Tri desetljeća nakon pada Vukovara, posljednji zapovjednik obrane progovara o političkim manipulacijama, zatajenim izvješćima, pogrešnim procjenama i najvećim neispričanim tajnama Domovinskog rata.
Opsežan intervju s Brankom Borkovićem donosi dosad najdetaljniji uvid u obranu Vukovara, optužbe Manolićeve komisije, političke pritiske, zatajene dokumente i neodgovorena pitanja o jednoj od najdramatičnijih epizoda hrvatske povijesti.
U razgovoru za Večernji list, u emisiji Igora Bobića “BobuBob”, Borković se prvi put iscrpno osvrnuo na optužbe Manolićeve komisije, svoje uhićenje i tretman u Zagrebu, ali i na širu političku pozadinu pokušaja da se obrana Vukovara proglasi “neprijateljskom djelatnošću”.
Govoreći smireno, često uz dugačke pauze i vidljivu dozu nelagode dok se prisjeća traumatičnih događaja, Borković ističe kako je mnoštvo neistina desetljećima ostalo “po ladicama”, dok odgovori na ključna pitanja – tko je, zašto i u čije ime kompromitirao obranu Vukovara – nikada nisu službeno dani.
“Paraga nije imao nikakav utjecaj na obranu Vukovara”
Jedan od najraširenijih mitova, kaže Borković, jest navodna uloga Dobroslava Parage i HOS-a u donošenju odluka koje su se odnosile na obranu grada. Ta je tvrdnja posebno naglašena u izvješću tzv. Manolićeve komisije.
–– Paraga nije imao nikakav utjecaj na branitelje Vukovara. Nije komunicirao ni s pripadnicima HOS-a, ni s obranom grada, a ni ja osobno nikada nisam s njim razgovarao – tvrdi Borković. – Jedina struktura s kojom sam komunicirao bio je Zbor narodne garde i državna tijela Republike Hrvatske. Moj dolazak u Vukovar bio je dio službenog zadatka, a cilj je bio organizirati obranu na razini cijele bivše općine Vukovar.
“Kidnapirali su me iz kabineta Glavnog stožera”
Najdramatičniji dio njegova svjedočenja odnosi se na događaje u Zagrebu, 23. studenoga, nakon pada Vukovara. Borković tvrdi da je iz kabineta načelnika Glavnog stožera odveden nasilno i bez ikakvog pravnog akta.
–– Iz kabineta Glavnog stožera doslovno su me kidnapirali. Odveli su me na Lašćinu, stavili lisice i doveli Josipu Perkoviću na ispitivanje, i to – u Sabor. Tri puta su me javno vodili u lisicama, bez ikakvog obrazloženja, bez suda, bez optužnice. Ništa – govori.
Dodaje kako je taj događaj i danas ilustracija “samovolje pojedinaca koji su zloporabili sustav” te podsjeća da su mnoge od tih osoba desetljećima bile ključni ljudi tadašnjeg obavještajnog aparata.
–– Što možete očekivati od čovjeka koji pripada krugu najvećih krvnika nad Hrvatima? – kaže jasno, misleći pritom na Josipa Manolića.
Komisija koja je trebala istražiti obranu Vukovara – a zapravo ju je optužila
Državna komisija za pripremu i vođenje obrane Vukovara, tzv. Manolićeva komisija, prema Borkovićevim riječima, od samih je početaka imala jasnu političku svrhu – stvaranje dojma da je obrana grada bila vođena pogrešno, nestručno i protiv interesa države.
–– U medijima je objavljen samo skraćeni dio, oko 50 stranica. Stvarni materijal bili su kilogrami dokumenata, prikupljeni u nevjerojatno kratkom roku. Politička osuda nikada nije rezultirala pravosudnim postupkom, jer nije imala temelja. Da sam bio kriv, valjda bi me netko procesuirao – ističe.
Godine 2023. Ministarstvo hrvatskih branitelja osnovalo je novo povjerenstvo koje je analiziralo rad Manolićeva tijela. Ono je donijelo nove zaključke – ali Vlada ih još nije uputila Saboru.
