt - Svečano potpisan ugovor za izgradnju Braniteljskog centra u Slunju vrijednog 6,7 milijuna eura
U Slunju je potpisan ugovor za rekonstrukciju zgrade u Donjem Lađevcu i izgradnju Braniteljskog centra vrijednog 6,7 milijuna eura, koji će pružati trajnu skrb hrvatskim… Pročitaj više: Svečano potpisan ugovor za izgradnju Braniteljskog centra u Slunju vrijednog 6,7 milijuna eura - AZOP kaznio Telemach s 4,5 milijuna eura zbog povrede GDPR-a, Telemach odbacuje
Agencija za zaštitu osobnih podataka izrekla je Telemachu Hrvatska kaznu od 4,5 milijuna eura zbog nepravilne obrade osobnih podataka i prijenosa podataka bez zaštitnih mjera.… Pročitaj više: AZOP kaznio Telemach s 4,5 milijuna eura zbog povrede GDPR-a, Telemach odbacuje
