Štrajk u Zagrebu paralizirao je grad. Zastupnica HDZ-a Marija Vrhovski u Saboru oštro proziva gradonačelnika zbog manjka odgovornosti prema građanima.
Dok ulice glavnog grada zjape zagušene nepreglednim kolonama automobila, a građani na kiši i hladnoći bezuspješno pokušavaju organizirati odlazak na posao i u školu, saborska je govornica danas poslužila kao poligon za oštru analizu trenutne paralize metropole. Gorući problem s kojim se probudilo više od 800 tisuća Zagrepčana i onih koji svakodnevno gravitiraju glavnom gradu – štrajk u Zagrebu, točnije obustava rada djelatnika ZET-a i Čistoće – neočekivano je ostao ispod radara većine saborskih zastupnika tijekom prijepodnevne rasprave.
Tu je “zaglušujuću tišinu” prekinula zastupnica Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), Marija Vrhovski, koja je odlučila svoje izlaganje u visokom domu posvetiti upravo prometnom i komunalnom kolapsu najvećeg hrvatskog grada. Uz jasnu osudu pokušaja minorizacije ovog problema od strane njezinih prethodnika za govornicom, Vrhovski je secirala političku i organizacijsku odgovornost aktualne gradske vlasti predvođene gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem.
“Štrajk je legitimno pravo radnika, ali nikada nije dobro i sretno rješenje za građane, odnosno korisnike usluga”, započela je Vrhovski, dajući do znanja kako se ovdje ne radi isključivo o pukom radničkom nezadovoljstvu, već o sistemskom kolapsu koji se prelama preko leđa najranjivijih.
Građani kao najveće žrtve sustava
U svom izlaganju, zastupnica je plastično dočarala stvarni danak koji štrajk u Zagrebu uzima u svakodnevnom životu građana. Upozorila je na učenike koji kasne na nastavu, zaposlene roditelje bačene u organizacijski kaos, te posebno na umirovljenike. Mnogi od njih mjesecima su čekali na zakazane specijalističke preglede u zagrebačkim bolnicama, samo da bi ih propustili jer si ne mogu priuštiti vožnju taksijem čije su cijene uslijed nagle potražnje skočile u nebo, dok istovremeno javni prijevoz jednostavno ne funkcionira.
Kritika saborske zastupnice nije se zaustavila samo na posljedicama, već je precizno detektirala i kronologiju nečinjenja koja je dovela do ove situacije. Vrhovski je podsjetila javnost i prisutne zastupnike na nevjerojatan podatak: kolektivni ugovor radnika ZET-a istekao je još 31. ožujka ove godine, dok je onaj zaposlenika Zagrebačkog holdinga prestao važiti 16. svibnja. “Postojao je dovoljno dug period za usuglašavanje zahtjeva obiju strana kroz pregovore, a potom i kroz postupak mirenja, a ne dovesti grad u stanje paraliziranosti u kojem se nalazimo od jučer”, istaknula je, pitajući se na što je gradska uprava trošila dragocjeno vrijeme.
Fokusirajući se na tri ključna pojma – vjerodostojnost, solidarnost i odgovornost – Vrhovski je direktno prozvala gradonačelnika Tomaševića, podsjećajući ga na njegova predizborna obećanja.
Od aktivista na biciklu do službene limuzine
“Sjećate li se 2021. godine i poruka tadašnjeg kandidata za gradonačelnika Tomaševića o učinkovitijem javnom prijevozu i odvozu otpada, o manje automobila, o više bicikala i pješačenja, te obećanja da će na posao dolaziti biciklom i javnim gradskim prijevozom umjesto službenim vozilom?” upitala je Vrhovski, ukazujući na potpuni raskorak između aktivističkog narativa i gradonačelničke prakse. Upozorila je kako je nakon pet godina mandata rezultat tek širenje pješačkih zona, ukidanje prometnih traka bez adekvatne alternative i priča da je automobil neprijatelj. Od kandidata na biciklu, istaknula je, Tomašević se brzo prometnuo u gradonačelnika u službenom vozilu.
Posebno je bio oštar njezin osvrt na gradonačelnikove apele za građanskom solidarnošću tijekom štrajka. Licemjernim je ocijenila njegove pozive građanima da ustupe mjesta u svojim automobilima susjedima, a taksije prepuste potrebitima, upitavši ga je li on sam jučer ili danas nekoga povezao u svom službenom vozilu. Također, Vrhovski se dotakla i financijske nelogičnosti. Dok gradonačelnik Zagrepčanima uvodi najveću stopu poreza na dohodak te podiže paušale, uz proračun od preko 3,3 milijarde eura i milijardu eura iz europskih projekata, gradska vlast tvrdi da ne može naći zajednički jezik sa sindikatima, dok istovremeno, kako tvrdi zastupnica, sredstva za udruge nastavljaju rasti.
Dodatni udarac uslijedio je podsjećanjem na gradonačelnikov boravak u Kini: “Gdje su, gradonačelniče, solidarnost i odgovornost kada u tjednu pred najavljeni štrajk s pročelnikom resornog ureda boravite u Pekingu, umjesto za zajedničkim stolom sa sindikatima?”
Kraj ere traženja alibija
U završnom dijelu svog govora, Marija Vrhovski jasno je poručila da je vrijeme alibija i prebacivanja krivnje nepovratno isteklo. Nakon punih pet godina, više se ne može tražiti krivac u bivšoj vlasti, HDZ-u ili Vladi Republike Hrvatske, koja uostalom financijski podržava nabavku novih tramvaja i autobusa – sredstava za rad bez kojih nema ni usluge, ali koja sama po sebi, bez ljudi i infrastrukture, ne čine javni prijevoz. Odgovornost je sada isključivo na aktualnoj administraciji.
Dok gradonačelnik odugovlači, građani su ti koji moraju preuzimati njegovu ulogu. Roditelji sami organiziraju logistiku, ravnatelji škola spašavaju nastavu, a bolnice se prilagođavaju kako pacijenti ne bi ispaštali. “Ne možete biti gradonačelnik samo kada se režu vrpce na pješačkim i biciklističkim stazama, a kada grad stane, kriviti druge”, zaključila je Vrhovski, poentirajući da grad ne stoji zbog radnika koji traže veću plaću. Stoji zbog pet godina ignoriranja onog osnovnog: brige o prometnoj i komunalnoj infrastrukturi, te gorke činjenice da sustav trebaju voditi odgovorni ljudi, a ne parole.