–– Insistiram da Vlada donese odluku: prihvaća li te zaključke ili ne. Sabor ih ne mora izglasavati, ali ih mora primiti na znanje. To je bio model i tada – objašnjava Borković.
“Nije stvar moje satisfakcije. Stvar je Hrvatske.”
Na pitanje treba li mu rehabilitacija, Borković odmahuje glavom.
–– Nakon 35 godina, to meni osobno više ništa ne znači. Ali znači Hrvatskoj. Moramo jasno reći tko je tada radio u interesu države, a tko je pokušavao stvoriti potpuno drukčiju sliku.
Dodaje i da je možda “radikalan”, ali da je legitimno pitati koliko su neki od tadašnjih političkih aktera uopće željeli stvaranje samostalne Hrvatske.
“Moja izvješća – skrivena. Izvješća Špegelja – skrivena.”
Posebno naglašava da komisija nije uopće uzela u obzir službena dnevna izvješća koja je slao nadređenima.
–– Sve sam dokumentirao. Svaki dan. Ima dopisa predsjedniku, komunikacija s generalom Tusom, transkripata iz Ureda predsjednika, izvješća generala Špegelja. Za komisiju – kao da ne postoje. Duboko je to bunkerirano i nekim skupinama očito još smeta – kaže.
Je li se Vukovar mogao obraniti?
Na pitanje koje se postavlja desetljećima – je li se Vukovar mogao obraniti – Borković daje odgovor i vojnički precizan i emocionalno obojen.
–– Kada sam došao, na cijelom prostoru bivše općine Vukovar bilo je jedva nešto više od 600 ljudi pod oružjem. Hrvatska je tada imala možda 12 do 15 tisuća dugih cijevi. Još nismo preuzeli vojarne, bili smo pod embargom – navodi.
Unatoč tome, Borković podsjeća na niz vojnih uspjeha:
- rujna zaustavljen je glavni udar JNA na Trpinjskoj cesti i Sajmištu
- i 22. rujna zaustavljene su snage koje su iz Beograda išle preko Tovarnika i Ilače
- masovna dezertiranja u JNA krenula su upravo nakon tih poraza
–– S malim snagama izazvali smo potpunu konfuziju u JNA. Nije slučajno da je onaj vojnik transporter okrenuo prema Beogradu i ostavio ga pred Skupštinom. Danas imate inicijativu da se u Srbiji digne spomenik dezerterima – podsjeća.
“Vrijeme je pokazalo tko je govorio istinu”
Borković naglašava da istina, koliko god skrivana, na kraju uvijek ispliva.
–– Vrijeme je pokazalo sasvim drugu sliku od one koju su pokušali nametnuti politički centri moći. Vukovar se ne može izbrisati, niti će se ikada moći ugasiti istina o njegovoj obrani. Zato je važno da se i formalno raskrsti s manipulacijama koje još stoje u nekim ladicama – zaključuje.
Borković o obrani Vukovara
Slaba koordinacija i krive procjene
„Pokušavali smo provesti smjenu varaždinskih policajaca koji su već bili ušli u Vukovar, ali to nije uspjelo“, prisjeća se Borković. . „Nije bilo dovoljno snaga ni koordinacije, unatoč pokušajima vodstva Operativne grupe Vukovar–Vinkovci–Županja.“
Samo u Vinkovcima bilo je dragovoljaca, HOS-ovaca i policajaca, no problem nije bio u njihovoj brojnosti već u neujednačenom zapovijedanju. Posebno se to pokazalo u pokušaju proboja prema gradu, koji je – iz smjera Nuštar–Marinci–Bogdanovci – završio kao jedna od najkrvavijih epizoda rata.
„Mi iz Vukovara smo bili protiv toga pravca. Istočnije bi se više postiglo. Da se udarilo prema Mirkovcima i Šidu, direktno bi se pomoglo gradu.“
Neodgovorena pitanja: tko je srušio most?
Borković otvara i jedno od najdelikatnijih pitanja – rušenje mosta na rijeci Vuki, ključnog za eventualni spoj s Nuštrom.
