Bitka na Ljubovu

Vatreno krštenje “Crnih mambi”: Bitka na Ljubovu (30. lipnja 1991.)

Domovinski rat Nove obavijesti Obljetnice Vijesti

Bitka na Ljubovu 30. lipnja 1991. godine ostaje upamćena kao jedan od prvih velikih ispita hrvatskih snaga, u kojem su elitni gardisti, kasnije poznati kao “Crne mambe”, slomili snažan i iznenadni napad velikosrpskih pobunjenika te osujetili plan presijecanja Like.

Dok su se u Zagrebu potpisivale uredbe, u ličkom kršu vodila se krvava borba za goli opstanak. Prijevoj Ljubovo, strateški smješten na prometnici koja spaja Gospić s Titovom Korenicom, predstavljao je neuralgičnu točku. Velikosrpski pobunjenici planirali su preuzeti potpunu kontrolu nad ovom komunikacijom, presijecajući Liku na dva dijela.

Kako bi zaštitili tamošnje hrvatsko stanovništvo i osigurali prometnicu, Vrhovno zapovjedništvo uputilo je 23. lipnja u Gospić borbenu skupinu od oko stotinu elitnih gardista 1. pješačke bojne 2. “A” gardijske brigade ZNG-a (postrojbe koja će uskoro postati slavna pod imenom “Crne mambe”). Bili su to vrhunski obučeni pripadnici specijalnih postrojbi MUP-a iz Rakitja, Kumrovca i Vinice, pod zapovjedništvom Mate Obradovića. Bazu su uspostavili u dolini, na zatvorskoj farmi Okružnog zatvora u naselju Ljubovo.

U rano, maglovito jutro 30. lipnja 1991. godine, varljiva je tišina grubo prekinuta. Domaći pobunjenici, potpomognuti teroristima iz susjednih sela, izvršili su iznenadni, snažan napad na hrvatsku bazu. Napadači su iskoristili savršenu taktičku prednost: nalazili su se na uzvisinama iznad farme, pod okriljem guste jutarnje magle, obasipajući gardiste kišom metaka iz teških strojnica i automatskih pušaka. Posebno je razorno bilo korištenje lakih protuoklopnih sredstava – ručnih raketnih bacača 90 mm “Osa” i 64 mm “Zolja”, kojima su gađani stambeni objekti na farmi.

Neprijatelj je računao na paniku i brzu predaju neiskusne hrvatske vojske. Međutim, dogodilo se upravo suprotno. Unatoč činjenici da su zbog konfiguracije terena i iznenadnosti napada mogli uzvratiti vatru sa samo tri od ukupno šest postavljenih punktova (što znači da je glavninu udara odbijalo tek desetak gardista), “Crne mambe” su uzvratile strahovito preciznom i gustom vatrom. Žestoki otpor hrvatskih bojovnika izazvao je opću pomutnju u neprijateljskim redovima. Bitka je potrajala puna tri sata. Kada se magla razišla, a na njezino mjesto pala kiša, neprijatelj se, suočen s neslomljivim otporom, povukao natrag u brda.

Kasnijim izviđanjem terena, hrvatski su gardisti pronašli ručno izrađene protupješačke mine (PROM), krvave tragove i odbačeni sanitetski materijal, što je neosporno svjedočilo o gubicima napadača. U redovima “Crnih mambi” nije bilo poginulih, tek šestorica lakše ranjenih gardista.

Ova bitka na Ljubovu od 30. lipnja izuzetno je važna i zbog ponašanja JNA. Tijekom trosatnog okršaja, postrojba JNA jačine satnije, naoružana i stacionirana uz cestu u neposrednoj blizini gardista, ostala je potpuno pasivna. Nisu pokušali “razdvojiti strane”, već su mirno promatrali napad pobunjenika. Koordinacija pobunjenika i Armije očitovala se isti dan kroz propagandne kanale: radio-stanica u Kninu (M. Martić) emitirala je lažnu vijest kako je na Ljubovu “poginulo 30 pripadnika MUP-a”. Kasniji događaji, napose zasjeda 6. srpnja u kojoj su teroristi ubili Ivicu Kolara i Peru Jurišu (prve poginule “Mambe”), potvrdit će da je JNA aktivno štitila teroriste.



IZBOR UREDNIKA


Tagged

Odgovori