„Most je srušen. To znači da netko nije želio da se preko njega prijeđe. To me šokiralo. Bilo je trenutaka kada je cijeli prostor prema Vukovaru bio prazan, a nismo ga smjeli koristiti.“
Propusti u distribuciji naoružanja
Tvrdi kako mnoge općine nisu pravilno distribuirale zaplijenjeno oružje.
„Negdje se jednostavno ne zna gdje je završilo. Razgrabljeno, neorganizirano. A onda imate gradove poput Đakova ili Bjelovara koji su sve odradili savršeno – naoružali se i pomogli.“
Konvoji, pregovori i „prevara“ koja je spasila bolnicu
Posebno bolno mjesto ostaju konvoji humanitarne pomoći i pokušaji njihovog prolaska.
„U Hotelu I vodili su se pregovori, ali hrvatska strana iz Zagreba nije pitala obranu grada. Dali su mi naredbu koju sam morao odbiti – jer bi konvoj značio pad Vukovara.“
Najdramatičnija epizoda bila je s konvojem Liječnika bez granica.
„Napravio sam svojevrsnu prevaru. Uveli smo ih kroz kukuruze i Lužac, mimo dogovorene trase. Srpska strana je očekivala da ćemo izaći na teren gdje su pripremili zamku. Grad je tako spašena.“
Vukovar nikada nije predan
Borković odbacuje sve tvrdnje da je do predaje ikada došlo.
„Vukovar nije predan. Postojao je samo sporazum o evakuaciji ranjenika i civila pod međunarodnim nadzorom. Oni su taj sporazum brutalno prekršili – ranjenike su odveli i pobili.“
Podsjeća na zločine u Berku, Tovarniku, Čelijama, Borovu naselju, te masovne likvidacije na Veleprometu.
„U svako mjesto u koje su ušli – ostavili su krvave tragove. I danas ne znamo gdje su stotine naših ljudi.“
Zašto istina još nije ispričana?
„Nažalost, nismo došli do istine. Mnogo je ljudi uključeno, mnogi pokušavaju zaštititi vlastiti dignitet ili svoju verziju događaja. No bez istine nema cjelovite povijesti.“
Zbog toga, tvrdi, Vukovar i dalje ostaje najveća neispričana ratna priča modernog hrvatskog naroda.
Kako je tako malen broj branitelja, s ograničenim naoružanjem i gotovo nikakvom logistikom, uspio izdržati brutalnu silu od 30.000 napadača?
Pakao svakodnevice: 11.000 granata dnevno, 6,5 milijuna ukupno
“Čitate podatke – ponekad je na grad padalo i više od 11.000 granata na dan. Ukupno oko 6,5 milijuna projektila. Ono što sam znao i umio, to sam učinio. Ponosan sam na to i ponosan sam na svakog pojedinca koji je došao braniti Vukovar, dajući maksimum sebe”, govori sugovornik, jedan od ključnih ljudi obrane grada.
Ističe kako je bilo riječ o nizu čimbenika koji su utjecali na izdržljivost obrane – od improvizacije, domišljatosti i izvanredne organizacije do jake motivacije i moralne snage branitelja.
Jugoslavenska vojska – na papiru snažna, u stvarnosti raspadnuta
JNA je, kaže, u startu bila vojska u raspadanju. “Oni su imali vojnike iz svih krajeva bivše države, miješan sastav. Dragovoljci iz Srbije bili su motivirani pljačkom, a ne vojnom disciplinom. Da hrvatski narod nije bio razoružan 1990., rata sigurno ne bi bilo.”
Istodobno, Hrvatska je tek stvarala svoje obrambene strukture. No motivacija branitelja bila je presudna. “Ti ljudi su došli s jedinstvenim ciljem – obraniti svoj dom, svoj narod i svoju zemlju.”
Organizacija u nemogućim uvjetima
Iako je hrvatska vojska tek nastajala, unutar opkoljenog grada razvila se izvanredna organizacija života. Ljudi su radili sve što je trebalo: popravljali oružje, proizvodili dijelove, spajali komunikacijske mreže, organizirali prehranu, distribuciju vode i struje.
“Vukovar je tada imao ogromne potencijale kao općina. Giganti poput Borova, Vuteksa, Vupika – sve smo to stavili u funkciju. Postavili smo i inovativni sustav veze, zahvaljujući ekipi Julija Novaka, koja je povezala Vukovar s Vinkovcima i Đakovom.
Ne smijemo zaboraviti ni pilote koji su prebjegli iz JNA i koristili poljoprivredne avione za bacanje improviziranih bombi. To je bio entuzijazam i domoljublje koje je danas teško opisati.”
Život u gradu koji je nestajao pod bombama
Unatoč “kiši granata”, kako kaže, sustav je funkcionirao:
- vodovod i cisterne osiguravali su vodu dokle god je bilo moguće,
- mlinovi su radili, pekare pekle kruh,
- u mjesnim zajednicama su se zidale krušne peći,
- veterinarske i sanitarne službe radile su do zadnjeg dana,
- bolnica je funkcionirala u nemogućim uvjetima, uz izvlačenje ranjenika i svakodnevno popisivanje mrtvih.
“Mi nismo dopuštali da civili trpe u odnosu na potrebe vojske. Cilj je bio da svatko barem jednom dnevno dobije topli obrok. I to je bilo moguće, unatoč paklu.”
Vojna doktrina ispod ruševina: red, kontrola, disciplina
Uspostavljen je i precizan sustav kretanja:
- uvedene su dozvole za kretanje,
- posebne kartice,
- privremene vozačke dozvole,
- zajednička koordinacija vojne i civilne policije,
- stroga kontrola punktova,
- spremne interventne ekipe za probijanja bojišnice.
Pakleni pritisak na sajmištu i borba za svaki metar
Kad su srpske snage zauzele Lužac, a potom i Bogdanovce, situacija je postala kritična. Prodirali su prema Vuki i presjekli vezu između Vukovara i Borova naselja.
“Između pada Lušca i Bogdanovaca prošlo je osam dana. Od zauzimanja Lušca do presjecanja ceste Vukovar–Borovo trebalo im je 8 do 10 dana – za 200 metara. Tamo je poginuo i komandant novosadskog korpusa. To govori o snazi naše obrane.”
Kad su neprijatelji počeli kombinirati iskusne borce s dragovoljačkim skupinama, otpor je postao gotovo nemoguć. Hrvatski branitelji više nisu imali smjena, zaliha, ni ljudi.
Strah? “Nisam razmišljao o sebi – razmišljao sam kako sakriti istinu od ljudi”
“Bio sam svjestan da je stanje teško. Ali moja zadaća bila je skrivati koliko je stvarno loše, da ljudi ne izgube moral. Da, pozivao sam ih zadnjih dana na predaju – ali to je bilo iz nužde, da sačuvam stabilnost, da im ulijem sigurnost.”
Civili su bili zbijeni u skloništa. Svaka granata nosila je nove žrtve. “To je bilo stanje do krajnjih granica izdržljivosti.”
Nakon 1. studenoga – traženje zadnje alternative: spas ranjenika i civila
“Znali smo da pomoći više nema. Nakon 1. studenoga tražili smo alternativu – kako izvući civile i ranjenike. Za JNA mi nismo postojali – za njih smo bili pobunjenici. Nismo mogli biti predmet pregovora.”
Sporazum koji nije bio poštovan i tragedija koja je uslijedila
Unatoč pokušajima dogovora, uslijedila je tragedija.
7.000 Vukovaraca završilo je u logorima.
260 ranjenika iz bolnice, uključujući medicinsko osoblje, odvedeno je na Ovčaru i ubijeno.
Zločini su počinjeni na Veleprometu, u Borovu naselju, na Sajmištu.
“Ne zato što je to trebalo biti tako, nego zato što je tijek vremena bio takav. Oni su od početka pokazali svoje pravo lice – zločinačko, nacističko lice umotano u jugokomunistički element.”
Borković o pozdravu “Za dom spremni”: “Ne vidim što je sporno. Ovo je naša država i vrijeme je da otvorimo sve teme do kraja”
Prisjećajući se ratnih dana, navodi i jednu od anegdota:
“Dečki na haubicama, kad god bi ispalili projektil, preko motorole bi rekli: ‘Jastrebe, za dom!’ – i onda bi odjeknula paljba. To je bio vojni poklič, ništa više.”
Kaže kako ni danas ne vidi razlog zašto se taj pozdrav percipira isključivo kroz prizmu NDH.
“Smije li se danas netko zvati Ante Pavelić?”
Borković naglašava kako se u hrvatskom javnom prostoru često selektivno tumače simboli, riječi i imena.
“Smije li se danas netko zvati Ante Pavelić? Ako netko nosi to ime, evocira li to automatski sliku diktatora? Smijemo li mi uopće išta koristiti, a da to nekoga ne iritira?” – pita.
Dodaje da se identitet i jezik ne mogu svesti na političke etikete ni optužbe.
Obiteljska povijest i osobna iskustva
U razgovoru progovara i o vlastitom odrastanju u socijalističkoj Jugoslaviji:
“Bio sam dijete iz nepoćudne obitelji. Nisam bio poželjan ni u školi ni u sustavu. Ali ja zbog toga nikoga ne mrzim.”
Kaže kako su Hrvatsku stvorila djeca i unuci svih – partizana, ustaša, domobrana – te da je pomirba bila temelj državnosti.
“Zašto se uvijek poteže Jasenovac kad se spomene Vukovar?”
Borković upozorava na manipulacije povijesnim temama:
“Kad god spomenemo Vukovar, odmah se otvara tema Jasenovca. Kad govorimo o Domovinskom ratu, poteže se slučaj Zec. A znamo da je riječ o kriminalcima koji su počinili zločin nad Hrvaticom i djetetom iz miješanog braka – a to se pokušava koristiti kao obrazac ratnog zločina.”
Dodaje kako nema teme o kojoj nije spreman razgovarati, ali traži jednako suočavanje sa svim povijesnim činjenicama.
“Otvorimo Loru, otvorimo Hrastovu, ali otvorimo i Miloševićeve zločine”
Naglašava kako hrvatsko društvo ne smije bježati ni od jednog zločina počinjenog u svoje ime, ali isto tako ne smije dopustiti relativiziranje velikosrpske agresije.
“Ako otvaramo Loru, otvorimo i ulogu tadašnjeg tužitelja Bajića. Otvorimo Hrastovu. Otvorimo sve. Ali isto tako raščistimo zločinački karakter Miloševićevog režima i ekstremnog velikosrpstva koje je dovelo do genocida i agresije.”
“Jugoslavija je mrtva. Ovo je naša država i nikad se neće vratiti”
Na kraju, Borković poručuje kako Hrvatska mora prestati biti talac ideoloških podjela koje su joj nametnute, te se okrenuti zajedništvu i stvaranju pravedne države.
“Jugoslavija je mrtva i nikada se neće vratiti. Hrvatska je naša država. Neka ljudi žive slobodno, neka rade, neka grade. Neka budu slobodni građani. Nekome to zvuči ekstremno – meni je to premekano.”
- Vlada povećala iznose za uzdržavanje stranih radnika: Minimalni prag sada iznad neto minimalne plaće
ZAGREB, 8. siječanj 2026. – Vlada RH izmijenila je uredbu o sredstvima za uzdržavanje državljana trećih zemalja te povećala minimalne iznose za privremeni boravak u… Pročitaj više: Vlada povećala iznose za uzdržavanje stranih radnika: Minimalni prag sada iznad neto minimalne plaće - Hrvatska šalje 15. paket pomoći Ukrajini: Donacija opreme vrijedna više od 600 tisuća eura
ZAGREB, 8. siječanj 2026. – Hrvatska Vlada usvojila je odluku o 15. paketu žurne pomoći Ukrajini, koji uključuje donaciju 100 mobilnih uređaja Vulkan 10 i… Pročitaj više: Hrvatska šalje 15. paket pomoći Ukrajini: Donacija opreme vrijedna više od 600 tisuća eura - Zimske službe u Slavoniji u punoj pripravnosti, vozači na oprezu
OSIJEK, 8 siječanj 2026. – Unatoč neprekidnim snježnim padalinama i niskim temperaturama, ceste u Osječko-baranjskoj županiji su prohodne, a zimske službe u potpunoj su pripravnosti… Pročitaj više: Zimske službe u Slavoniji u punoj pripravnosti, vozači na oprezu - Venezuela: u američkom napadu poginulo 100 ljudi, Maduro ranjen, privremena predsjednica proglašava nacionalnu žalost
VENEZUELA 8. siječanj 2026. – Ministar unutarnjih poslova Venezuele Diosdado Cabello danas je potvrdio da je u subotnjem američkom vojnom napadu, koji je doveo do… Pročitaj više: Venezuela: u američkom napadu poginulo 100 ljudi, Maduro ranjen, privremena predsjednica proglašava nacionalnu žalost - 12 sekundi koje su promijenile svijet: Kako su braća Wright otvorila vrata modernom zrakoplovstvu
Prije više od stoljeća skroman let u trajanju od svega 12 sekundi zauvijek je promijenio tijek ljudske povijesti. Braća Orville i Wilbur Wright dokazala su… Pročitaj više: 12 sekundi koje su promijenile svijet: Kako su braća Wright otvorila vrata modernom zrakoplovstvu - Milanović: Hrvatska neće slati vojnike u Ukrajinu, nacionalna sigurnost i interesi građana ostaju prioritet
Zagreb, 7. siječanj 2026. – Predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH Zoran Milanović poručio je da Hrvatska neće sudjelovati u slanju vojnih postrojbi u… Pročitaj više: Milanović: Hrvatska neće slati vojnike u Ukrajinu, nacionalna sigurnost i interesi građana ostaju prioritet - Putovanje iz Zagreba u Split potrajalo više od 21 sat: Zbog snijega i oštećenja lokomotive putnici noć proveli u vlaku kod Knina
ZAGREB, 7. siječnja 2025. – Putnici nagibnog vlaka na relaciji Zagreb – Split zbog iznimno teških vremenskih uvjeta i oštećenja lokomotive uzrokovanog snježnim nanosima putovali… Pročitaj više: Putovanje iz Zagreba u Split potrajalo više od 21 sat: Zbog snijega i oštećenja lokomotive putnici noć proveli u vlaku kod Knina - Godišnja inflacija u prosincu 2025. iznosi 3,3 posto, usluge najviše poskupjele prema prvoj procjeni DZS-a
ZAGREB, 7. siječanj 2026. – Prema prvoj procjeni Državnog zavoda za statistiku, ukupni indeks potrošačkih cijena u prosincu 2025. porastao je 3,3 posto u odnosu… Pročitaj više: Godišnja inflacija u prosincu 2025. iznosi 3,3 posto, usluge najviše poskupjele prema prvoj procjeni DZS-a - Lažnom dojavom uzbunio hitnu službu: Rovinjska policija kazneno prijavila 58-godišnjaka
ROVINJ, 7. siječanj 2026. – Rovinjska policija kazneno je prijavila 58-godišnjeg muškarca koji je lažnom dojavom o supruzi u komi uzbunio hitnu medicinsku pomoć, čime… Pročitaj više: Lažnom dojavom uzbunio hitnu službu: Rovinjska policija kazneno prijavila 58-godišnjaka - Županica Tramišak u posjetu Zavodu za hitnu medicinu OBŽ: Nadstandardna oprema, nova vozila i kontinuirana edukacija jamče vrhunsku skrb
OSIJEK, 7. siječanj 2026. – Županica Nataša Tramišak posjetila je Zavod za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije, gdje je istaknuto kako Zavod raspolaže nadstandardnom opremom, novim… Pročitaj više: Županica Tramišak u posjetu Zavodu za hitnu medicinu OBŽ: Nadstandardna oprema, nova vozila i kontinuirana edukacija jamče vrhunsku skrb
